Pučku pravobraniteljicu Loru Vidović jako su zabrinuli rezultati istraživanja političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola iz rujna 2015. godine, prema kojoj čak polovina učenika nije sigurna je li NDH bila fašistička tvorevina. Rezultati su je natjerali da na službenoj stranici pravobraniteljice (ombudsman.hr) zaključi kako relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava RH, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. Vidović stoga posljednjih dana poziva na uzbunu i podsjeća “sve odgovorne članove društva kako je na njima važna uloga kontinuiranog reagiranja na pojave relativiziranja karaktera ustaške države, kako bi one prestale biti značajnim čimbenikom u kreiranju javnog mnijenja”.

Smatra pri tome da je daleko najveća odgovornost na vlasti, koja mora ponijeti odgovornost za poštivanje i primjenu Ustava te pridržavanje zakona i stati na put ponašanjima kojima se simbolički ili direktno podržava ili veliča NDH te negiraju ili umanjuju zločini koje je ona proizvela.

Čitajući njezino reagiranje pokušali smo se prisjetiti tko je posljednjih godina veličao NDH, ali bezuspješno. Je li neznanje učenika o NDH neoustaštvo ili dokaz o stanju u hrvatskom školstvu? Vidović je u intervjuu za N1 izjavila kako ju brine izložba o pripadnicima HOS-a u Saboru koju je postavio zastupnik HDZ-a Stevo Culej. Je li to neoustaštvo? Možda Vidović misli i na povremene parade i prosvjedi pristaša iz Autohtone Hrvatske stranke prava, koji, zanimljivo uvijek dobivaju velik prostor u medijima s obzirom na njihovu brojnost i značaj. Jasno je, kako su strahovanja Lore Vidović pretjerana jer Hrvatsku muče puno teži problemi, poput iseljavanja i zabrinjavajući porast siromaštva i neprocesuiranje zločina iz Domovinskog rata i pravo je pitanje zašto Vidović ne govori o tim problemima.

I naši sugovornici, povjesničari, ukazali su na kako ovakvi istupi pučke pravobraniteljice nemaju temelja u stvarnosti i nanose štetu Hrvatskoj. Povjesničar i predavač na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu Mario Jareb smatra kako su tvrdnje pravobraniteljice Vidović promašene jer se odnose na marginalne pojave i tvrdnje koje provlače u medijima. “Na takav način govorilo se u vrijeme Staljina. Sve što im se ne sviđa, sve što se govori etiketiraju kao povijesni revizionizam”, rekao je za Teleskop.hr Jareb i podsjeća kako povjesničar i znanstvenik koji istražuje mora biti revizionist jer mijenja do tada ustanovljene stvari. “No, to je za njih negativan politički pojam jer se propituju partijske istine. Oni određuju što je istina i brane je i time onemogućavaju rasprave te se ponašaju kao politički komesari, a ne kao odgovorne osobe”, rekao je prof. Jareb.

I Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest i predavač povijesti dvadesetoga stoljeća na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru pita Vidović “tko zapravo ovdje relativizira?”. “Zašto isticati samo neke, a ne sve zločine. Je li ona pravobraniteljica samo jedne zajednice ili svih građana Republike Hrvatske?”, upitao je. Njezine tvrdnje podsjetile su ga na riječi Vlade Gotovca koji je rekao kako u Hrvatskoj postoje ljudi koje je nazvao ‘hrvatski egzorcisti’. “Oni neprestano izgone tog zloduha ustaštva, ali ne da bi ga se istjeralo, nego da bi ga zadržali. Zar bi trebalo prihvatiti ocjenu o 700.000 ubijenih u Jasenovcu?”, navodi primjer Lučić i poziva pravobraniteljicu da se bavi ozbiljnim poslom, a ne glupostima. “Ako neki marginalac govori na svoj način, je li to ključno?, upitao je i dodao: Neki ovdje uporno pokušavaju voditi borbe iz 2. svjetskog rata i s time u javnom prostoru vode ovovremene bitke. Na taj način pokušavaju dovesti u pitanje vrijednosti Domovinskog rata, a to su neovisna, demokratska, suverena Republika Hrvatska koja je članica EU-a i NATO-a”, rekao je za Teleskop.hr Lučić.

Tvrdnje Vidović o neoustaštvu podsjetile su ga na sporne izjave njezine prethodnice koja je pozivala mlade na iseljavanje iz Hrvatske. Podsjetio je na nedavni prosvjed u Vukovaru zbog neprocesuiranja ratnih zločina tijekom Domovinskog rata i upitao zašto Vidović zašto ne priča o Vukovaru? “Ja ne vidim da ima prosvjeda protiv relativizacije zločina iz Drugog svjetskog rata. Ako ih ima, i ja ću se uključiti, ali nema ih. Vidio sam samo prosvjede protiv relativizacije zločina iz Domovinskog rata, a ovih drugih prosvjeda nema”, rekao je Lučić.

Tema koju je ponovno otvorila Vidović toliko je razljutila i neke druge naše istaknute stručnjake povijesnih znanosti koji jednostavno ne žele takvim “glupim” izjavama pridavati važnost. Svi naši sugovornici uglavnom se slažu kako neoustaštva u Hrvatskoj nema, te ako ga i ima, da su to pojave na marginama koje se na ovaj način prenapuhuju. Spomenimo i to kako Vidović podsjeća da je radi suzbijanja nesnošljivosti i govora mržnje među mladima Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti Vijeća Europe (ECRI) u Izvješću upućenom Hrvatskoj 2018. preporučila uvođenje obvezatnog obrazovanja iz ljudskih prava kao dijela građanskog obrazovanja u sve nastavne planove i programe, osobito kad je riječ o pravu na jednakost i zabrani diskriminacije. No, kada se već poziva na europske kriterije, zanimljivo je da prešućuje, Rezoluciju vijeća Europe 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima kao i saborsku deklaraciju o osudi komunističkih zločina.