-Tek nedavno sam doznala da moja majka Mirela Jakupanec u Ukrajini, točnije u Donjecku gdje još uvijek traje rat, liječi ruske vojnike. Ostala sam šokirana kada sam doznala i to da joj je Vladimir Putin dao rusko državljanstvo, da je Rusi slave kao heroinu te da su o njoj čak snimili i dokumentarni film. Malo je reći da sam bila ljuta kada sam sve to vidjela jer je ona ta koja je mene ostavila u rodilištu kao bebu. Ja joj nisam jedino dijete, ima još dvije kćeri s dva različita partnera koje je također napustila – priča nam Koprivničanka sa splitskom adresom, komercijalistica Kristina De Conti, koja ima, malo je reći nesvakidašnju životnu priču.

Na snimkama koje su početkom godine osvanule u hrvatskim medijima, vidljivo je kakonjezina majka Mirela Jakupanec nosi majicu sa slovom Z, znakom podržavatelja ruske agresijena Ukrajinu, a u nekim kadrovima nosi i dijelove vojne ruske uniforme. U dokumentarcu koji se emitirao još 2022., Mirela nije skrivala proruske stavove. Jedna je od četrdesetak stranih državljana kojoj je Putin dodijelio rusko državljanstvo. Ruski su mediji svojevremeno pisali, uključujući i službenu novinsku agenciju Tass o Mireli kao “hrvatskoj liječnici zaposlenoj u zoni specijalne vojne operacije”, baš onako kako Rusi nazivaju vojnu agresiju na Ukrajinu, piše Večernji list.

Osim toga, naveli su i da Jakupanec živi u ukrajinskom gradu Donjecku kojeg separatisti kontroliraju od 2014. godine. Mirela je u kameru govorila ruski te rekla da je u svome medicinskom radu “vlastitim očima svjedočila zvjerstvima razbojnika Zelenskog”. – Ove rane koje mi tamo previjamo zacijelit će. Ali mentalna rane i mentalna trauma nikada neće zacijeliti – kazala je Mirela u dokumentarcu objavljenom u listopadu 2022.

– Vaša majka spominje mentalne rane i traume. A hoće li vaše mentalne rane i traume zacijeliti? – upitali smo Kristinu nakon fotografiranja za ovaj intervju, a ona se prisjetila i kako je izgledalo njezino djetinjstvo te kada je prvi put upoznala svoju majku.

– Moje rane su zacijelile, ali uvijek osjetim neki unutarnji nemir kada govorim o ovoj temi. Inače, rođena sam u prosincu 1996. u Koprivnici. Moja majka me napustila čim me rodila, a ja sam dospjela u ruke svome ocu Adolfu De Contiju. Rekla mu je ako ne dođe po mene u rodilište da će me dati sirotištu i samo je pobjegla. Otac je došao po mene u društvu mojeg krsnog kuma i od tada pa sve do desete godine živjela sam s ocem. U međuvremenu dogodili su se i neki obiteljski problemi, a otac je postao sklon alkoholu. Ponovno se oženio, a s tom drugom ženom dobio je sina i kćer. Zbog svih problema i događaja u obitelji, završila sam u domu za nezbrinutu djecu u Koprivnici jer je moj otac bio neko vrijeme u zatvoru. Ubrzo je došla i najgora vijest u mojem životu, da je moj otac preminuo. Sve do moje 18. godine tajili su stvarni uzrok smrti mog oca. Govorili su da je preminuo od srčanog udara u 37. godini, a na kraju su mi priznali kako se predozirao tabletama. Majku sam prvi put upoznala na njegovom sprovodu2009., došla mi je iza leđa i rekla da je moja majka. To je prvi i posljednji put da sam ju vidjela. Još dok nisam završila u domu, znala me nekada čuvati njezina majka, baka Nada, a koju bih znala pitati: “Gdje je moja mama? A zašto mene moja mama ne želi?” Ona bi mi odgovorila da je otišla u Švicarsku i da mene jednostavno ne želi – prisjeća se sa suzama u očima Kristina kojoj, između ostalog, nije jasno majčino licemjerje.

– Moja majka liječi ruske vojnike, a to što je mene i moje dvije sestre, kojenikada nisam upoznala, napustila, što ćemo s tim? U Rusiji je slave, a ne znaju tko je ona zapravo – dodaje iskreno 27-godišnjakinja koja je dobila veliku podršku prijatelja da javno progovori o ovoj bolnoj temi. 

– Nakon smrti oca počela sam pokazivati neka destruktivna ponašanja. Odbijala sam ići u školu i bila sam jako problematična. Iz ovog kuta gledanja mislim da je takvo ponašanje bilo i očekivano od djevojčice koja je ostala potpuno sama. Otac joj je preminuo, a majka ju je napustila i nije željela imati nikakav kontakt s njom. Tada sam već bila u domu u Koprivnici, a na kraju sam premještena uženski popravni dom u Splitu. Mislim da je bolje to što sam odrasla u drugom gradu jer me u Koprivnici sve podsjećalo na tatu – objašnjava te otkriva kako joj je bilo odrasti u domu.

– Odrastanje u popravnom domu nije baš onako kako se prikazuje u filmovima i serijama. Ondje nema zanemarivanja djece, maltretiranja i nasilja. Osim možda malo međusobno, ali to su sve klinački problemi. Bila bih stvarno loša osoba kada bih rekla nešto protiv odgajateljica… S curama s kojima sam odrasla ostala sam i danas u kontaktu. Istina jest da je jako teško odrasti bez roditeljske ljubavi, zaštite i pomoći. Da nije bilo mojih odgajateljica, ne znam kakva bi ja na kraju “ispala”, njima sam baš zahvalna – istaknula je komercijalistica koja inače radi u jednom splitskom restoranu u staroj gradskoj jezgri. 

Na slici: Hrvatska državljanka Mirela jakupanac kojoj je Putin dodijelio rusko državljanstvo