Roker Mile Kekin nakon što se mirno razišao s članovima svog benda, vratio se na “tvorničke postavke” i započeo solo karijeru. Dao je intervju Večernjem listu u kojem je govorio i o politici i predsjedničkoj kandidaturi svoje supruge Ivane Kekin. Mile Kekin isiče da ga zabrinjava porast desnice , ali nije konkretno odgovorio na pitanje o “svojm koji su pobijedili 1945. godine”.

Uskoro će predsjednički izbori, a jedna od kandidatkinja je i vaša supruga Ivana. Jeste li razmišljali što će biti ako ona pobijedi, a vi postanete “prvi gospodin”. Kako bi onda izgledala vaša karijera, jer biste u tom slučaju konstantno morali i biti pod policijskom pratnjom?

Ne razmišljam o tome. Gledat ću da i dalje vodim svoj život. Tu se vodim onom engleskom poslovicom: “I’ll cross that bridge when I get there.” Ne vjerujem da je to utjecalo na karijere partnera drugih predsjednika pa mislim da ne bi trebalo ni na moju.

Ivana je nedavno otkrila kako je, kad vas je vidjela u emisiji kod Knjaza, odmah rekla da će biti vaša supruga. Iste večere upoznali ste se u Gjuri. Jeste li i vi odmah znali da će ona biti vaša supruga?

Ne. Bio sam nespreman, ništa nisam slutio, naivan i plah kao janje. Ona je to, naravno, lukavo iskoristila i prije nego što sam se okrenuo, već sam imao dvoje djece i stambeni kredit. Ali nisam požalio.

Na prošlim izborima i vi ste se politički aktivirali i malo je nedostajalo da uđete u Sabor. Kako ste se odlučili na ulazak u političku arenu i hoćete li opet pokušati?

Išao sam podržati ljude koje sam poznavao i za koje sam mogao staviti ruku u vatru da neće krasti, graditi zlatne WC-e i zapošljavati rođake. Prije svjetonazorskih tema trebamo moći odabrati poštene ljude. Ivana je sada preuzela sektor politike u našoj obitelji, a ja sam zadužen za kulturno-umjetničku nadogradnju.

Kako vaša djeca gledaju na vaše karijere? Hoće li biti glazbenici ili političari?

Miši je tek dvanaest godina, već je sinkronizirala nekoliko crtića i snimila meni neke pjevačke dionice, namjerava kad odraste živjeti na selu i imati farmu konja. Stariji sin Vito završava MIOC i namjerava iduće godine upisati FER. Imaju svoj put i ja ih podržavam.

Još prije osam godina snimili ste stihove “Ja nisam vaš, moji su dobili ‘45.”, nakon čega vas desničari redovito napadaju u komentarima. Je li ikad netko pretjerao, jeste li se možda nekad i bojali za svoju sigurnost?

Najviše sam se se zapravo bojao pitanja bojim li se. Čega da se bojim? Pa ne živim više u tamnici naroda, nego u demokratskoj republici Hrvatskoj. Sjetim se uvijek one scene iz “Crnog bombardera” kad inspektor savjetuje okrivljeniku da pripazi da ga ne pojede mrak. “Pa kakav mrak, ovo je demokratska zemlja,” uzvrati ovaj. Pa demokratski mrak!

Šalu na stranu, srećom nisam u lovu na glasove, kome se ne sviđa što pjevam, neka sluša nešto drugo. Osobno ne razumijem one koji ostavljaju komentare putem društvenih mreža. Uvijek mislim: toliko je toga što nisam stigao pročitati, pogledati i poslušati, a što bi mi se sigurno svidjelo, zašto da trošim vrijeme na komentiranje ljudi koji mi se ne sviđaju?

Kako gledate na to da desnica danas jača ne samo kod nas, nego i u Europi, dok se napada antifašizam?

Pa brine me to, naravno. U kombinaciji s Ukrajinom, Rusijom, Trumpom, Kinom, Bliskim istokom i klimatskim promjenama, čini mi se kao da se sprema savršena oluja.

Što vam danas najviše smeta u Hrvatskoj, ali i u Zagrebu?

U Zagrebu i Hrvatskoj najviše mi smeta što imam osjećaj da većina mojih sugrađana čeka nekog političara koji će riješiti njihove probleme ne shvaćajući da su i oni odgovorni za ovu situaciju, da su dio te promjene. Sedamdeset posto glasača nezadovoljno je pravcem u kojem zemlja ide, a godinama se zaokružuju isti ljudi. Pa gdje toga ima? Ljudima je ugodna ta pozicija žrtve jer ne snose nikakvu odgovornost pa i ne izlaze na izbore jer su “ionako svi oni isti”. Kad to čujem, diže mi se kosa na glavi ili barem ono što je od nje ostalo.

Podsjetimo, Mile Kekin je svojedobono od Milana Bandića dobio povlaštenu parkirnu kartu, pisali su mediji.

Iako se godišnja parkirna karta u garaži Tuškanac od trećeg mjeseca 2011. godine plaćala 16 500 kuna na godinu , direktor Zagrebparkinga napravio je ustupak Mile Kekinu, frontmenu grupe Hladno pivo i omogućio mu jedinstveni privilegij – Kekin uživa povlasticu i to plaća samo 1300 kuna na godinu, pisao je Jutarnji list.

Kako doznajemo, Kekinu i stanovitom Dragi Dragojeviću, Zagrebparking je u travnju ove godine produljio povlašteni parking na još godinu dana, iako je u ožujku za sve stanare Gornjeg Grada ta povlastica ukinuta.

– Kekinu i Dragojeviću ta karta vrijedi do 23. travnja 2012. godine i plaćaju je po 10 puta nižoj cijeni – kaže naš izvor.

Tko je kralj Gornjeg Grada, osoba koja uživa takvu povlasticu, pitanje je koje na aktualnom satu Gradske skupštine pokrenula HDZ-ova zastupnica Margareta Mađerić. Međutim nije htjela otkriti identitet te osobe.

Na pitanje je li Kekin “građanin prvog reda” pa ima pravo razgovarati s direktorom u njegovu uredu, za razliku od “običnih građana” koji bi zasigurno “zapeli” već na blagajni, Mišeta odgovara:

– Vjerujte mi, primam baš sve građane i velika je gužva u mom uredu – kaže Mišeta.

Osim što se našao u središtu pozornosti jer je navodno Mile Kekinu dozvolio da se u garaži Tuškanac parkira po 10 puta nižoj cijeni od uobičajene, direktor Zagrebparkinga Robert Mišeta danas je prozvan i zato što mu je Zagrebački holding platio zaostale dugove u Iskonu, njegovoj prethodnoj tvrtki.

Pitanje je postavila zastupnica HDZ-a Margereta Mađerić, prozivajući pritom predsjednika Uprave Ivu Čovića.

– Zašto je dio obveze za doškolavanje u iznosu od 20 tisuća kuna preuzeo Holding kada je to njegova osobna obveza? – upitala je Mađerić.

Na slici: Mile i Ivana Kekin

Foto: Hina