Među kemičarima, posebno onima u Sjedinjenim Američkim Državama, već se neko vrijeme predlaže da se iz nastave, studentskih udžbenika i knjiga izbrišu sva imena ljudi koji su otkrili ili izumili neku kemijsku reakciju. Čini se da je problem u tome što su autori kemijskih reakcija, gotovo isključivo, muškarci bijele boje kože.

Maria Gallardo-Williams s državnoga sveučilišta u Sjevernoj Karolini prigovara: »Sva imena reakcija o kojima govorimo studentima povezana su s bijelim muškarcima. Smatram to obeshrabrujućim za žene i za obojene ljude koje nitko ne će imenovati kao autora neke kemijske reakcije.«

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: VIDEO: RASPRAVA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: Je li policajac ponizio Milu Kekina kada ga je primio za glavu i “ugurao” u auto

Imenovanje reakcije prema njezinu autoru vrsta je estetike u kemiji, svojevrsna personifikacija koja traje već dva stoljeća, koja obogaćuje rječnik, a često pojednostavnjuje kemijsku terminologiju. Svakomu je studentu, ali i promatraču sa strane, lakše reći, možda i zapamtiti pojam »Michaelova reakcija« umjesto »nukleofilna adicija karbaniona na nezasićeni karbonilni spoj«. Spomenuti je Arthur Michael, naravno, bijeli muškarac, profesor kemije sa sveučilišta »Tufts«.

Kodna, a ne rodna imena

Najveći se broj važnih otkrića u organskom laboratoriju pripisuje muškarcima. I to bijelcima iz Sjedinjenih Država, Njemačke, Francuske, Italije ili Engleske: Grignard, Diels, Alder, Robinson, Cannizzaro, Wittig, Claisen… To su obiteljska prezimena koja uče svi studenti kemije u čitavom svijetu. Ta imena opisuju temeljne reakcije, najpoznatije i najčešće reakcije, koje su nezamjenljive u laboratorijima i udžbenicima. To je dio kemijske tradicije, opće kulture, to je kemijska baština. Svako (muško) ime je šifra za točno određeni tip reakcije, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.

Prigovor glasi: »Sva imena reakcija o kojima govorimo studentima povezana su s bijelim muškarcima. Smatram to obeshrabrujućim za žene i za obojene ljude koje nitko ne će imenovati kao autora neke kemijske reakcije«

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Bila je neoprezna i ljutita: Je li Sandra Benčić svojim izjavam dodatno utopila Milu Kekina

Protivnici imenovanja kemijskih reakcija, međutim, smatraju da postojeća zbirka imena ne odgovara trenutačnomu demografskomu profilu kemičara u svijetu pa doslovno uzvikuju: »Smrt imenovanjima reakcija!« Imenovane kemijske reakcije su, eto, vrsta bjelačkoga elitizma i isključivosti, oblik znanstvenoga kolonijalizma.

A brisanje kemijskih imena obračun je s poviješću: rušenje spomenika, eliminacija autorskih djela i prava, brisanje imena »očeva« kemijskih reakcija… To je, očigledno, nastavak kulture otkazivanja, zahtjev da se raznolikost i inkluzivnost nametnu u kemijskoj literaturi i znanstvenim institucijama.

Izumitelji kao inspiracija

Dio prigovora možda je ispravan, ali to nema veze s bijelim muškarcima. Jer znati ime autora neke kemijske reakcije ne znači nužno razumjeti njezin mehanizam; muško ime za reakciju tek je jezični podsjetnik koji u rukama lošega studenta postaje neupotrebljiv. Ime reakcije tek je kemijski atribut, koji u rukama lošega profesora može postati »hrana za štrebere«.

No ime reakcije može biti inspirativno za kemičare ili, kako priznaje Jin-Quan Fu, profesor kemije iz znanstvenoga instituta »Scripps«: »Ja pripadam obojenoj rasi i divim se ljudima koji su otkrili reakciju i zahvalan sam im jer meni te reakcije koriste u radu. I to me inspirira, a mogu i sanjati da će se jednoga dana moje ime prikvačiti na neku reakciju.«

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Mile Kekin ima vilu na moru, bezobrazno skupu kuhinju, veliki stan u Zagrebu i zarađuje 7000 eura za jednu noć: A država mu plaća doprinose kao da je teška sirotinja

Ako se izbrišu bijela muška imena kemijskih reakcija, možda će se pojaviti i »potreba« za promjenom opisa temeljnoga mehanizma reakcija. Jer uglavnom je svaka kemijska reakcija događaj, privlačenje i spajanje pozitivnoga i negativnoga naboja, plusa i minusa, jer svaka reakcija, u okolišu ili laboratoriju, slijedi i otkriva binarnost prirode. Tako, za neke ljude, binarna podjela u kemijskoj reakciji može postati sumnjiv pojam, zadrt, isključiv i politički nekorektan. Još jedna meta za brisače kemijskih imena i pojmova. Narativi binarnosti i privlačenja suprotnosti koje treba promijeniti.

Kemija jest elitna znanost; nije zamišljena kao socijalna služba za žene ili pripadnike manjina niti je namijenjena za udomljavanje bijelih muškaraca. Njezin se elitizam, kao i kod mnogih drugih disciplina, ostvaruje izvrsnošću, darovitošću i marljivošću, a ne ideološkim frustracijama probuđenih pokreta.