Orbico je dugogodišnjim marljivim radom i širenjem postao najveća hrvatska kompanija te najveći distributer robe u Europi. Ima promet od oko 2,5 milijarde eura, a ove godine očekuje povećanje prihoda na gotovo tri milijarde eura, kaže Branko Roglić, osnivač Orbica i predsjednik njegova Nadzornog odbora.

Ipak, u usporedbi s globalnim multinacionalnim kompanijama s kojima surađuje, Orbico sa svojih 8.000 zaposlenih u 20 država Europe, nije velik. Te multinacionalne kompanije imaju svoja poduzeća u većim zemljama i tamo ne trebaju distributera, a Orbico je njihov distributer u zemljama gdje nemaju svoja poduzeća, piše Novi list.

Kako ocjenjujete mjere Vlade protiv pandemije?

– Vlada je dobro učinila što je novac poreznih obveznika davala poduzećima koja je kratkoročno ugrozila pandemija, kako bi ona ostala na nogama i mogla se oporaviti te dugoročno poslovati. Da toga nije bilo, danas bismo imali puno težu situaciju. Država je reagirala i dobrim mjerama protiv širenja zaraze. Međutim, mislim da je već prije nekoliko mjeseci trebala uvesti strože epidemiološke mjere. Situacija u Hrvatskoj i svijetu vrlo je ozbiljna, a mi se, kao ljudi, ponašamo dosta nonšalantno.

Što bi trebalo učiniti s obzirom na aktualni vrhunac pandemije? Ponovo zatvoriti gospodarstvo i ograničiti okupljanja, ili uvesti obavezno cijepljenje građana?

– Nisam za novo zatvaranje. Zauzimam se za obavezno cijepljenje ljudi. Smatram da nikome tko nije dva puta cijepljen, ili nema COVID-potvrdu, ne bi trebalo dopustiti ulazak u dućan, pa ni u zdravstvene ustanove. Ako se netko ne želi cijepiti, trebao bi sam snositi i troškove svoga liječenja od COVID-19 bolesti.

Znači, podržavate zakonsko uvođenje obaveznog cijepljenja?

– Da, jer je situacija s pandemijom puno ozbiljnija nego što se to mnogima čini. Svatko se mora cijepiti, uz opravdane iznimke. Ako netko nema COVID-potvrdu, ne bi smio ući u dućan, školu, bolnicu, u kino, tamo gdje se ljudi okupljaju. Ako se netko ne želi cijepiti, mogao bi živjeti kod kuće, sam, dok nevolja ne prođe.

A ako misli da cijepljenje treba ostati njegov slobodan izbor?

– Ako tako misli, u redu. Međutim, ako se razboli od COVID-19, neka sam plati svoje liječenje.

U slučaju brojnih zaraznih bolesti cijepljenje je obavezno. Zašto države oklijevaju u uvođenju zakonske obaveze cijepljenja i protiv korone?

– Nije mi posve jasno. U ovom trenutku 50 ljudi dnevno umire od COVID-19. Kome to ide na dušu? Bilo bi logično da netko u takvoj situaciji kaže: ljudi, hajdemo nešto učiniti. A neki se ne žele cijepiti. Kako to? Pa oni otežavaju život svima nama, a ugrožavaju i one koji su cijepljeni.

Pitanje obveznog cijepljenja potežu ponajprije zabrinuti liječnici i građani. Kako objašnjavate to da političke stranke u Saboru ne pokreću takve inicijative, kao da će pandemija sama od sebe nestati? A sve je teža.

– Političke stranke se bore međusobno i ne gledaju uvijek interese društva. Svaka ima svoju optiku. Problem je u tome što nemamo generalni smjer kretanja. Kada slušam njihove nastupe u Saboru, često se pitam koliko oni imaju veze s realnošću, a pogotovo s gospodarstvom. Temelj svake države je gospodarstvo i bez njega nema uspješne države. Gospodarstvo sve nas hrani i moramo ga nositi kao kap vode na dlanu. Moramo u institucijama države imati ljude koji o gospodarstvu puno znaju. A bojim se da u Vladi danas gotovo nema ljudi koji su na dužnost došli iz gospodarstva, iz realnog sektora.

Radnici jamstvo konkurentnosti

Čemu pripisujete to što se vaša kompanija uspjela održati i proširiti Europom, unatoč oštroj međunarodnoj konkurenciji?

– Od samog početka rada kompanije, ideju sam izdigao iznad hijerarhije. Napravio sam to da ideja vodi kompaniju, a da je hijerarhija samo struktura koja tu ideju provodi. Dobrim se pokazalo i to što sam čovjeka stavio u prvi plan. Mislim da je u poduzetništvu najvažnija briga za ljude, a ne za luksuz. Dobar poduzetnik ne kupuje jahte i ne živi luksuzno, a da njegov radnik istodobno živi od minimalne plaće i da nema dovoljno za svoju egzistenciju. Ponavljam, moje je mišljenje da je poduzetništvo briga za ljude. Tako sam se ponašao cijeli život, a tako će biti i dalje.

Upravo tome pripisujete uspjeh svoje kompanije?

– Da. Dobri, kvalitetni radnici i menadžeri su konkurentni. Tada je i poduzeće konkurentno, pa dobiva nove poslove.

Zanima me to zato što mnogi poduzetnici smatraju da je konkurentnost samo pitanje što manjih troškova, pa u tom kontekstu radnicima gledaju dati što nižu plaću.

– Rad je trošak, ali radnik nije trošak. Kada stvorite višak vrijednosti, morate ga pošteno podijeliti između sebe, uprave i radnika. Ja sam oduvijek vodio računa da radnik bude nagrađen pristojnom plaćom. Ako netko misli drukčije, vjerujem da ruši konkurentnost svoga poduzeća. Mislim da radnik koji je dobro plaćen i ima mogućnost za relativno dobar život u svojoj sredini, pomaže konkurentnosti poduzeća. Ako je poduzeće konkurentnije, može dobiti nove poslove. Ako ima nove poslove, poduzeće ima i veću mogućnost za plaćanje radnika.
To nije jedina stvar o kojoj poduzetnik mora brinuti. Mora voditi računa o dugoročnoj održivosti poduzeća, njegovoj konkurentnosti, o dobivanju novih poslova, a ne smije dopustiti ni da mu tehnologija zastari. Ako ne bismo napravili nove logističke centre s novom tehnologijom, mogli bismo izgubiti poslove. No, u svemu tome važno je i dobro platiti radnika kako bi poduzeće smatrao svojim.

Foto: Hina