“Propali fizičar” s Ruđera napisao kilometarski post o Bakiću i Laucu: A što je htio reći?

“Propali fizičar” s Ruđera  napisao kilometarski post o Bakiću i Laucu: A što je htio reći?

Fizičar Saša Ceci napisao je poduži post o Nenadu Bakiću i Gordanu Laucu s kojima je u žestokoj polemici oko toga kako se trebamo boriti protiv pandemije. Podsjetimo, prije nekoliko dana Bakić je Cecija nazvao propalim fizičarem s Ruđera. Objavu Saše Cecija prenosimo u cijelosti.

“Prije neki dan nazove me lik iz jednog našeg čitanijeg medija i pita bih li prokomentirao stvari koje radi Nenad Bakić. Prvo sam rekao da mi je glupo uopće komentirati dotičnoga jer ga fakat ne pratim. Naslućujem da nešto nije u redu s njim, jer ne znam nikog normalnog da se tako ponaša, ali da to ipak nije moja struka pa da zapravo i nemam što reći. Onda sam pomislio da je glupo da baš ništa ne kažem.

Kad ljudi tako ne komentiraju nekog tko radi neke gluposti, moglo bi se pogrešno pomisliti da je to zato što ga se boje. A ništa nije dalje od istine. Stvar je u tome, nastavljam ja njemu priču, da mi svako toliko netko bane na moj zid na fejsu i počne me daviti kako je Bakić sve brutalno točno predvidio. Nisam sarkastičan, ovi što mi tako dolutaju na zid stvarno tako pišu – kopiraju te njegove fraze kao neke mantre.

Elem, kad me netko tako udavi imam osjećaj da bi bio red da odgovorim. Tom mantrašu ja onda zalijepim graf koji se sastoji od nekoliko Bakićevih brutalnih prognoza i datuma kad su napravljene. Iz grafa se jasno vidi da su to bili promašaj, za promašajem, za promašajem, za promašajem… Nakon toga pričekam da posjetitelj sam skuži da je jedino što Bakić nepogrešivo i brutalno precizno na svojim grafovima predviđa – prošlost.

To me podsjeti na onaj crtić kad Zekoslav Mrkva gleda kako patak Dača (za mlađe: Dodo) pada u provaliju pa kaže: “Baš me zanima hoće li se sjetiti da patke imaju krila.” Tras. Nije se sjetio. Baš tako ja, kad ovom dam te grafove, gledam kako pada u provaliju i pitam se hoće li se sjetiti da ima mozak, pa da sam može skužiti da ga je Bakić smuljao. Tras. Nije se sjetio.Na kraju sam mu se ispričao jer to sve i nije baš neka izjava kaj k čemu, i da bih da sam imao malo više vremena možda smislio nešto bolje. Ma ne, veli on, super je. Bit će odlična da prikaže i drugu stranu.

DRUGA STRANAČek, ček, ček… koju fucking drugu stranu, pitam ga. Jel ti to mene zoveš da ti ja budem onaj kvadratić u dnu stranice kojim ćeš pokrit sebe, da si eto pitao i te druge nešto, dok ćeš na tri strane razvuć super priču o… prvoj strani? Rekao sam mu da povlačim svoju izjavu. Ako stvarno radi tekst o svemu negativnom i lošem što Nenad Bakić radi znanstvenicima, onda mu valjda znanstvenici nisu druga strana.

Pa ono, mislim, jebemu sve. Epilog priče je da sam se čovjeku kasnije taj dan javio i ispričao što sam ga tamo izvrijeđao i zahtijevao da ne objavi ništa od toga što sam rekao. Činilo mi se da je bio glupi nesporazum. I dodao da možda sve ovo utječe na mene više nego što si želim priznati. Mislim, to je bio epilog, dok nije izašao članak. Ispalo je da smo nekoliko nas nezavisno odbili dati izjavu. (Znam za Borisa Lenharda koji mi se javio kasnije.) Dok još nisam pročitao članak, mislio sam da smo možda svi malo pretjerali. A kad sam ga pročitao… ne znam, bojim se da nismo. Ispalo je malne reklama za ovu dvojicu.

