Popularni mladi dominikanac fr. Ivan Dominik Iličić predvodio je u srijedu sprovod Ivana Zvonimira Čička, ali se na svojem Facebook profilu požalio kako „naše medije, nažalost, ne zanima sadržaj i kršćansko poimanje sprovoda, nego samo tko je bio na sprovodu od poznatih ljudi“. Bio mu je to poticaj da snimku svoje propovijedi objavi na Facebook profilu, a mi je prenosimo u cijelosti.

Naime, fr. Ivan Dominik Iličić, kazao je kako je izabrao Evanđelje u kojemu Isus izriče osam blaženstava, jer su ona „trajni poziv do kraja vremena i svima da se otvore tim riječima i da započnu živjeti tih osam blaženstava, da se ne bojimo biti proganjani i spremni podnijeti teškoće na našem životnom putu poradi Isusa, istine i poradi onih pravih i neprolaznih vrednota“.

„Neke od tih vrednota upoznao sam i u našem dragom pokojnom bratu Ivanu Zvonimiru kad je on provodio vrijeme u samici, zatvoren zbog pravednosti i dobre ideje što je samo volio svoju zemlju i htio biti ono što jest. Domoljub je nešto što je s kršćanske i općeljudske perspektive legitimno, normalno i dobro. Nepravedno je kad se domoljublje etiketira kao nešto loše, kao neki nacionalizam. Za katolike, domoljublje je nešto skroz nešto prirodno, normalno i dobro. Sam Isus je volio svoju domovinu, ali on je došao za sve ljude. Stoga za nas katolike, na prvome mjestu biti je dio naroda Božjega, dio Crkve koja postoji u svijetu i koja je u svakom vremenu. Koja je ovdje na zemlji i u vječnosti. To je naša domovina na prvome mjestu. Nebeska domovina, Crkva, biti katolik, univerzalan i pripadnik sveopće Katoličke crkve prisutne po svem svijetu i poslane cijelome svijetu“, rekao je u svojoj propovijedi iznad odra Ivana Zvonimira Čička, naglašavajući kako je „unutar Katoličke crkve legitimno je biti pripadnik svojega naroda, kojega voliš na poseban način“, piše Vjerujem.hr.

„To je ispravan poredak stvari i nitko nas nema pravo etiketirati zbog toga što volimo svoju zemlju. Ako ne volimo svoju zemlju, kako ćemo voljeti i poštovati druge narode. Neka nas uvijek Gospodin podsjeća da je naša glavna domovina Crkva koja je po svem svijetu“, rekao je fr. Ivan Dominik Iličić, dodavši kako je „Ivan Zvonimir bio je proganjan, kao i mnogi drugi, zbog te legitimne čežnje i nastojanja da se zalaže, bori i trpi za ideju pravoga domoljublja, zbog ljubavi prema svojoj domovini“.

„Nije mu bilo jednostavno, kao ni tolikim drugima i dok je on trpio u tamnici i u samici, ja sam bio tek u Božjem planu. To je bilo neko drugo vrijeme. Vrijeme heroja koji su mnogo pretrpjeli ne znajući što i kako će biti i hoće li uopće biti slobodne Hrvatske. Trpio je na osobit način i naš blaženik i mučenik Alojzije Stepinac, koji je naglašavao upravo tu važnost biti katolik, član Crkve po svem svijetu, a u isto je vrijeme osjećao bilo svojega naroda, koji je imao legitimno pravo na svoju domovinu. Trpio je zbog vjere u Isusa Krista i zbog ljubavi prema svojoj Hrvatskoj. Kardinal Stepinac, Ivan Zvonimir i toliki drugi…

Njihovo trpljenje, kako to tumačim iz današnje perspektive, nije ostalo bez ploda. Upravo je njihovo trpljenje otvorilo put da nam Bog daruje našu Hrvatsku u nekim kasnijim vremenima, koja su došla kasnije. Jer svako zlo prođe kad-tad i svaka žrtva u ljubavi i istini u konačnici se isplati. I tome smo svjedoci“, rekao je i dodao kako smo kasnije na težak način dobili našu slobodnu Hrvatsku, a sad je na nama odgovornost kako ćemo je izgrađivati.

„Danas se traže mladi i studenti koji će biti spremni trpjeti za ideale. Trpjeti zbog istine i pravednosti. Isus upravo njima obećava – blago vama kad vas budu proganjali zbog mene, ljubavi, istine i pravednosti. Radujte se, velika je plaća vaša na nebesima! Danas su možda neke druge ideologije agresivne i žele nas ušutkati, etiketirati, napadati, ali važno je ne uplašiti se i odgovoriti oprostom. Odgovoriti u istini i ljubavi. Da bi to mogli, neka i ovaj sprovod bude poticaj svima nama da stanemo ponizno i iskreno pred Boga i zapitamo se gdje smo“, rekao je i zapitao se: „Koliko smo Bogu otvoreni, imamo li živu vjeru, imamo li njegove ljubavi u svojem životu, je li nam Bog na prvom mjestu, jesmo li mu predali svoj život i buduću smrt, koja je neizbježna, u njegove ruke?“

