Tportal je objavio veliki intervju s poduzetnikom Emilom Tedeschijem. Donosimo njegova razmišljanja o politici i vodećim hrvatskim političarima.

Martinu Dalić dio javnosti uvijek će povezivati s aferom Borg.

Ako postoji element kaznene odgovornosti u procesu transformacije Agrokora, to treba biti predmet istražnih radnji. Ne znam je li bilo kriminala, ne želim nikoga abolirati ni optuživati. Činjenica je da nije bilo Martine Dalić, imali bismo tragediju i desetak tisuća ljudi bez posla. Ona je razumjela dimenzije stvorenog problema. Do problema je došlo zahvaljujući dugogodišnjem neadekvatnom upravljanju Agrokorom i nedostatku kapitala, što ga je gurnulo u bankrot. Vlada je osmislila, a Sabor izglasao zakonski okvir, poznat kao lex Agrokor, koji je omogućio mirnu tranziciju. U njoj nitko nije ostao bez posla. Svi mali dobavljači Agrokora – obrti, OPG-ovi, male firme – odmah su naplatili 100 posto svojih potraživanja. Isto tako srednji dobavljači. Veliki dobavljači, među kojima je i Atlantic Grupa, naplatili su oko 50 posto dok bi dio trebali dobiti kroz takozvani granični dug, što ovisi o poslovnoj uspješnosti Fortenove.

Mislite li da u tom procesu nije bilo pogrešnih koraka?

Evidentno je bilo komunikacije koja nije uvijek bila na očekivanoj razini ozbiljnosti. Ono što je najviše obilježilo taj prvi period, što se kolokvijalno zove aferom Borg, su transkripti, mailovi i interna komunikacija. Znate, ne aboliram nikoga, ali kad biste pustili transkripte vaše komunikacije s kolegama u redakciji, siguran sam da bi i tu bilo stvari koje ne bi nužno izgledale simpatično. Jedno je službeno priopćenje, a drugo je kad ljudi u bilo kojem krugu neformalno razgovaraju.

Međutim tu se radilo o velikom poslu. Istina je da je on uspješno odrađen, ali su to pojedinci i dobro naplatili.

Stvarno ne mislim da je išta namješteno za bilo koga. Pogotovo ne da su kad se pisao tzv. lex Agrokor ljudi koji su konzultirani u pisanju tog zakona profitirali na neprimjeren način. To ne. Kasnije se pokušavala iskriviti stvarnost i mogli ste čuti ljude na ozbiljnim javnim pozicijama kako govore da je Plenkovićeva vlada otela Agrokor Ivici Todoriću. To je maloumno! Agrokor je otišao u bankrot.

Todorić na toj tezi gradi svoju obranu.

On može graditi što god hoće. Činjenica je da je Agrokor otišao u bankrot jer se neadekvatno upravljalo resursima. Imao je ogromne potencijale. Ali zbog samo njemu razumljivih razloga nije dokapitalizirao kompaniju na vrijeme i ušao je u sferu prezaduženosti i nelikvidnosti, što je rezultiralo stečajem. Todorić se doveo u tragičnu situaciju i vidi iskrivljenu stvarnost. Ali kad o otimanju govore ljudi na javnim funkcijama, i to je tragedija.

Na koje točno ljude mislite?

To se govorilo u Saboru. Govorili su brojni političari. To je govorio predsjednik Republike. A ja njih mogu pitati – tko će platiti oštećenim kompanijama ostatak nenaplaćenih potraživanja!?

Koliko vam je ostalo u Agrokoru?