LUTAK SA NASLOVNE STRANE Što bi bilo da nije bilo tako? Da sam imao više vremena. Što sam možda trebao reći? Pa evo, reći ću vam istinu. Stvarno ga ne pratim, ne znam što bi mi bilo, ali svako toliko mi frendovi koji to rade šalju njegove izljeve ljubavi prema meni. Možda to oni tumače drugačije, ali mislim da griješe. Kad o nekome toliko pišeš, to mora nešto značiti. I ne samo to, tu je i onaj njegov Freudian slip kad pobrka slova mog prezimena pa mu ispadne klinačka riječ za grudi. Kužimo se, zar ne?

A nevjernim Tomama kojima to nije dovoljno, tu je i krunski dokaz – tražio je naše slike s mora. A svi znamo kako izgledamo na moru. Mi muški smo najčešće u toplesu. MUP u onom članku kaže, provjerio je naš novinar, da je za nas koji smo javne ličnosti normalno da nas ljudi slikaju posvuda, pa i po plažama. Valjda je tako, nemam pojma, ali eto – kao javna ličnost s tako vjernim obožavateljem, nisam ga htio puštati da čeka pa je dobio što je tražio na mom zidu. Znam, znam… nije to baš bila slika za predugo gledati (ili uopće, jebemu) ali kad obožavatelj traži, mi javne ličnosti moramo udovoljiti. I ne brinite, vidio ju je – blokirao je skoro sve moje prijatelje, ali mene nije. Sad je jasnije i zašto, zar ne? Ako to nije ljubav, ja ne znam što je.

KAMERA – TON – AKCIJA To je što se mene tiče. Ali što je sa spomenutim Borisom Lenhardom i ostalim ozbiljnijim znanstvenicima, biolozima i medicinarima. Ne mislim na njihove slike, iako je i njih skupljao s njihovih fejzbučkih zidova. Čak i one ne baš tako javne. Mislim na njegove postove u kojima poziva svoje pratitelje da na razne načine maltretiraju znanstvenike, daje im lude ideje (kao, ne bi se trebali čuditi ako im netko pljune u kavu), ili podržava njihove još luđe (lajka prijedlog da se gađa znanstvenike pepeljarama). Snimanjem na godišnjim odmorima i objavljivanjem tih slika maltretira se ne samo njih nego i njihove obitelji, a pisanjem pisama – što su već više puta realizirali – i njihove poslodavce. Sve to, koliko god nekome bilo neugodno, nažalost normalna je posljedica javnog djelovanja i iznošenja znanstveno utemeljenih stavova i činjenica koje se nekome ne sviđaju.

U SAD-u su takve kampanje nažalost česte. Neki ljudi su zbog takvih akcija ostali i bez posla. Ali to nije toliki problem ovdje. Svi napadnuti znanstvenici, barem koliko ja znam, imaju apsolutnu podršku svojih institucija za iznošenje znanstvenih činjenica. A to je jedino što oni rade. Prava svrha ove gnjavaže s plaže nije da znanstvenicima bude neugodno. Oni nisu meta. Prava svrha je da oni prestanu istupati u javnosti. Meta ove akcije je šira javnost. Nju se treba ostaviti bez kvalitetnih i točnih informacija bez kojih ne mogu donositi kvalificirane zaključke i odluke.

DINAMIČNI DUO Kad god bi Gordan Lauc, drugi član ovog dinamičnog dua, neki znanstveni rad krivo protumačio ili neku informaciju izvitoperio do dezinformacije, na njegovom zidu bi se pojavio Boris Lenhard i jasno ukazao na njegove pogreške. Toliko precizno i toliko jasno i toliko utemeljeno i potkrijepljeno referencama da je čak i meni fizičaru bilo totalno jasno da je u pravu, a kamo li drugim biolozima i medicinarima. A onda je to postajalo jasno i svima ostalima. I zato je to je trebalo prestati.