„Gospodin čeka na svakoga. Gospodin i od neprijatelja može učiniti svece ako mu otvore svoje srce. Božje milosrđe je neizmjerno, ali Isus uvijek poziva na obraćenje u ljubavi i istini. Nema obraćenja bez istine. Bez iskrenog i istinitog pokajanja, bez iskrene i čvrste odluke da želim popustiti Bogu da promijeni moj život. Da mu još više želim otvoriti svoje srce. Pitam se, tko je od nas dovoljno Bogu otvoren? Ako već jesmo otvoreni Bogu i s njime živimo na našem životnom putu, možemo mu biti još više otvoreni. Promislimo, gdje smo mi to u odnosu prema Bogu, prema sebi samima, svojim bližnjima, prema prijateljima pa i neprijateljima. Kako se odnosimo u tim relacijama. Gdje smo i kakvi smo. Zamolimo Boga da dublje uđe u naše živote, jer je to put promjene, kad Bog nas dublje promijeni i osnaži, ispuni više vjerom i ljubavlju, moći ćemo onda preobražavati našu domovinu. Ljubavlju i istinom. Moći ćemo trpjeti teškoće, progonstva i poruge, ali na način koji je autentičan, kršćanski i koji pobjeđuje svako zlo. I time ćemo potaknuti druge također na obraćenje“, ustvrdio je fr. Ivan Dominik Iličić.

„Mi ne znamo tko će se obratiti, ali ako naš život bude promijenjen, sasvim sigurno i netko drugi preko nas će se promijeniti. To je nada, poziv i odgovornost nas kršćana da živimo na takav način da druge potaknemo na promjenu života. Da im posvjedočimo da je Bog predivan i da je živ, milosrdan i da preobražava svakoga grešnika. Svi smo mi grešni, ali to nije prepreka Bogu da nas ljubi i da preobrazi naš život i da nas obnovi. Duše Sveti obnovi nas i kroz nas obnovi lice naše domovine! Podigni generacije, neke današnje mlade i studente koji će biti spremni i trpjeti ako treba zbog ljubavi i istine. I biti nošeni snagom vjere i ljubavi, jer sami niti ne možemo preživjeti teškoće koje se mogu dogoditi“, kazao je i zapitao se što bi bilo s njim da je više godina završio u zatvoru i samici.

„Možda ne bih to izdržao. Što bi bilo sa mnom da sam morao braniti Vukovar 1991., bih li to izdržao i kakav bih bio nakon toga? To su bile neke prijašnje herojske generacije koje su iznijele taj teret. Vjerujem, mnogi uz pomoć vjere. Drukčije bi to očito bilo nemoguće. No današnje vrijeme ima neke druge izazove i traže se današnji mladi i studenti koji će biti spremni svjedočiti za istinu i po cijenu trpljenja i progona. Snagom vjere i ljubavi koju daje Isus Krist“, rekao je i ponovio da svi preispitaju svoj odnos prema Bogu, samima sebi i jedni prema drugima te koliko ima živoga Boga u našim životima.

„I zamolimo ga da uđe više u naš život, da budemo spremni jednoga dana poći s ovoga svijeta, da nam smrt tada ne bude tragedija, nego prilika za još dublji susret s Bogom, kojega smo uzljubili već ovdje na zemlji i upoznali jednim dijelom, čeznući da ga još više upoznamo nakon granica ovozemaljskoga života“, rekao je na kraju svoje propovijedi pozivajući brojne okupljene da ostanu i tišini i razmisle o Božjoj riječi koju su čuli.

Podsjetimo, prije tri dana pokopan je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora. Čičak je umro prije tjedan dana u 78. godini.

Pokopan je na Mirogoju, a među brojnima koji su došli na sprovod bili su Vesna Teršelič, Dobroslav Paraga, Mate Granić, Miro Kovač, Karolina Vidović Krišto, Dražen Budiša, Zlatko Hasanbegović, Miro Kovač, Ljerka Mintas Hodak, Zlatko Mateša, Jakov Sedlar, Ivica Todorić, Damir Boras…

Ivan Zvonimir Čičak poznat je po svom političkom i aktivističkom djelovanju, s posebnim naglaskom na razdoblje hrvatskog proljeća i njegov rad u Hrvatskom helsinškom odboru (HHO).

Rođen 1947. godine u Zagrebu, Čičak je od ranih dana bio uključen u političke aktivnosti i istaknuo se kao jedan od lidera studentskog pokreta 1970-ih. Tijekom hrvatskog proljeća bio je među glasnijim zagovornicima reformi i većih autonomnih prava za Hrvatsku unutar tadašnje Jugoslavije, prenosi Index.

Njegova aktivnost rezultirala je uhićenjem 1971. godine i kaznom zatvora, što ga je označilo kao disidenta u očima tadašnje vlasti. Nakon političkih promjena 1990-ih Čičak se vratio na javnu scenu i uključio u rad HHO-a, organizacije osnovane za praćenje i promicanje ljudskih prava.

Kao predsjednik HHO-a Čičak je bio vidljiva i često kontroverzna figura. Njegov rad obilježile su oštre kritike prema vladinim politikama i istupi protiv kršenja ljudskih prava. No Čičkov pristup često je izazivao prijepore; mnogi su smatrali da je svojim javnim istupima katkad branio osobne interese i težio samopromociji, što je potaknulo podjele unutar same organizacije i šire javnosti.

Njegov način vođenja HHO-a i javno djelovanje naišli su na mješovite reakcije. Neki su mu zamjerali nedosljednost i optuživali ga za povremeno odstupanje od temeljnih principa ljudskih prava kako bi zadržao pozornost medija ili osigurao politički utjecaj. To je dovelo do kritika da je HHO pod njegovim vodstvom gubio na neovisnosti i sve više ulazio u sferu političkih igara.

Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Čičku i drugim članovima HHO-a 2015. godine dodijelila je Povelju RH povodom Međunarodnog dana ljudskih prava.

Zoran Milanović ga je 2021. odlikovao Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države.

Foto: Hina