Povjesničar, političar i pisac Ivo Banac preminuo je u utorak, nakon teške bolesti, u 74. godini života, doznaje se iz kruga obitelji.
Banac je bio profesor emeritus povijesti Sveučilišta Yale, a na tom je sveučilištu bio u dva mandata predstojnik (Master) Pierson Collegea. Bio je ministar za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Republike Hrvatske (2003.), predsjednik Liberalne stranke (2003.–2004.) te zastupnik u Hrvatskom saboru (2004. –2007.). Rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. Studirao je na Sveučilištu Fordham u New Yorku, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Standford, javlja N1.
Od 1975. do 1977. bio je asistent na Sveučilištu Stanford i na Državnom sveučilištu San Francisca, potom je bio docent do 1982., izvanredni profesor do 1988., a zatim redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale.
Od 1995. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU), obnašajući i rukovodeće dužnosti poput one upravitelja Instituta za jugoistočnu Europu.
Od 2008. redoviti je profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 2018. godine bio je profesor mentor doktorandima povijesti Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Bio je i počasni je pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST).
Autor je i urednik niza knjiga, članaka, recenzija, priloga, mišljenja i intervjua. Među najznačajnijima je monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984., nagrađena nagradom „Wayne S. Vucinich“ za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine) i studija Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988., nagrađena nagradom „Josip Juraj Strossmayer“ za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine).
Banc je bio supredsjednik Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, član predsjedništva i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, generalni direktor Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac. Bio je i urednik znanstvenih časopisa, poput East European Politics and Societies, a dopisni je član HAZU-a od 1990. godine. Počasni je građanin Sarajeva od 2004. godine. Posljednjih deset godina održavao je Ljetnu školu Sveučilišta Yale u Dubrovniku.
Banac je tijekom devedesetih bio žestoku kritičar Franje Tuđmana, ali je u posljednje vrijeme značajno ublažio svoje stajalište. Bio je jedan od potpisnika koji su tražili Tuđmanovu ostavku.
“On je bio nesreća za narod i državu. Njegov dogovorni rat s Miloševićem, doprinos podjeli Bosne, etničkom čišćenju u Bosni i hrvatskim krajevima s brojnim srpskim stanovništvom, stvaranju hercegovačkih logora, slabljenu demokratskog poretka, gospodarstva, pravne države i kulture, obilježavaju njegovo desetljeće mnogo više nego njegovi doprinosi u uvođenju pluralizma i osamostaljenju države.” Radikalni Banac nije se negativno izjašnjavao samo o Tuđmanu, već i o stranci, koju je vidio kao jedan, u cijelosti, nepopravljiv entitet. “Kako smatram da je najminimalniji preduvjet za hrvatsku budućnost upravo nestajanje HDZ-a, mogu se samo nadati da će sve stranke osim HDZ-a biti i ostati posve ‘nedržavotvorne’, štoviše, da će se čuvati hadezeovskih krtica u svojim redovima.” rekao je 1997. godine.