Prvo je Lenhard bio blokiran. No postojala su druga mjesta na fejsu gdje je objavljivao svoja pojašnjenje grešaka koje je radio Lauc. I onda je krenulo s prijetnjama sudskim tužbama (što traje i dalje) i konstantno ismijavanje. Prvo njega, a onda i svih ostalih znanstvenika koji bi upozoravali na Laucove i Bakićeve brutalne promašaje. Koliko puta su njih dvojica najavljivali pad tijekom prethodnih valova? Ili da valova uopće neće biti? Sjeća li se itko broja?I sad je isto. Bakić opet radi predviđanja rasta i opet podbacuje drastično, ima negdje već više grafova sa zadnjim promašajima. Lauc, pak, objavi da je broj antitijela od cijepljenja pao na cirka 10 posto dok je od prebolijevanja pao samo oko 10 posto. Dakle višestruko puta je bolje preboljeti nego se cijepiti (nisam antivakser, ali…).

A onda netko malo pažljivije pročita taj rad i spadne da je palo ne NA 10 posto nego ZA nešto više od 10 posto. Dakle, tu negdje kao prebolijevanje. Ono, jebemu. Kad je Lenhard rekao da bi čimpanza s pikadom manje griješio od Lauca, Lauc se naljutio i prijetio tužbom. Umjesto da se ljuti i prijeti, bilo bi bolje da manje griješi. A smisao Lenhardove izjave je bio da tolike greške ove dvojice koje uporno guraju uvijek u istom smjeru ne mogu biti slučajne greške. U njihovom šlamperaju ima sistema. Dodatno, s obzirom na njihovo uporno koketiranje s antivakserima koji sustavno uništavaju svaku konstruktivnu raspravu o cijepljenju, ne čudi da su ovi postali dobar dio njihovih pratitelja. Kako bi i bilo drugačije kad ova dvojica uporno promiču prokuživanje i uporno tupe da su kovid potvrde beskorisne i nepotrebne, i da cijepljenje izaziva sto problema za sve. A prebolijevanje, kao, ne. Ono, jebote.

KONAČAN PAD Bakić se u nekom trenutku požalio da ga se uspoređuje s Hitlerom. To je bilo zato što su radili one titlove o njemu kao gospodaru grafova preko scena iz onog njemačkog filma, Konačan pad, o zadnjim danima Hitlera u bunkeru. Ti titlovi nemaju previše veze s Hitlerom nego s osobom koja je skužila da je sve otišlo kvragu i potpuno se raspala nakon toga. Kao Hitler kad je konačno shvatio da je izgubio rat. Meni je, a primijetio sam i mnogim drugim fizičarima, omiljen isti taj video s titlovima o Jacksonu, poznatom udžbeniku za Klasičnu elektrodinamiku, od kojeg smo svi imali noćne more. Hitler u tom našem omiljenom videu skuži za ono što je on mislio da je dobar model, zapravo samo obična aproksimacija. Dakle, poanta tog videa nema nikakve veze s Hitlerom, niti s usporedbom s istim. To njegovo bila je bila jeftina manipulacija za ljude koji ne prate te internetske zajebancije. Ali… onda se dogodilo nešto što me ponovno podsjetilo na tu usporedbu.

