Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda dao je interviju za Večernji list, u kojem je govorio o sudstvu u Hrvatskoj, strahu od HSP-u, sigurnosnoj provjeri i imovinskim karticama sudaca. Rekao da je sudstvo u anglosaksonskim zemljama poput Australije prilagođeno bogatima, za razliku od hrvatskog te da je percepcija javnosti o tromosti i korumpiranosti sudstva pogrešna.
Rekao da mu nije neugodno biti predsjednik Savjetodavnog vijeća europskih sudaca, pri Vijeću Europe, iako dolazi iz zemlje u kojoj je percepcija o sudstvu izrazito loša.
“Mislim da nije zato što u VE vjerojatno bolje razumiju stvarno stanje u nekoj zemlji, nego što je to percepcija. Percepcija se temelji na emocijama, a u VE, barem taj aparat koji je prilično složen i sastavljen od ljudi koji dugo rade u tom sektoru i bave se sudstvom, iščitavaju te podatke drukčije. Kad se govori o Hrvatskoj i uspoređuje ju se s članicama EU, koja ima manje članica nego VE, onda smo mi po učinkovitosti pravosuđa negdje na sredini. Prosječno trajanje suđenja svake je godine sve kraće, što znači da je sudstvo učinkovitije. Po tome smo negdje u sredini EU, što nije loš rezultat, s obzirom na to da smo tek šest godina članica i da smo provodili reforme tek na kraju. Ali, percepcija je nešto drugo. Zašto je to tako, ne znam. Razloga ima više, sigurno su dijelom i sami suci krivi.”
Uputio je i kritiku pravosuđu Australije, gdje je radio kao pravnik za Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske.
“S tim iskustvom mogu reći da smo mi pogriješili kad smo išli raditi pravni sustav koji je mješavina, pravni ‘Frankenstein’ između anglosaksonskog i kontinentalnog prava. Bolje nam je ako se držimo čvrsto kontinentalnog prava. Anglosaksonski sustav nije pravedan, napravljen je za bogate ljude i šalje poruku da je bolje ne upuštati se u spor ako nemate novca i niste unaprijed sigurni da će završiti u vašu korist. Shvatili su, kao društvo, da nemaju dovoljno novca da svima osiguraju sva prava.”
Međutim, kritički se osvrnuo i na “praksu u komunističkim zemljama”.
“Kad gledate na imovinu sudaca i imovinske kartice, moramo uzeti u obzir da to koriste zemlje koje su bile iza željezne zavjese. Kod sudaca u razvijenim demokracijama važan je sukob interesa, morate prijaviti jeste li vi ili netko iz obitelji ozbiljan dioničar u nekoj tvrtki kako bi se moglo znati da netko ne bi treba suditi u nekim predmetima. Ova gastroskopija imovine sudaca uglavnom postoji u bivšim komunističkim zemljama. To je povezano s nepovjerenjem društva.”
“Suci su prijavljivali promjenu imovine i transparentnost je bitna. Mi smo mala zemlja i to je na neki način i pitanje sigurnosti. Zašto bi postojala obaveza sudaca da prijavljuju imovinu? Standardi EU u toj problematici ističu sukob interesa, a ne da imovinske kartice budu antikorupcijsko sredstvo. Za to postoji porezna uprava, postoji Ministarstvo financija i druge službe. No, kartice su sada javne, mislim da su svi suci ispunili obavezu, a kad budu objavljene, onda će za suce koji su u žiži javnosti svi to pogledati, nekoliko dana komentirati i to je sve.”
Znakovito, iako se dotaknuo velikog broja tema, nije spomenuo njegov posao s Agrokorom Ivice Todorića, zbog kojeg je imao određene neugodnosti. Sadašnji predsjednik Vrhovnog suda, postavljen na prijedlog predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Agrokoru je “prepustio prava na povrat nekretnine”, za što je dobio određena sredstva. S tim novcem je, po vlastitom navodu, kasnije kupio stan. Ta činjenica je problematizirana zbog toga što Sessa to nije upisao u imovinsku karticu.
Ranije je Sessa rekao da je to objasnio “barem 100 puta”. Navodi da je bio obavezan prijaviti imovinu, ali ne i potraživanja. Međutim, nije poznato za koji iznos je zemljište prodao Agrokoru i je li Agrokor to zemljište na neki način iskoristio.
Foto: Edvard Šušak/Hina