Poznati novinar Ivica Blažičko najbolje je opisao kako se osjećaju Dinamovi navijači kada po dosadnoj jesenskoj kiši idu Na Maksimiru. Kada je takvo vrijeme onda ružni i zapušteni stadion izgleda još jadnije i ružnije. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Ovo je jedna od onih večeri kada me prožima duboki sram. Vadi se jakna koja nije trebala iz ormara prije studenog, čvrste cipele i malo deblje čarape, godine su, ipak, tu.

Ide se, mora se ići, prema nakazi, prema ruglu s kojeg se slijevaju potoci kiše, na čijem se golom betonu stišćemo poput jadnika koji po nevremenu čekaju Godota, čekaju da se Zagreb i Dinamo upišu u civilizacijski krug u kojem smo odavno morali biti. Duboko mi se jebe je li kriv HDZ, SDP, ovi besprizorni mutavci što danas vode grad, je li pokojni Miki bio zapravo Hajdukovac pa zato polazimo u krilo bijedi, tuzi, ruglu.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: Poslovna zajednica šokirana ispadom šefa DM-a Mirka Mrakužića: Zbog ljubomore i ega je uništio karijeru i ugled. Nije smio izgubiti kontrolu

Kada koju minutu prije 21.00 zasvira himna Lige prvaka, a neki Albert u Monacu sjedne pred televizor gledati gostovanje svog kluba u Croatie, onaj jad s početka narasti će do pucanja.

Jesmo li uistinu toliko glupi, nesposobni, toliko bijedni u besmislenim prepucavanjima da ćemo još godinama gledati tog monstruma, tu nakazu za koju nikoga neće biti briga? Postoji li itko tko nas može pokrenuti, izbaviti od ove sramotne scenografije koju ćemo još jednom, u ružnoj, kišnoj večeri poslati u svijet?”, piše Ivica Blažićko