Znanstvenik Ivan Đikić sinoć je ponovno prozvao člana Znanstvenog savjeta Vlade Dragana Primorca, pozvavši, među ostalim, da njegova bolnica Sv. Katarina vrati 246 kuna razlike svakoj osobi koju su testirali antigenskim testom. Primorac mu je odgovorio rekavši između ostalog da, ako bi Ministarstvo zdravstva i HZJZ pristali na podmirenje stvarno izračunatih troškova testiranja, ne bi trebalo biti nikakvih problema da svaka osoba koja dođe u privatnu zdravstvenu instituciju antigenski test može napraviti na uputnicu.
Podsjetimo, Đikić je jučer optužio neke članove Znanstvenog savjeta, uključujući Primorca, za sukob interesa. Primorac je u međuvremenu te optužbe odbacio poručivši, među ostalim, da ni on ni njegovi djelatnici ne posluju s državom i da nitko od njih nije na Vladinoj plaći.

Đikić je sinoć uputio novo priopćenje koje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Jako je važno da se svi okupimo oko struke i zajednički prebrodimo ovu kritičnu fazu pandemije. To možemo ostvariti jedino ako budemo imali odgovornost, točne podatke i iskrenost u komunikaciji medu kolegama, uključujući i komunikaciju s gospodinom Primorcem. Upravo radi iskrenosti sam i postavio javna pitanja na koje možete odgovoriti vrlo brzo:

Koliko je bolnica Sv. Katarina zaradila na antigenskim testovima na građanima RH i jeste li zbog te zarade bili u sukobu interesa u radu znanstvenog savjeta Vlade RH?

Bolnica Sv. Katarina naplaćuje antigenska testiranja 350 kuna po testu, među najvišim cijenama u RH. HZJZ je definirao cijenu kompletnog antigenskog testa na 104 kune u Hrvatskoj (nabavna cijena testa oko 45 kuna, dodatni troškovi oko 60 kuna).

Zbog čega Vaša bolnica naplaćuje tih dodatnih 246 kuna? Je li to dio profita ili su neki drugi troškovi?

Na kraju i moja osobna molba. Bilo bi lijepo da razmotrite ovaj prijedlog, koji je načelno podržao i ministar Beroš u našem razgovoru. U ovim teškim ekonomskim trenucima bilo bi poželjno da svi privatnici koji su naplaćivali previsoke marže na antigenskim testovima (s cijenom iznad 104 kune) taj višak vrate građanima. U slučaju Vaše bolnice trebali bi vratiti 246 kuna razlike svakoj osobi koju ste testirali antigenskim testom.

To bi bila gesta koja pokazuje Vašu predanost, kao i predanost drugih privatnika, prema današnjim potrebama građana Hrvatske, a ne prvenstveno prema zaradi. Jer svi skupa smo u jednoj od najvećih zdravstvenih i ekonomskih kriza u RH.

Dragan Primorac tijekom dana je odgovorio na Đikićeva pitanja te njegove odgovore također u nastavku prenosimo u cijelosti:

Kad je riječ o antigenskom testiranju, razlika između pojmova test i testiranje je golema. Posebice kad se uspoređuje funkcioniranje javnih i privatnih institucija. Kod javnih institucija troškovi testiranja u cijelosti su „pokriveni“ putem uputnice iz sredstava koja odvajamo svakog mjeseca od svojih plaća, a država putem HZZO-a plaća provođenje svakog dijagnostičko-terapijskog postupka koji je na uputnicu. Istodobno, djelatnicima javnih zdravstvenih institucija osigurana je plaća i sva potrebna infrastruktura, oprema i potrošna sredstva.

S druge strane, privatna zdravstvena institucija, osim što sama kupuje testove na tržištu po daleko nepovoljnijim uvjetima (količina testova određuje cijenu), mora stvoriti preduvjete za rad (iznajmiti prostor potreban za rad), nabaviti uređaje potrebne za rad (npr. uređaje za potrebe seroloških testiranja), nabaviti sigurnosne kabinete, zaštitnu opremu koja se mijenja svakih nekoliko sati, platiti režije, troškove čišćenja i dezinfekcije prostora i, naravno, najveća stavka je isplatiti zaposlenicima plaće (njih gotovo 100) sa svim porezima i doprinosima, te neminovne ostale poreze, kao i parafiskalne namete. Privatnik se obično kad ulazi u takav pothvat višegodišnje zadužuje, pa u troškove moramo uračunati i kamate, te preuzima odgovornost i kreće u neizvjesni osobni rizik jer potražnju određuje isključivo tržište.

Budući da je testiranje kao i uostalom liječenje za sve građane (u skladu s medicinskim indikacijama) u Hrvatskoj besplatno te da si građani mogu obaviti testiranje na nekim od predviđenih mjesta, nitko nema obavezu niti potrebu platiti testiranje. U skladu s tim, svatko tko dolazi napraviti pretragu u privatnu zdravstvenu instituciju, radi to iz osobnih razloga te u skladu s tim uslugu plaća iz vlastita džepa kao što je uostalom i s bilo kojom ostalom zdravstvenom uslugom koju obavljaju privatne zdravstvene ustanove, bilo da se radi o medicini ili, recimo, stomatologiji. Isto tako je potrebno je napomenuti da upravo privatni poduzetnici kroz porezna davanja omogućuju da je svim građanima besplatno liječenje i testiranje te što, ukoliko budu uplaćivali manje poreza i ostalih davanja državi, kvaliteta zdravstvene usluge za građane će biti manja.

Kao što sam ranije napomenuo, za građane u Hrvatskoj je testiranje besplatno, a iznos koji navodite je iznos koji HZJZ isplaćuje javnoj instituciji koja testove obavlja, a budući da se radi o javnim institucijama, djelatnici koji testiranje obavljaju imaju osigurane plaće u državnom proračunu koja će im biti isplaćena bez obzira na količinu posla koju obavljaju, što se nikako nije slučaj s privatnim zdravstvenim institucijama u kojima, ako ne bude dovoljno usluga, neće biti dovoljno prihoda za isplatu plaća radnicima.

Ukoliko bi privatnim zdravstvenim institucijama HZJZ ponudio ugovor za provođenje testiranja s navedenim iznosom za provođenje testiranja, oni iz jednostavnog razloga ne bi na njega mogli pristati jer bi poslovali s gubitkom te nakon nekog vremena ne bi imali sredstava za isplatu plaća.

Ako ministar Beroš i Ministarstvo zdravstva nisu u mogućnosti omogućiti besplatno testiranje za sve građane koji se trebaju ili žele testirati, onda to ministar treba jasno javno izjaviti i pozvati privatne institucije da mu pomognu. U tom slučaju bilo bi potrebno izračunati stvarnu cijenu svih troškova, a ne sadašnju koju spominjete i koja, kao i neke druge definirane cijene od strane HZZO-a, stvaraju ogromne gubitke javnom zdravstvenom sustavu. Ukoliko bi Ministarstvo zdravstva i HZJZ pristali na podmirenje stvarno izračunatih troškova testiranja, ne bi trebalo biti nikakvih problema da svaka osoba koja dođe u privatnu zdravstvenu instituciju antigenski test može napraviti na uputnicu.