Bliži se obljetnica blajburške tragedije. Tim povodom odlučili smo razgovarati s povjesničarem dr. sc. Marijom Jarebom, koji je za Narod.hr govorio o tragičnim događajima na Bleiburgu i križnim putevima, a dotaknuo se i nedavnih izjava bivšeg hrvatskog predsjednika Iva Josipovića o ubojstvu širokobrijeških fratara.Dr. Mario Jareb znanstveni je savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest, a njegovo osnovno istraživačko zanimanje je Nezavisna država Hrvatska i ustaški pokret.
Možete li nam u kratkim crtama opisati što se dogodilo na Bleiburgu u svibnju 1945.?
Dr. Mario Jareb: Danas je razmjerno dobro poznato što se je 15. svibnja 1945. dogodilo na bleiburškom polju. Jedna od kolona pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) i hrvatskih civila te manji broj pripadnika Crnogorske narodne vojske (nekadašnji četnici Pavla Đurišića) je u svojem povlačenju došao do toga mjesta uz današnju slovensko-austrijsku granicu, gdje su im daljnje povlačenje zapriječili Britanci iz 38. (irske) pješačke brigade. U pregovorima koje su vodili s brigadirom Thomasom Scottom iz spomenute britanske postrojbe predstavnici HOS-a tražili su predaju vojnika i izbjeglica Britancima, no ovi su ih uputili da se moraju predati pripadnicima Jugoslavenske armije koja je u međuvremenu opkolila bleiburško polje. To se je naposljetku i dogodilo, a tada su pale i prve žrtve uslijed kraćeg mitraljiranja izbjeglica od strane jugoslavenskih snaga. Zarobljenici i civili su upućeni prema granici, da bi po njezinu prijelazu jugoslavenski stražari počeli s masovnim maltretiranjem, mučenjem i ubojstvima. Predaja u Bleiburgu je stvarno i simbolički početak i ishodište onoga što danas poznajemo pod nazivom Bleiburg i Križni put. Spomenuta kolona bila je tek jedna od kolona hrvatskih izbjeglica (vojnika i civila) koja je u svibnju 1945. došla do područja današnje Austrije, odakle su Britanci izručili mnoge od njih jugoslavenskim vlastima. Oni su to činili uz izliku da će jugoslavenske vlasti poštovati međunarodne konvencije o zarobljenicima i dobro s njima postupati, no 31. svibnja su zbog brojnih izvješća o ubijanjima prestali s izručenjima.
Kada je riječ o žrtvama Bleiburga i križnih putova, svjedoci smo da mnoge osobe u politici i javnom životu negiraju utvrđene povijesne činjenice. Kako, kao povjesničar, komentirate tu pojavu?
Dr. Mario Jareb: Riječ je o ideološki zaslijepljenim osobama koje ne prežu ni od opravdanja zločina, što je moralno i na svaki drugi način nakazno. Zabrinjavajuće je što među njima ima i ljudi koji pretendiraju voditi hrvatsko društvo, što se sigurno ne može činiti opravdavanjima masovnih ubojstava bez ikakvoga suda. To je sumrak civilizacijskih vrijednosti, a u konačnici mlađim generacijama može usaditi svijest o tome da je ubijanje i uništavanje opravdano ako ste na takozvanoj „pravoj“ strani. Svjedočimo ovih dana odvratnoj i sumanutoj izjavi bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, koji je uz to i sveučilišni profesor. On uzima zdravo za gotovo nekadašnju komunističku promidžbu davši izjavu o ubijenim širokobriješkim franjevcima kao legitimnom vojnom cilju. Poput nekadašnjeg političkog komesara i pripadnika komunističkoga Agitpropa on docira o tome što se je tamo navodno dogodilo, iako je tadašnja stvarnost o kojoj se na temelju istraživanja i gradiva dobro zna bila posve drugačija. Nema dvojbe da je bila riječ o barbarskom ubojstvu franjevaca upravo zbog toga što su bili franjevci i što su u komunističkoj vizuri novoga svijeta i društva predstavljali moguću zapreku uspostavi komunističkoga monopola u društvu, a ne zbog budalaština koje je izmislila komunistička promidžba.
Foto: Admir Buljubašić/Hina