Puhovski pola intervjua odgovarao na Milanovićeve optužbe: Je li druker? Je li u Haagu rušio hrvatsku državu?

Puhovski pola intervjua odgovarao na Milanovićeve optužbe: Je li druker? Je li u Haagu rušio hrvatsku državu?

U pressingu kod Ilije Jandrića gostuje filozof i politički analitičar, Žarko Puhovski. Komentira aktualne teme.

“Nakon puno godina mog života i 30 godina života Globusa doživio sam nešto dobro od njih, obično sam doživljavao loše stvari od njih. To je vjerojatno do činjenice da dugo živim. Tko dugo živi naporosto postaje neka činjenica, nisu ga maknuli.  Nedvojbeno je da sam dugo izdržao i još uvijek izdržavam, no ono što nažalost nije istina, gotovo sam siguran da nisam utjecajan. Ja mogu biti norotan, ali nisam utjecajan. To se može provjeriti po tome što je puno toga što sam govorio – nestalo.

Jesam, stavotvoritelj, ali tako da su se stavovi švercali. Stavovi koje sam ja iznosio su bili neka vrsta gerilske kategorijalne igre, dakle oni bi se pojavili nakon godinu, dvije ili tri, ali preko nekog drugog.  Kada bi se nekom dalo istraživati, a to se ne da ni meni, vidjelo bi se da sam neke stvari zaista prvi govorio u Hrvatskoj, ali one u pravilu gotovo nikad nisu od mene uzimane. Ja po imenu nisam bio utjecajan. Mnogo češće sam izazivao napade, po tome sam bio utjecajan. Mislim da sam puno više doživljavao napade i mislim da u posljednjih 30 godina nitko nije bio više napadan osim ako nije u visokoj politici”, rekao je o tvrdni Globusa da je najutjecajniji hrvatski intelektualac.

“Ono što je jako loše, a istovremeno i vrijedno, kod velikog broja ljudi iz nevladine scene, mi smo navikli da budemo u manjini i onda smo sami sebe počeli uvjeravati da činjenica da smo u manjini znači da smo u pravu”.

Globus piše i kako je analitičar koji komentira ad hoc, čak i ako ispadne da nije u pravu?

“To je stvar temperamenta, ali koncepcijski, sada govorim kao profesor, to je loše. Ja sam u stanju govoriti što mi padne na pamet zato što nikad nisam imao na pameti da budem demokratski akter, kandidat. Ja se nikad nisam nigdje ni za što kandidirao. Volim poziciju slobodnog intelektuanca i našao sam se u njoj i meni je u njoj jako dobro i odatle slijedi nešto što dio ljudi u političkom životu ne shvaća. Što si moćniji to si manje slobodan Što si nemoćniji, to si slobodniji. Moje riječi vrijede manje i zato ih mogu producirati više. Ja mogu reći što mi padne na pamet, nećete me drugi puta zvati, ali moj život o tome ne ovisi”, veli.

“Neki ljudi bi rekli nazovite me za sat dva, ja bi lupio što mislim da trebam znati”, kaže.

Na pitanje kako se informira i kako mu izgleda dan, kaže da gleda vijesti, pa “čak i gluposti”, za koje kaže da ga zabavljaju. “Mene doista zabavlja to gledati. Pravi intelektualci kažu da ih to nervira. Ima dana kada su te vijesti doista pogođene. Ima stvari koje se mogu napraviti bolje ili lošije, ali ono što doista postaje nervantno je uništavanje jezika. Vi možete pogriješiti u govoru u brzini, ali to se događa i u novinama”, dodaje.

