Danima prije najvećega koncerta na svijetu po broju prodanih ulaznica mnogi su mediji u Hrvatskoj pokrenuli hajku panike i straha, najavljujući teške posljedice okupljanja pola milijuna ljudi. Rizik i posljedice uključuju prometni kolaps, političke ekscese, stradavanje životinja, konja, labudova i kućnih ljubimaca, provokatore, komunalni debakl, smeće, akustične iritacije, stampedo, financijske prijevare, pretjerane cijene rashlađenih pića… Jedan (obični) koncert novinarskim je perom pretvoren u apokalipsu društva, u incident koji svakako treba izbjeći.

Vatromet straha i pismoznanaca

Vatrometu fobija, upozorenja i prijezira pridružili su se mnogi javni djelatnici, političari, pjevači, kolumnisti, književnici, sveučilišni profesori, pa i teolozi raznih provenijencija. Kao i u vrijeme pandemije njihova je kakofonija postala pogonsko gorivo straha i prijetnja; postali su promotori zatvaranja, zabrana, socijalne distance i etiketiranja. Naposljetku u javnu se kontaminaciju koncerta uključio i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ). Objavljenim je uputama o opasnostima, koje prijete onima koji su kupili ulaznice, jedan (obični) koncert pretvoren u zdravstveni rizik, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.

Prema internim projekcijama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo na koncertu na hipodromu očekivalo se barem deset smrtnih ishoda zbog srčanoga zastoja i velik broj hospitaliziranih. Krivi izračuni iz HZJZ-a temelje se na lošoj pretpostavci, dakle, lošoj znanosti. Jer koncert nije bio događaj opće populacije, ili, točnije, udio starih ljudi, male djece, trudnica i kroničnih bolesnika na takvom je koncertu mnogo manji nego u općoj populaciji

Misli na druge, opet

»Thompsonovim fanovima« prijeti sunčanica, opekotine, dehidracija, ispražnjena baterija mobitela, gubitak djeteta, pokvarena hrana, preskakanje terapije, alkoholizirano stanje, oštećenje sluha, glavobolja, smušenost, mučnina, ubrzani rad srca, grčevi u mišićima, ubrzano disanje i nesvjestica.

Kako bi zaštitili zdravlje, posjetitelji koncerta trebaju nositi šešir širokoga oboda i sunčane naočale, koristiti kozmetička zaštitna sredstva s najvećim faktorom, pratiti vremenska upozorenja o toplinskim valovima, ponijeti papirić s popisom lijekova, a poneseni lijek čuvati na temperaturi manjoj od 25 Celzijevih stupnjeva (!), pojesti nekoliko manjih i laganijih obroka, prati ruke dezinficijensom, nositi čepiće za uši i biti strpljiv. I, naravno, misliti na druge!

Struka bez povjerenja javnosti

Mnoge su preporuke iz HZJZ-a smiješne, neke su samorazumljive, neke su pretjerane. Ostaje dojam da javnozdravstvena akcija iz HZJZ-a nije stvarna briga o ljudima, nego politički angažman. Dodatni krik kakofoniji kojoj je cilj bio – spriječiti svjetski rekord. Ostaje sumnja da se HZJZ koristi ponižavajućim higijenskim savjetima kao izrazom estetske i političke alergije na glazbu. U skladu s izjavom zagrebačkoga gradonačelnika: »Thompson nije moj glazbeni ni politički izbor.«

HZJZ je institucija s mrljom, koju je zaradila tijekom pandemije koronavirusa. Zbog neuvjerljivih i nedosljednih epidemioloških naredaba. I zbog preporuka koje su bile kratkotrajne, jer »sljedeća dva tjedna su ključna«. Tada je HZJZ izgubio povjerenje javnosti, a kolateralne su žrtve bili liječnici, medicinari i znanstvenici. Njihove savjete i tumačenja javnost danas prihvaća sa sumnjom, pa i podsmijehom.

Elitni uzorak hrvatske populacije

Pola je milijuna ljudi zaista velika kohorta, velik statistički uzorak, a nezgode i propusti su mogući. Prema internim projekcijama HZJZ-a očekivalo se barem deset smrtnih ishoda zbog srčanoga zastoja i velik broj hospitaliziranih. Upravo je suprotno tvrdio stručnjak za sigurnost i kriminalistiku Željko Cvrtila: »Vjerojatnost da netko umre na koncertu deset je puta manja nego, na primjer, u tramvaju.« Krivi izračuni iz HZJZ-a temelje se na lošoj pretpostavci, dakle, lošoj znanosti. Jer koncert nije bio događaj opće populacije, ili, točnije, udio starih ljudi, male djece, trudnica i kroničnih bolesnika na takvom je koncertu mnogo manji nego u općoj populaciji. Koncertna publika nije bila reprezentativan uzorak Hrvatske, nije bila definicija prosjeka.

Očigledno je da pola milijuna zdravih ljudi nije medicinski rizik, ali jest politički poraz za protivnike hrvatskoga festivala. Jer koncert na hipodromu zaista nije bio običan glazbeni koncert, nego je bio – fešta. Većina okupljenih bili su mladi ljudi, kojima se Thompson obratio: »Preuzmite Hrvatsku potpuno.« Tim se riječima koncert na hipodromu prepoznaje kao društveni projekt, a zdravstvena se briga iz HZJZ-a pretvara u političku prijetnju. Na kraju svega poljska bolnica pokraj hipodroma poput aveti je ostala prazna. Baš kao i kreveti u »Areni Zagreb« prijeteći pripravljeni, tijekom pandemije, za lakše COVID pacijente.