Znanstvenici su iz američkoga sveučilišta u Philadelphiji otkrili da miševi izloženi zvukovima klasične glazbe imaju bolju otpornost prema bakterijskim zarazama (Microbiology Spectrum 2025, 13, e02377). Drugim riječima, umjesto gutanja antibiotika bolje je slušati – Mozarta. Nije riječ o alternativnoj medicini, homeopatiji ili placebo-učinku, nego o ortodoksnoj mikrobiologiji.

Znanost otkriva note

Rezultati istraživanja mnogima zapravo nisu iznenađenje jer poznato je da glazba može blagotvorno utjecati na zdravlje čovjeka, pa i životinja. To je životno iskustvo i zdravorazumsko očekivanje. Ipak, u najnovijoj se studiji ne radi o otkrivanju tople vode, nego o otkrivanju fizioloških mehanizama koji se mijenjaju pod utjecajem glazbenih arija. Moderna znanost ima alate koji omogućuju uvid u biološke detalje, što prije nije bilo moguće, pa priča o sinergiji glazbe i zdravlja postaje plastična i zanimljivija.

Miševi iz glazbene kutije

Znanstvenici su pokazali da se u miševa koji dvanaest sati dnevno »slušaju« Mozartov kvartet za flautu u D duru (K. 285) mijenja mikrobiom crijeva. Nakon tri tjedna glazbene terapije u crijevima dolazi do znatnoga porasta mliječnokiselinskih bakterija Lactobacillus salivarius, mikrobiološke kulture koja održava ravnotežu između korisnih i štetnih bakterija. Te bakterije imaju niz terapijskih svojstava i sprječavaju razvoj patogenih bakterija. I to je dokazano!

Miševi iz glazbene kutije otporniji su prema štetnim učincima salmonele. Miševi bez glazbene pozadine nakon inokulacije salmonelom brzo gube na tjelesnoj masi i dolazi do povećane kolonizacije tim štapićastim mikrobima, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.

Od mozga do crijeva

Nije poznato kako slušanje Mozartovih djela potiče aktivnosti probiotika u crijevima, no s pravom se sumnja da neurotransmiteri poput dopamina imaju pritom važnu ulogu u povezanosti mozga i crijeva. To je pokazano laboratorijskim procjenama ponašanja miševa koji su, ako su izloženi buci okoliša, manje aktivni, više anksiozni i pokazuju slabiju prostornu memoriju. Miševi izloženi Mozartovim djelima, pak, više jedu, ali se ne debljaju. Sve su to eksperimentalni markeri koji se mjere i upućuju na povezanost glazbene doze i biološkoga učinka.

Klasična terapija

Jasno, nije isključeno da i druga remek-djela klasičnih majstora mogu imati probiotički učinak na miševe. Ili ljude. Tako su prije dvadesetak godina španjolski znanstvenici sa sveučilišta u Santiago de Composteli pokazali kako glazba stimulira imunosni obrambeni sustav u miševa s induciranim rakom pluća (Life Sciences 2002, 71, 1047). Jedna skupina miševa bila je izložena stresu u obliku buke od sto decibela, druga je bila kontrolna tiha skupina, a treća je uživala u izvedbama Berlinske filharmonije. Djelima Beethovena, Bacha, Sibeliusa i Vivaldija, pod dirigentskom palicom Herberta von Karajana, ozvučeni su kavezi svakoga dana po pet sati. Nepoželjni stresni učinci na imunosni sustav miševa ublaženi su glazbenom terapijom. Rast tumorskoga tkiva u miševa izloženih klasičnoj glazbi uspješno je usporen.

Muzika i plastika

Slušanje glazbe, jasno, nije samo veterinarski događaj. Svaka glazba koja godi ušima može imati povoljan učinak na hormonalne i neurofiziološke promjene u čovjeka. U tim složenim procesima, koje moderna znanost tek dodiruje, sudjeluju prolaktin, hormon rasta, opioidni peptidi, tirotropin, dopamin, limfokini i druge molekule kojima se, čini se, koncentracijski odnosi mogu mijenjati različitim vrstama glazbe. Oslobađanje adrenalina snažnim glazbenim vibracijama, bas-gitarom ili ritmom bubnjeva nije nikakva novost. U svakom slučaju bolje je biti izložen koktelu tonova iz Mozartova kvarteta za flautu nego arsenalu endokrinih disruptora iz plastikom onečišćena pića. I jedno i drugo nije samo pitanje biologije, nego ponajprije ukusa, okusa i estetike života.