U nastavku govori o uvredama koje mu je uputio predsjednik Zoran Milanović:

“Prvo jako je ružno čuti za sebe da si nečastan, a pogotovo da si među najnečasnijim i na to se čovjek treba naprosto naviknuti. Ja sam se na to naviknuo. Svakih 5 godina u zadnjih 25 godina su meni iste stvari govorili. To nije ništa meni novo. Što je problem s predsjednikom države, moraliziranje ne bi smjelo biti dopušteno ljudima koji imaju moć. Moraliziranje počiva na moćima, a čim imate moć onda imate argument moći, a ne moć argumenta. Kad si ljudi s moći uzimaju to pravo, onda ubištavaju moralnu argumentaciju. S druge strane jednostavna čijenica, u najčišćim demokratskim uvjetima, nitko ne može doći do visoke politike , a da se nije ogriješio o osobni moral. ”

“Jesam, prekinuo sam suradnju s RTL-om, i drugi sa mnom. Reći ću zašto. Mene su N1, Index i Net.hr zvali kao prije ili nešto više čak, svi drugi manje. Recimo, nakon više godina, nakon godinu i nešto me Novi list nijednom nije zvao. Ja ne mislim da je moje pravo na mjesto u Novom listu, to nije povreda mojih prava, ali to se dogodilo nakon Milanovićevog istupa.

RTL je objavio to što je on rekao i istu večer me zvao urednik njihovog portala i pitao hoću li odgovoriti na portalu. Ja sam rekao da neću i da bih volio odgovoriti na televiziji ako me napao na televiziji. Nakon toga mi se tjedan dana nitko njej javio, prije toga su me zvali prosječno 5 do 10 puta tjedno.  Nakon toga su me zvali ja sam poslao dopis glavnoj urednici i napisao: ‘Ja ne želim više s vama surađivati, vi ste to odredili kao svoju poziciju i ja to potpuno respektiram, možete bez mene’. Portal Narod je poslao upite televizijama da pita zašto ste mene uzimali kao komentatora, odgovorila je samo vaša sestrinska firma Nova TV, koji su rekli da me nisu nikada uzimali i našli se u poziciji da se moraju ispričavati Narodu”.

Osjećao sam se kao nepoželjna osoba, ali to nije prvi put”.

Je li Vas pogodio izostanak kolega?

“To da”, kaže.

Kaže i kako je od Milanovića dobio etiketu koja i sada opticaju.

“Nije bilo svjedoka optužbe, bili su samo svjedoci, takav je bio zakon. Ja nisam mogao biti druker jer s njima nisam bio ni u kakvom kontaktu osim što smo se svađali. Mi smo hodali okolo pričali protiv njih, oni su pričali protiv nas i na suđenju nisu radili ništa drugo nego citirali iz Večernjih novosti što sam rekao koji dan. Jedino što sam ja rekao, a pšto je bila tajna je to da smo mi razgovarali, ja sam razgovarao s Budišom, Čičkom, Paradžikom, ’71. u Dubrovniku kada su mi rekli da spremaju štrajk i ja sam rekao da ću ih podržati. Moje svjedočenje je trajalo 16, 17 sati i provedeno je u mojoj stalnoj svađi s predsjednikom vijeća jer sam stalno dokazivao da je krivo diktirao zapisnik što sam ja rekao. Nema govora da se osjećam odgovoran za njihovu zatvorsku kaznu. Moj grijeh je što sam sudjelovao u montiranom procesu”, veli.

Što kaže na Milanovićeve optužbe da je u Haag išao rušiti hrvatsku državu i proglasiti je zločinačkom u postupku protiv hrvatskih generala?

“To je naprosto neuko. Prvo niti je u optužbi bilo gdje rečeno da je hrvatska država zločinačka, niti sam ja to igdje tvrdio. Ja sam zastupao jednu knjigu s popisom žrtava. Obrana je imala vremena da dokaže da je 6 ljudi koje smo imali na popisu živi i da su krivo stavljeni na popis, ja sam to priznao do daljnjega. Sud je odlučio da ta knjiga njima neće biti prihvatljiva kao dokazni materijal. Govorio sam stvari i za jednu i za drugu stranu. Fascinantno je da imate predsjednika čiji predstojik ured aj ebio zadužen za suradnju s Haaškim dudištem, a koji se sad skandalizira nad suradnjom s Haaškim sudištem. Potpuno pobrkana situacija, u kojoj sam ja ispa onetko tko je doživio osobni fijasko, što naprosto nije istina. Jadni Hebrang je reako da su mene u sramoti maknuli sa suda. Činjenica je da me predsjednik suda zamolio da ostanem još malo da čuje još neke stvari.

