Predsjednik Zoran Milanović  dao je  veliki intervju  RTL-u u kojemu je komentirao aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj i svijetu.

Kada se sastaje Vijeće za nacionalnu sigurnost?

Tijekom ovog tjedna.

Dogovorili ste već termin?

Ne točno, ali uskladit ćemo obveze.

Ima li potrebe za vojskom?

Postoji zakonska mogućnost. 2015. godine je policija radila svoj dio posla, ali veliki dio logistike je radila Hrvatska vojska. U drugom planu, u slučaju da dođe do onoga kao 2015. godine, što je nemoguće, nadamo se da neće biti potrebe za tim.

Predsjednik Vlade govori o tome da sve liči na 2015., osim što je Grčka zatvorila granicu?

Sve je drukčije, nekada su ljudi išli nesmetano, transportirani su. Ništa nije kao 2015. godine.

Po čemu su danas migranti manje ugroženi nego 2015.?

To je bilo duboko humanitarno pitanje i mogli ste se postaviti kao Mađarska. Tada je svatko mogao blokirati svoju ogradu žicom. Gledate da vas ljudi ne gledaju kao nečovjeka. Ali, kada je Njemačka rekla budemo mi to, onda su svi otvarali granice.

Jeste li vi promijenili mišljenje o vojsci na granici?

I 2015. godine Hrvatska vojska je bila prisutna. U međuvremenu je donesen zakon kojim je predviđeno ono što smo radili 2015. ali kada bi vojska trebala, onda bi to bila velika kriza. Zakon tu mogućnost predviđa. Ne vidim okolnosti da se to dogodi. Stanje je mirno, mislim da će tako i ostati. U međunarodnom humanitarnom pravu se puno dogodilo, postoji načelo da ljude ne smijete odbaciti tamo gdje im prijeti ugroza. Kada je Hrvatska primila stotine tisuće izbjeglica iz BiH. To je tada bila i naša obveza. U ovom slučaju, pa čak ni 2015. nije prijetila zgroza ljudima koji su dolazili iz Turske.

Jedna druga opasnost prijeti, koronavirus. Pratio sam vas u Sloveniji. Rekli ste tada da Vlada valjda zna što radi.

To i sada mislim, da znaju što rade.

Trebaju li kontrole biti strože?

Ja nisam liječnik. Liječnicima treba dati punu podršku.

Je li vas strah?

Nije me strah. Ali događa se nešto što se nije dogodilo.

Pranje ruku?

Nisam liječnik, nisam, epidemiolog, ruke se uvijek trebaju prati.

Prvo ste posjetili Sloveniju, pa Austriju. Zašto ne BiH i Italija?

U BiH sam išao na prvo putovanje kao premijer. Ove zemlje su naše težište. Ali, ne Alpe Adria. Danas imamo vrlo kontetni supstitut, EU i trileteralu.

 

Objašnjava i da je prvo posjetio Sloveniju i Austriju jer su te zemlje, kako kaže, naše težište. Posjet Srbiji zasad ne planira.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ne prelazi preko vaše izjave o šaci jada, pitao je RTL-ov reporter Adrian de Vrgna.

– Nažalost, krivo i namjerno krivo interpretira. Hrvat sam, mi smo država hrvatskog naroda i hrvatskih građana. Znam da je za mene glasovalo jako puno pripadnika srpske zajednice. To je očito. To vidim, ali teško mi je to isticati. A s druge strane, mogu pitati je li neki Hrvat glasao za njega. Vučić i ljudi koji vode Srbiju moraju odlučiti kamo i kako i gdje je žele. Je li to Rusija, Europa ili nešto treće. Ali da ću se navući na tanak led prljave vode, to neću. Ali, nemam namjeru pakostiti Srbiji, izjavio je hrvatski predsjednik.

Što se komunikacije s premijerom Plenkovićem tiče, Milanović je zadovoljan.

– Nemam prigovora. Komuniciramo i to tako treba biti. Trudio sam se kad su činjenice u pitanju budem faktograf, no možda sam negdje i pogriješio. Šakom o stol neću lupati, to nikad nisam radio, kaže predsjednik dodajući da je jako bitno da postoje stabilne stranke, ali i da se  povremeno pojavi neki  novi duh u politici.   Iako  nije izričito zagovarao  veliku koaliciju,  razvidno je da Milanović ne bi ima ništa protiv takvog razvoja događaja.

Na prigovore dijela javnosti oko imenovanja Jadranke Žarković za njegovu savjetnicu i njezine suradnje s udrugom U ime obitelji.

– Tko je željka Markić, državni neprijatelj? Ja sam za savjetnike, u ovoj konstelaciji, birao ljude od kojih mogu dobiti dobar savjet. Ako netko poznaje sustav, poznaje ga ta osoba. Te četiri godine kao ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje je prošla neopažena, što je zapravo kompliment. Što se tiče tog ‘incidenta’, radi se o slučaju u kojem sam osobno sudjelovao. I ta me osoba tad nazvala i pitala za savjet. ‘Što da radim?’ Ružno je da se takvu osobu prokazuje kao homofoba. I ta gospođa nije stranački čovjek.

Sljedeće pitanje je glasilo ide li u Jasenovac.

– Idem, ali rado bi tamo ne govorio. To je komemoracija, a ne politički skup. Na Bleiburg neću ići. Vidjet ćemo i kako će se austrijska država tamo ponijeti. To je država vladavine prava i pitanje je što će se dalje događati.

Foto: RTL