Nastup teologa i novinara Marija Trifunovića na N1 izazvao je niz reakcija u crkvenim i teološkim krugovima. Na njegov istup nadovezao se don Damir Stojić, čiji je tekst potaknuo opsežnu repliku prof. Marka Medveda pod naslovom “Kada koncerti postaju važniji od teologije – reakcija na tekst Damira Stojića”. Rasprava je prerasla okvire jednog intervjua te otvorila šire pitanje odnosa teologije, pastorala i popularne kulture. U nastavku slijedi kronološki pregled iznesenih stajališta.
Trifunovićev intervju na N1
U razgovoru za N1 Marijo Trifunović kritizira stanje Katoličke Crkve u Hrvata, osvrće se na propovijed nadbiskupa u Kninu te problematizira pojave u kojima, prema njegovu viđenju, Crkva zanemaruje praktične društvene teme i previše se stapa s politikom i nacionalnim simbolima.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Djevojka sa sela: Tko je novinarka Melita Vrsaljko zbog koje su se pobunili benkovački branitelji
Prvi odgovor don Damira Stojića: šest naglasaka
Nakon intervjua Trifunovića, don Damir Stojić objavljuje opsežan odgovor, tvrdeći da Trifunovićeve ocjene “nemaju doticaja sa stvarnošću”. Iznosi šest ključnih točaka:
- Crkva i “praktične teme” – obitelj je temelj društva; pape redovito govore o radničkim pravima, klimi i socijalnoj pravdi.
- “Crkve su prazne” – Stojić tvrdi suprotno: crkve su pune, osobito mladih.
- “Stapanje vjere i države” – riječ je o inkulturaciji, ne teokraciji; Crkva u Hrvata je misionarska i internacionalna.
- Njemački model – crkveni porez pokazuje snažan upliv države; Stojić zagovara veću odvojenost.
- Mač i križ – u kršćanskoj simbolici mač označuje pravdu i duhovnu borbu; navodi biblijske uporišne tekstove.
- Javna molitva – problem je licemjerje, ne javni prostor; procesije i molitve na trgovima dio su tradicije.
Zaključno poručuje da Crkva u Hrvata nije zatvorena ni zaostala, nego “živa i otvorena”, te da je kritika dobrodošla kad je utemeljena – “Crkvi ne treba korekcija iz njemačke fotelje”.
Replika prof. Marka Medveda
Na tekst don Damira Stojića reagira Marko Medved. Ističe da je neprimjereno omalovažavati “njemačku fotelju” jer su Crkve u Hrvatskoj i BiH desetljećima primale značajnu pomoć njemačkih katolika (Renovabis, Kirche in Not), uključivo školovanje teologa; stoga poziva na poniznost i na ispravno shvaćanje inkulturacije: kršćanska poruka u svakoj se generaciji izriče iznova.
Stojiću zamjera da inkulturaciju koristi za opravdavanje nacionalizma te podsjeća na Šagija Bunića: pridavanje transcendentalne vrijednosti naciji rađa fanatizam. Brani Trifunovića i navodi da slične poglede dijeli više katolika i teologa u Hrvatskoj. Kritizira HBK zbog slabe sinodalnosti i zamjene Vijeća za laike osobama vezanima uz profitabilne “duhovne” koncerte – pita: postaju li koncerti važniji od teologije?
O simbolima piše: mač je simbol nasilja, križ je kršćanski znak; podsjeća na blagoslov mača u Rijeci 1920., koji je Rim osudio. Upozorava na “culture wars” logiku koja mladima nudi podjele te zaključuje pozivom biskupima na stvarni dijalog; bez teologije vjera, navodi, sklizne u primitivizam (Šarčević).
Stojićev uzvratni odgovor Medvedu
U novom tekstu don Damir Stojić navodi da raspravu vodi “u duhu dijaloga” te odgovara na prigovore:
- Crkveni porez (Njemačka) – zahvaljuje Renovabisu i Kirche in Not, ali pita tko puni blagajnu: mnogi Hrvati katolici u Njemačkoj ostaju prijavljeni i plaćaju porez, pa se dio pomoći zapravo “vraća” njihovim novcem. Zaključuje: “Zahvalni jesmo, ali šutjeti nećemo; ljubav prema Crkvi uključuje i kritiku.”
- Nacionalizam i Thompson – domoljublje je krepost, nacionalizam grijeh; odlazak na koncert ili simpatija prema pjesmi “Lijepa li si” ne znači idolizaciju nacije. Pozivanje na Šagija Bunića ne može biti “batina”: traži konkretan dokaz gdje je Hrvatsku stavio iznad Krista.
- Sinodalnost i dijalog – navodi popis svojih službi (župni vikar, misija u SAD-u, studentski kapelan, župnik, vojni kapelan, duhovnik zajednice) i naglašava da mu je dijalog svakodnevan s ljudima, a ne “s referatima”; drži da Duh Sveti ne djeluje primarno na simpozijima nego u životu vjernika.
- Simbol mača – ističe dvoznačnost simbola: kao što voda znači život i smrt, tako mač može označiti nasilje, ali i duhovni boj (Ef 6; Lk 22). Thompsonov mač opisuje kao scenski rekvizit.
- Mladi i “culture wars” – tvrdi da su mladi već uvučeni u ideološke sukobe; cilj mu je opremiti ih “opremom Božjom” i propovijedati obraćenje, jer ako Crkva šuti, “odgovore će dati Netflix i TikTok”.
Zaključno navodi da “vjera bez teologije može postati primitivna, ali vjera bez naroda postaje sterilna” te ostaje vjeran “maču istine i križu ljubavi”.