Axel Kaiser jedan je od istaknutijih političkih analitičara i ekonomista u Čileu, a doktorirao je filozofiju na njemačkom Sveučilištu Heidelberg, direktor je uglednog čileanskog think tanka Zaklade za napredak, koja počiva na temeljima famozne liberalne Austrijske škole, i predavač na katedri Friedricha von Hayeka na Sveučilištu Adolfo Ibanez. O njegovu gospodarskom opredjeljenju najbolje govore naslovi knjiga koje je objavio: ‘Bijeda državne intervencije’, ‘Fatalno neznanje – kulturna anoreksija desnice’, ‘Tiranija jednakosti’ i ‘Populističke zablude’, piše tportal.
Predlažete bolna rješenja koja se velikom broju ljudi ne sviđaju, a s druge strane su populisti koji obećavaju med i mlijeko. Kako smo se našli u takvoj situaciji?
Živimo u populističkom trenutku. Dio problema je u elitama, vodećim biznismenima i intelektualcima koji žive u svojem ekosustavu, svi misle isto i nisu u doticaju sa stvarnošću. Najbolji primjer je problem migracija u SAD-u i Europi. Elite misle ako su one za jako velike migracije, da su automatski svi za velike migracije. U takvim trenucima dođe netko poput Donalda Trumpa i govori u ime svih ljudi koji nisu zastupljeni u javnoj debati. Potom elite optuže populiste da su rasisti, iako netko tko je protiv migracija nije rasist. Nitko ne voli da ga se etiketira kao rasista samo zato što želi reći nešto o migracijama. Drugi dio problema je nestanak srednje klase, koju uništavaju goleme državne intervencije. Velike socijalne države u Europi troše resurse koji pripadaju svim ljudima, a tu je i pokvareni bankarski sustav koji na životu drže središnje banke s nultim kamatnim stopama. Ekonomija u Europi zapravo ne radi, a banke koje su već trebale nestati još uvijek postoje zbog državnih intervencija. Moramo oživjeti ekonomiju smanjenjem državne potrošnje i manjim porezima kako bismo srednjoj klasi omogućili da stvori bolju budućnost za svoju djecu. To je će utišati i lijeve i desne populiste, a koji danas istiskuju umjerene političare.
Mislite li da je problem migracija u Europi veći nego u SAD-u?
Daleko veći. Migranti koji dolaze u Europu puno se teže integriraju, a dobivaju puno više novca od socijale nego što dobiju u Americi. Migracije već sada koštaju europske porezne obveznike stotine milijardi eura, a tu je i problem sukoba identiteta i porasta kriminala, koliko god to politički korektni političari i akademici ne žele priznati. Čak i lijevo orijentirani intelektualci i političari počinju priznavati da bismo trebali imati više kontrole nad migracijama jer će nam se stil života nepovratno promijeniti, a to nitko ne voli i to nema veze s biologijom, rasom i takvim stvarima. Naši mozgovi su programirani za stabilnost i predvidivost, a kada nam se to promijeni, postajemo nervozni. Političari imaju dobre plaće, žive u dobrim kvartovima i imaju bogate prijatelje pa se ne brinu oko migracija, zbog čega se populisti, posebice desni, čuju sve glasnije.
No dosta su glasni i aktivisti koji se zalažu za otvaranje granica i slobodne migracije. Oni često sve protivnike migracija optužuju da su ksenofobi i rasisti.
Ljudski je reagirati ako vam se čini da gubite svoj identitet i način života. Društveni psiholozi će to vrlo jednostavno objasniti i nitko nije rasist ako želi stabilnost u svojem okruženju i životu. Ljudi nekad nisu previše skloni integriranju, poput muslimanske zajednice u Njemačkoj.
Foto: Facebook