Ja sam rekao tri stvari. Prvo – da je Oluja bila opravdana zbog režina Srpske krajine. Drugo – rekao sam da Knin nije bio prekomjerno granatiran, nego uništavan s prizemne razine. O Gotovini uopće nije bilo riječi”.

Kako komentira recentne Milanovićeve izjave, kojima osporava Haaške presude, konkretno navodi generala HVO-a Milivoja Petkovića, koji je kasnije sam u zahtjevu za skraćenjem kazne priznao sve svoje zločine?

“Mi imamo prvi slučaj da se netko u Hrvatskoj pokajao za ratne zločine i to je naprosto u tišini prošlo kroz medije. Istovremeno Praljka se diže u nebesa, a Petkovića će proglasiti izdajicom kad tad. Ponašanje Milanovića u tom kontekstu je ponašanje nezakonitog političkog sina Franje Tuđmana. On se okrenuo na tu poziciju. Iz razloga promjene opredijeljenja ili pragmatike, to je meni potpuno svejedno. Mene ne zanimaju osobni motivi javnih osoba, mene zanima što su učinili. Ako imate kod kuće Pavelićevu sliku, a radite prave stvari, briga me, vi ste moj dečko.

On osporava koncept udruženog zločinačkog pokreta. Kad Milanović to negira on ulijeće u paradoksalnu situaciju svih nacionalista, oni uvijek argumentiraju internacionalano. Svi imaju iste argumente, samo maknite ‘srpski’, umetnite ‘hrvatski’. Mi isto tvrdimo, tvrdimo da je Haaško sudište intervencija izvana, da izmišlja zločine kojih nije bilo”.

Govorio je i o događajima u Crnoj Gori.

“Srpski svet je jedna nova parola na koju su svi nasjeli. Imamo dvije vrste manipulacije religijom. Jedni manipuliraju pravoslavljem u podršku crogorskoj državi, a drugi manipuliraju pravoslavljem protiv samostalne crnogorske države. jedan i druga strana eklatantno, primitivno manipuliraju vjerom. Ja ko stari nevjernik ne mogu tu puno reći nego ono što vidim. Sada kada gledate medije, ispada da su svi u Crnoj Gori protic SPC-a, a to naprosto nije tako. Vćamo se na primitivni koncept nacije koja je vjerski utemeljena. Koja je s druge strane vezana za jednu malu državu koja je pod malim pritiskom od Vučića do Sibira, verojatno. Ali činjenica da sam ja pod pritiskom, ne znači da sam ja u pravu. Oni su isto tako imali veoma primitivne eskalacije kojima se hoće zabraniti jednoj vjerskoj denominaciji da se instalira jedan vjerski poglavar”.

“Opasno je što Plenković nema oporbu”

Kako gleda na koaliciju HDZ-a i SDSS-a?

“Plenković nema oporbe i to je postalo zaista opasno. SDP se raspada ili se raspao. Domovinski pokret se raspao. Možemo! je potencijal koji treba još dvije godine štrikanja da postane nacionalna opcija. Za mene je najveći problem što je Plenković zapravo vladar Hrvatske bez ikakve ozbiljne konkurencije”, kaže.

Postoji li opasnost u sve većoj moći Plenkovića da to krene u smjeru Orbana ili Vučića?

“Ne, iz jednostavnog razloga što je Pleković politički razrok i stalno jednim okom gleda na Bruxelles i strašno mu je važno kako se u Bruxellesu gleda na njega i taj mogući prigovor iz Buxellesa ne podnosi. Nas štiti ta njegova okrenutost Bruxellesu i ne vidim tu problema, ali problemi će biti na mikrorazini, unutar stranke, pojavit će se čudni ljudi u javnim poduzećima, na javnim servisima. On se dići borbom protiv korupcije jer je uvjeren da se njemu ništa ne može prigovoriti. No stvara se atmosfera u kojoj Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa samo sebi hvata rep”.

Foto: Hina

Facebook Comments