NJIHOVA BORBA U tim svojim pokušajima da da ideje svojim pratiteljima kako da gnjave i zamaraju znanstvenike, napravio je nešto za što je teško ne primijetiti sličnost sa situacijom iz nacističke Njemačke. Ali ne s kraja, nego sa samih početaka. Naime počeo je uvjeravati roditelje da znanstvenici pokušavaju naškoditi njihovoj djeci. Tko ima djecu, ili barem mlađu braću i sestre, razumije zašto je ovo zlo. Trebali bi razumjeti i novinari, kao i državno odvjetništvo. Ali, nekako im to razumijevanje ne ide baš lako. Nacisti su u toj svojoj propagandi jednu grupaciju ljudi ocrnjivali na najrazličitije načine, ne bi li pripremili teren da se njih prvo ukloni iz društva, prisili da emigriraju, samo da nestanu negdje, a kad nisu svi nestali, ova propagandistička priprema terena omogućila je da se gotovo biološki uništi čitav jedan narod. Ovdje, svakako, nemamo taj slučaj pa su ovakve usporedbe apsolutno neprimjerene, koliko god da ih voljeli neki protivnici cijepljenja. To je valjda svakom normalnom jasno.

Međutim, ovaj prvi efekt s početka nacističke države da se jednu grupaciju učini metom mržnje i prezira velikog postotka ljudi definitivno imamo tu. I svrha toga nije da znanstvenici biološki nestanu, koliko god to spominjali neki protivnici cijepljenja u privatnim porukama znanstvenicima, a sad i sve više javno, već da ih se ukloni iz javnog života. Da prestanu upozoravati na pogreške u Bakićevim neuzpješnim modelima i Laucovim krivim interpretacijama znanstvenih istraživanja, a bome i najobičnijih novinskih članaka.Dobro je pitanje zašto to država podržava. Stvarno ne znam. Ali jasno je da i vladajućim političarima odgovara da znanstvenici ne podsjećaju previše javnost na činjenicu da nam je odgovor na pandemiju u zadnja dva vala bio katastrofalan.

ODLAZAK U NOĆ I sve to ide i dalje. Čak se intenzivira. Tako je jedna od zadnjih Laucovih krivih interpretacija bila na istom tom propagandističkom tragu nabrijavanja roditelja protiv znanstvenika. Neke blesave novine objavile su tekst o dječjim samoubojstvima (što se gotovo nikad ne radi i postoje jako dobri psihološki razlozi zašto se to ne radi). Lauc je pročitao da ima porast samoubojstava u 2020. godini u usporedbi s 2019. godinom i, normalno da je zaključio da je za to krive epidemiološke mjere. Odnosno oni koji su ih zagovarali. Zvuči logično, zar ne? Grozno, ali logično. I upravo tako funkcionira propaganda. Imamo jasnu činjenicu i jasnog krivca.

Ono što treba napraviti, i što je u tom nepotrebnom članku napravljeno, bilo je pogledati je li 2019. godina bila po nečem posebna. Bila je. Bilo je daleko najmanje samoubojstava djece u zadnjih niz godina. (Grozno mi se pisati o ovome jer je tema stvarno užasna. Koja septička jama.) Dakle, kad se pogleda zadnjih više godina, primjerice zadnjih pet, ispada da je 2020. godina bila ispodprosječna u tim tragičnim događajima. Može li biti crnje od toga? Možemo li upasti u dublji mrak od ovog koji stvaraju ova dvojica? Možemo. Možemo dok god će im mediji spremno davati prostor za te njihove izmišljotine i manipulacije, i tretirati ih kao nekakvu prvu ravnopravnu stranu. A znanstvenici su tu kao neka druga koja je tu da se zadovolji novinarska norma i novinarska forma.

NOVI VALDakle, možemo crnje, i bit će crnje. Jer, znate što se događa? Imamo četvrti val, a nemamo dovoljno cijepljenih. Zašto? Komplicirano pitanje, ali sasvim je jasno da Bakić i Lauc svojim stalnim pogrešnim predviđanjem pada broj zaraženih i stalnim prigovaranjem cijepljenju nisu doprinijeli da broj bude veći. I taj val je od novog soja koji je višestruko zarazniji od od onog izvornog, a našem doživljaju njega kao opasnog sasvim sigurno nije doprinijeli Laucovo ismijavanje (da dobiva ovakve i onakve pjege kad čuje za nove sojeve). I taj novi soj izgleda da nije dosta opasniji samo za starije nego i za mlađe, ali informacije o tome koje prenose znanstvenici koje su ova dvojica bilmeza mjesecima iz dana u dan optuživali da mrze našu djecu i žele im napakostiti više nitko ne sluša. Premnogi roditelji i nastavnici slave populističku odluku ministarstva obrazovanja da će škole (i fakulteti) biti otvoreni tijekom četvrtog vala.

