Nakon tjedan dana neizvjesnosti konačno je poznat rasplet u vezi s budućim strateškim partnerom Uljanika d.d., tvrtke u čijem sastavu su pulsko brodogradilište Uljanik i riječko 3. maj. Putem Zagrebačke burze Uprava i Nadzorni odbor Uljanika odlučili su da svoju sudbinu predaju u ruke Tomislava Debeljaka, vlasnika splitskog brodogradilišta.
Tako će, ako se na kraju realizira ova transakcija, Debeljak, inače Samoborac, postati zapravo gospodar hrvatske brodogradnje. U taj posao vlasnik Brodosplita ulazi s talijanskim Fincanterijem, partnertom koji je u državnom vlasništvu, a kako je rekao ima i potporu velikih i respektabilnih banaka od kojih je dobio „pisma namjere“.
No, da bi preuzeo pulsko i riječko brodogradilište koje najprije treba restrukturirati Debeljak mora uložiiti svojih 400 milijuna eura, a isto toliko treba uložiti i država. Budući vlasnik Uljanika d.d. je nedavno kazao da njegova tvrtka ima kapital od 1,7 milijardi eura, a zaduženost od samo 40 milijuna eura.
Ako je tomu tako, onda mu to ulaganje neće biti problem. To restrukturiranje je odborila i Europska komisija, s obzirom da u njemu sudjeluje i država, i to bi trebao biti zadnji novac koji Hrvatska daje za spas tih brodogradilišta. Ali, ne samo zbog europskih direktiva koje to više ne dopuštaju, nego i zbog javnosti u zemlji koja je sve više protiv ubrizgavanja milijardi u taj gospodarski sektor koji nikako da iziđe iz problema.
O kolikim se iznosima radi govori i podatak da je samo prošle godine hrvatska Vlada platila 2,5 milijardi kuna dospjelih jamstava Uljanika d.d., ove godine će najmanje trebati platiti još milijardu, a s obzirom i na nove tri milijarde kuna koje će trebati dati za restrukturiranje, to ukupno iznosi 6,5 milijardi. Samo u ove dvije godine i samo za Uljanik d.d.
To je rezultat poslovanja stare uprave tog brodogradilišta koju je postavio tamošnji IDS, a koja je ugovarala izgradnju brodova s unaprijed ukalkuliranim gubitkom. Puno je novca otišlo i raznim kooperantima te za navodne konzultantske usluge. Ljudima u Hrvatskoj je dosta takvog poslovanja te očekuju da će sada i državno odvjetništvo, s obzirom da je pozant strateški partner, hrabrije krenuti u rasčišćavanje svih financijskih dubioza vezanih uz ta brodogradilišta.
To je najmanje što bi trebali napraviti iz odgovornosti prema poreznim obveznicima koji pune državni proračun i zaslužuju znati kako se troše njihove novci. Što se pak Debeljaka tiče, njegov životni put nije tajna. Nastavio je posao koji su u Samoboru imali njegovi roditelji. U DIV-u je 50-postotni vlasnik , a ostatak od po 25 posto imaju njegovi roditelji.
Primarna djelatnost te tvrtke je proizvodnja, prerada i trgovina vijčanom robom te drugih strojnih dijelova i metalnih proizvoda, po čemu su najveći na hrvatskom tržištu. Nakon Samobora, najprije je posao proširio kupovniom TVIK-a, kninske tvornice vijaka, prije pet godina preuzeo je splitski škver, a sada ide i u Rijeku i Pulu.
Zadnjih pet godina, otkad je preuzeo Brodosplit, Debeljak je išao u Split rano ponedjeljkom, a kući se vraćao kasno petkom. Supruga i njihovo devetero djece, pet djevojčica i četiri sina. Dugo vremena su živjeli u dvosobnom stanu, a sada žive u velikoj kući u Samoboru. Kad idu u vikendicu na Pagu koriste dva automobila jer drukčije ne mogu svi stati.
Kad je preuzeo Brodosplit, Debeljak je bio često u medijima zbog sukoba s tamošnjim sindikatima koje je na kraju pobijedio. Priznao je da o gradnji brodova nije imao pojma, ali je rekao da će u Splitu naći ljude koji to znaju. Njegov Brodosplit je najpoznatiji po gradnji brana koje će Veneciju štititi od poplava.
Zadnje su isporučene prošle godine, a vrijednost tog posla bila je 75 milijuna eura. U tom brodogradilištu zaposleno je trenutno oko 2300 radnika, rade pet brodova, a ove godine dovršavaju, kako govore, najveći jedrenjak s križnim jedrima na svijetu na kojem su čak tri bazena, a vrijednost mu je pola milijarde kuna.
Nedavno je objavio i potporu demografskim mjerama. Tako je svakom svome zaposleniku za rođenje djeteta obećao isplatiti pet tisuća, a ako oba roditelja rade u DIV-grupi, onda 10 tisuća kuna. Najavio je i da će zaposlenice koje zatrudne, a rade na određeno vrijeme, dobiti stalni posao. Obećao je sponzorirati njihovu djecu koja postižu iznimne rezultate, davati mjesečni doplatak od 200 kuna za treće i svako iduće dijete.
To je pozdravljeno u javnosti, ali su iz škvera stigle informacije da baš i nije tako izdašan prema zaposlenima. Navodno im se stalno smanjuju plaće, ne znaju kad će ih dobiti, a što se tiče žena, svim vozačicama dizalica navodno je dao otkaz i ostavio na tim poslovima samo njihove muške kolege. Iz sindikata ga pitaju i gdje su ulupane državne potpore koje je dobio za Brodosplit, s obzirom da ga je platio samo jednu kunu.
Iako dokovi djeluju poluprazno, vlasnik Brodosplita se novinarima prošle godine hvalio da su u 2017. godini ostvarili dobit od 40 milijuna kuna i to ne računajući državne potpore. „U ovoj tvrtki u hrvatskoj brodogradnji, to je povijesno, dosad nezabilježeno“, rekao je Debeljak.
Foto: Mario Strmotić/Hina