Oko osam milijuna eura. Vjerujemo da će to ipak biti moguće naplatiti iz tzv. graničnog duga. No hoće li netko reći – ja sam odgovoran. Zaboravlja se da je upravo Ivica Todorić u prvom danu kraha Agrokora rekao da je on odgovoran. A nakon što je pobjegao od pravosuđa u London, počeo je nalaziti krivce u svima drugima, uključujući nas. Istina je da je Todorić sa svojom upravom i svojim nadzornim odborom katastrofalno loše upravljao sredstvima. Ako je u tom upravljanju kršio i zakone, onda je i kazneno odgovoran. Nije kazneno djelo napraviti gubitak, ali ako namještaš bilancu, ako uzimaš novac iz kompanije, a ne plaćaš svoje dobavljače i vjerovnike, to je kazneno djelo. O tome će odlučiti sud. Ponavljam, to s Plenkovićem, Dalić ili nekim trećim u Vladi nema nikakve veze.

Jeste li zadovoljni poslovanjem Fortenove?

Fortenova je naš najveći kupac i Atlantic Grupa joj je najveći dobavljač. U tom smislu želimo imati ne samo odličan odnos, već i stabilnog poslovnog partnera u Fortenovi. Tko će biti vlasnik kompanije, nije pitanje za Atlantic. Činjenica je da nestabilnost Fortenove utječe na nestabilnost hrvatskog i regionalnog gospodarstva. Međusobni odnosi dioničara, tuženja i sudski procesi nisu nešto što nas čini sretnima. To prije što vrlo brzo dolazi na red refinanciranje Fortenove.

Pavao Vujnovac drži najveći udio. Je li to prihvatljivo za vas?

Pri stvaranju Fortenove, oni koji su imali najveća potraživanja dobili su udio u vlasništvu, odnosno dionice. Imali su pravo trgovati tim dionicama. Vujnovac je kupovao i to je njegovo pravo. O međudioničarskom ugovoru u Fortenovi pak ne znam dovoljno da bih mogao komentirati detalje njihovih odnosa.

Poznajete li Vujnovca?

Kako ne, imamo kvalitetan poslovni odnos i dobru komunikaciju.

A u kakvim ste trenutno odnosima s Plenkovićem i Milanovićem? S premijerom ste znali igrati košarku dok vam je Milanović bio dobar prijatelj. Njihov sukob ne prestaje otkako je Milanović došao na Pantovčak, s tim da su uvrede sve žešće. A u tome prednjači predsjednik.

Nisam se već duže čuo s Milanovićem. Ne podržavam retoriku i način komunikacije koje je unio na političku scenu. To sam već javno rekao.

Jeste li mu imali priliku osobno reći: Prijatelju, što to radiš?

Imao sam. Rekao sam mu, ali ne vidim da se nešto promijenilo. To jednostavno nije način na koji funkcioniram, pogotovo što zadnjih 25 godina upozoravam na odgovornost elita. To nije primjeren način komunikacije. Ljudi ne trebaju imati iste političke stavove, ali mora postojati primjerena komunikacija. Pogotovo stoga što se to reflektira na čitavo društvo, u kojem se onda dalje normalizira takav način komunikacije.

Kažete da se već dugo niste čuli s Milanovićem. Onda više niste tako bliski prijatelji?

U zadnje vrijeme nismo komunicirali. Ranije smo znali puno razgovarati, i to sadržajno. Mislim da nije problem u različitim stavovima. Problem je kad su vam različiti sustavi vrijednosti. Smatram da osoba na javnoj funkciji mora pokazati odgovornost i jednak odnos prema pojavama i fenomenima u državi i društvu, neovisno o protagonistima i njihovoj političkoj pripadnosti. Ali ne bih htio da se ovaj intervju pretvori u moje pričanje o Zoranu Milanoviću. U direktnoj komunikaciji rekao sam mu što sam imao. Uvijek smo tako razgovarali. I da se sad čujemo, opet bismo tako razgovarali.

Mislio sam da ste vi jedan od rijetkih koji bi možda mogli pomiriti premijera i predsjednika.

Mislim da je taj moment, kad se to moglo napraviti, odavno prošao.

Ne vidite se tako često ni s Plenkovićem?

Nažalost, s covidom sam prestao igrati veteransku košarku. Vidimo se na sastancima u Vladi ili na konferencijama.

Naslovna fotografija: Tedeschi puno bolje komunicira s Plenkovićem

Foto: Hina