Romano Bolković se oglasio na društvenim mrežama nakon poraza Dinama od Hajduka. Smatra da aktualni hrvatski prvak najbolje služi “velikim trgovcima” koji prilično zarađuju na preprodaji igrača dok je njegova “nogometna” funkcija u drugom planu. Analizu Romana Bolkovića prenosimo u cijelosti.

“Eugen Pusić je nadahnuto pisao o različitim socijalnim ulogama čovjekovim. Što vrijedi za građanina, vrijedi i za gradove. Kao što osoba može biti žena, majka, kraljica, tako i gradovi, nadasve ako su Zagreb, mogu biti Banova Jaruga, u svom uznositom provincijalizmu, ili Veliko Trgovište, ako ste na adekvatnom položaju u CSK Dinamu.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Plašitelj naroda ponovno u akciji: Ivan Güttler bio na televiziji

Ono prvo ne moram tumačiti, svima je sve jasno.

Ovo drugo se odmah razjasni, čim se postavi pitanje: čemu služi Dinamo osim velikoj trgovini protočne fudbalske makulature? Dinamo je kao Hrvatska, koja je zemlja granica: Dinamo je na granici koja fatalno razdvaja nogomet HNL-a i visokouigrani europski nogomet, nije više za hrvatsku ligu, a još nije za ligu šampiona.

Iz perspektive BBB to je depresivno, porađa panonsku melankoliju, ali iz perspektive stvarnih korisnika Dinama, to je idealna pozicija: na slobodnom nogometnom tržištu kojim ravna nevidljiva ruka prekupaca loptačke menažerije, Dinamo je u poziciji koja naprosto ne može biti bolja. Lokacija, lokacija, lokacija.

Već i majmuni s druge strane Maksimirske naime znaju da Dinamo ne igra da bude prvi ili dočeka proljeće u Ligi prvaka, nego da u neku od zemalja koje se izdaju za belosvecke etalone vladavine prava preproda na kile nekog trkača posljednjeg kruga, ovaj sjedi na klupi sezonu, deset milijuna tamo, pet natrag, pola meni, pola tebi, pola Bagi, i igra se dalje. Iako zaboravljeni as nije ušao u igru nego jednom, u sudačkoj nadoknadi, i nikad više.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Kako je nakon tajnog sastanka “sjelo” 40 milijuna kuna na račun poznatog odvjetnika: A on je u kumskim odnosima s moćnim HDZ-ovcem

Stoga je svakom iole racionalnom biću i zagovorniku sjaja razuma načelno nejasno čemu krik i bijes zbog razultata vječitog derbija. Uvijek neugodni Hajduk dao je gol neminovnošću kojom je u klupske prostorije majstora s mora došao no name francuski otpravnik poslova, pandan Maksimirskim traderima, i kaj sad? Hajduk ionako uvijek na koncu izgubi u borbi sa sobom, Dinamo nema kud nego s već vidljivom neugodnošću priznati da je po jubilarni dvadesetineki put prvak države, ali kome je to više važno?

Kad rastanci učestaju gube na značaju, veli Jorge, a tako je i s titulama. Nikome to više nije važno osim Velikom Trgovištu, užem krugu za širok krug tema, i sad moram u igru uvesti i Krležu, na zadnjoj se štengi penezi brojiju.

DInamo ima toliko širok roster, mislim da se danas to tak veli u rafiniranom vokabularu nogometnih komentatora, koji su za mog sretnog djetinjstva obožavali rezantan udarac, dočim se danas jezik anglicizirao što je ovdje sinonim za rafinirao, i toliko je tih španera koji svi liče jedan na drugoga nivelirani prosječnošću, da ne samo da tijekom igre ne opaziš da je netko izašao a netko drugi ušao, nego je nemoguće znati tko je igrao u Dinamu prije ljeta, a tko igra ove jeseni. Tranzit je tu intenzivniji nego na aerodromu najdražeg navijača jednog nam i svetog Dinama aka malo Građanskog malo Croatie, svakako malo, non troppo.

Zbrajao sam koliko je desetaka milijuna zaradio Dinamo od prodaje igrača posljednjih desetak godina. U riječ, toliko da ću svom prijatelju Ottu Bariću kazati da ga lepo prosim da se okani spike o plavom kotlu-grotlu, jer je cijena novog stadiona u Maksimiru otprilike tu negdje s kasiranjem mahera koji se upisuju u vlasništvo nad igračem kao otočka obitelj na nekretninu: jedan je vlasnik jedne, drugi druge noge, dvojica glave, a poneko u transakciji dobija kurac od svega toga, jer su u igru ušli neki novi dečki.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Pojavio se bivši ministar Zdravko Marić: Ima li neke skrivene političke planove?

I tak to ide i tak to bu, jer nigdar ni bilo da se tu ni tržilo, jer Diname ne buš prvi, da se nacionalisti ne rojiju na stadionu u Maksimiru pred pedeset tisonšta gledalaca koji još nisu bili gledatelji, u nenardonom režimu, kad se Dinametu nije dalo biti šampionom, ali se u kompenzaciju dalo trgovati više no na stočnom sajmu Berek.

Meni je to takek rastumačil još dok nisam vjerovao da na svijetu tuge ima, trudeći se na Hitrec-Kacianu postati centarfor pionirskog tima, ali kako djeca rijetko kada slušaju odrasle, morao sam odrasti da bih poslušao mog dragog oca.

Napisao sam ove retke iz terapeutskih razloga:

Ako navijate za Dinamo, ne očajavajte. Bolji roster, bolje se zalaga, ale ale, i ziher je dvadesetineka titula tu. Hajduk će već nekako s proljeća zapasti u mediteransku dezintegraciju, jer nema te postave Hajduka koju Hajduk ne bi pobijedio, i BBB će opet spontano proslaviti svoju tradicionalnu titulu.

Negdje tamo daleko, na zadnjoj štengi, neki frajeri će vulo brojiju, Tendi Bara, Izletilić i Azimi Aljeti će dopremiti taze polovljen kontingent vezera, i tako mani mejks d vrld go raund, kužiš stari moj”, piše Bolković.

Foto: Hina