Filmovi možda ne mogu promijeniti svijet niti ispraviti nepravde, ali mogu natjerati gledatelje na razmišljanje i potaknuti ih da pokušaju mijenjati društvo – poručila je ekipa filma “Paviljon”, kojim je otvoren 31. Sarajevo Film Festival (SFF).

Crna komedija u režiji Dine Mustafića nastala je prema pripovijetki i scenariju hrvatskog pisca i novinara Viktora Ivančića, a bavi se društvenim vrijednostima i odnosima u državama regije obilježenim socijalnim nepravdama i divljim kapitalizmom.

Impozantna glumačka postava

Mustafić je za ovaj projekt okupio impresivnu glumačku ekipu starije generacije iz cijele bivše Jugoslavije, među kojima su Rade Šerbedžija i Zijah Sokolović. Šerbedžija u filmu glumi zapovjednika umirovljenika iz staračkog doma koji se odlučuju na oružani otpor sustavu koji ih je godinama zlostavljao.

– To je aktualna, opasna i oštra priča – kazao je Šerbedžija, dodajući da je sudjelovanje prihvatio bez oklijevanja iako je tada radio na američkoj produkciji u Bugarskoj.

“Danas svijet vode bezimeni milijarderi”

Šerbedžija je naglasio kako su današnja vremena teška i opasna, usporediva s onima uoči Drugog svjetskog rata, a umjetnost ima obvezu na to upozoravati.

– Danas živimo svijet bez autoriteta. Koji je to filozof kojega danas citiramo? Nema ga. Svijet danas vode bezimeni milijarderi, a svi ostali su robovi takvog sustava i civilizacije, kazao je glumac uz zaključak da ćemo “biti nesretniji i od robota koji će preuzeti ovaj svijet”. Rade Šerbedžija je prije nekoliko dana u jednom intervjuu govorio o svom viđenju Jugoslavije, kolektivnog pamćenja i društvenih promjena koje su uslijedile nakon njenog raspada. Istaknuo je kako povijest često biva ispisana selektivno, dok se brojne istine brišu ili prešućuju.

Povijest koja se briše

“Jednoga dana nove generacije možda više neće imati pojma što je to bila Titova Jugoslavija. Neće znati tko su bili partizani, niti tko je zapravo bio žrtva, a tko dželat u Drugom svjetskom ratu”, rekao je Šerbedžija.

Naglasio je da se povijest često redigira po volji onih koji je pišu, dok se slika svijeta prilagođava aktualnim interesima moćnika.

Pozitivne strane Jugoslavije

Šerbedžija je podsjetio i na ono što se, prema njegovim riječima, sve više zaboravlja.

“Neće znati ni za mnoge dobre stvari po kojima je ta nekadašnja socijalistička zemlja bila pozitivna – besplatno školovanje, besplatno zdravstveno osiguranje, činjenicu da nije bilo nezaposlenosti ni sirotinje na ulicama, niti prizora jadnih beskućnika koji u očaju kopaju po kantama za smeće da bi prehranili sebe i djecu”, kazao je.

Dodao je i da je Jugoslavija bila svjetski prvak u košarci, rukometu i vaterpolu, što su uspjesi koji su obilježili jedno razdoblje.

Kritika današnjeg društva

Govoreći o raspadu bivše države, Šerbedžija je bio jasan:

“Tu su zemlju upropastili i uništili oni isti koji danas pljačkaju svoje nove države, pohlepni pojedinci koji u ovom neokapitalizmu ponovo uništavaju sve oko sebe, bogateći se na neprimjerene načine i ne brinući za budućnost svog naroda.”

Zaključak uz stihove

Razmišljanje je završio citirajući stihove Ivana Gorana Kovačića iz pjesme Moj grob:

“Niko da ne dođe do prijatelj drag i kada se vrati nek poravna trag.”