TKO MISLI NA DJECU Boris Jokić je napravio istraživanje u kojem je, između ostalog, pokazao da djeci u školama smeta maska. Boris Lenhard je to prokomentirao time da i djetetu koje slomi ruku smeta gips. Bakić i Lauc su zbog te izjave odmah krenuli s prekomjernim granatiranjem Lenharda, ali svakom tko nije zaražen tom njihovom propagandom (a prilično sam siguran i Borisu Jokiću) potpuno je jasno da je ta usporedba apsolutno točna. Uporno nam se svima ponavlja kako su djeca jako stradala psihički u pandemiji. I to je zaista točno. No ono što nam se uporno prešućuje, ne samo od one dvojice opsjenara, nego i od skoro svih medija, što su najtraumatičnije stvari koje djecu tako jako pogađaju. Jer to nije ni nošenje maskica, niti nemanje drugog stranog jezika. To je smrt bliske osobe. Da, od jebenog kovida.

MALO OPTIMIZMAHoće li biti bolje? Možemo li se nadati nečem dobrom u budućnosti? To nam treba. Da, i upravo ta potreba nas je i dovela ovdje gdje jesmo. Vjerovanje u bolju budućnost koja će doći sama od sebe, ne moramo mi ništa raditi, sami ćemo se od sebe prokužiti i novi valovi neće nastajati. Bit će valići.Ta naša potreba navukla nas je da svaki put povjerujemo toj dvojici muljatora i sad novi val dočekujemo ljući i nespremniji nego ikad. Ja mogu kriviti medije jer mediji su dosita krivi za to. Mogu kriviti i političare. Krivi su. Apsolutno. Mogu kriviti i ovu dvojicu bilmeza. Valjda je nakon ovog jasno da jesu. Ali ni jedni od tih spomenutih ne bi uspjeli u tim svojim muljanjima da nisu imali nas. Ovce za šišanje. Nas beskrajno uvjerene da ako zatvorimo oči da će sve loše na magičan nestati. Nas uvijek tako spremne da na prvu zamrzimo svakog tko nam pokušava išta objasniti. Bez nas takvih nikad ne bi bilo svog ovog sranja.

DAJ NEŠTO POZITIVNO ZA KRAJ, MAJKE TIOK.Pozitivno je da će se sve više ljudi cijepiti. Samo što je razlog za to sve samo ne pozitivan. Sve više će naših poznanika i prijatelja biti hospitalizirano i na respiratorima i… znate već što… pa će nekima od nas konačno doći iz dupeta u glavu. Kažu da je to najveća udaljenost u galaksiji. Kao fizičar mogu reći da su prostor i vrijeme relativni i da u ovom vremenu i na ovom našem prostoru to izgleda zaista je tako. Što prije prestanemo kriviti druge za našu vlastitu glupost i vjerovanje pogrešnim ljudima, i što prije počnemo preuzimati odgovornost za sebe i za ljude oko sebe, to će prije proći sve ovo. I znam, znam da je teško prestati vjerovati da će ipak biti dobro, da smo na vrhu vala, da sutra slijedi pad jer smo dobro prokuženi, a eto i ponešto procijepljeni. Znam. Znam jer i ja vjerujem u takve dobre stvari bez dokaza. Ja vjerujem u ljude. Ja vjerujem u nas. Ali moram priznati da bi čak i meni sad pomalo već pomalo dobro došao neki dokaz.