Trojicu trenerskih predstavnika ima Hrvatska na Azijskom kupu koji se od 12. siječnja do 10. veljače igra u Kataru. Dvojica su nam dobro poznati, Igor Štimac je izbornik Indije, dok Branko Ivanković vodi Oman. Treći je mala nepoznanica, čovjek koji je rođen u Lijepoj Našoj, ali nikad nije ni igrao za neki hrvatski klub niti sjedio na njegovoj klupi. Zanimljivu životnu priču ispripovijedao nam je Petar Šegrt, 57-godišnji izbornik Tadžikistana.

– Rođen sam u Đurđevcu, kad sam imao dvije godine roditelji su otišli u Njemačku i ja sam im se pridružio s četiri. Samo sam rođen u Hrvatskoj, ali nikad nisam promijenio putovnicu. Kad je počeo rat, došao sam iz Njemačke i probao pomoći koliko sam mogao. U Njemačkoj sam se školovao i ne pričam perfektno hrvatski, ali svoju krv ne mogu promijeniti – kaže Šegrt.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Na prvoj crti: Ministar obrane Anušić objavio svoje fotke iz akcije Maslenica. Što bi Plenković i Milanović dali da imaju nešto slično?

– Kao igrač sam bio limitiran. Došao sam maksimalno do 4. lige, živio od nogometa, ali to je bilo to. Znao sam čitati utakmicu, u svim momčadima bio kapetan i najskuplji igrač u kadru, no više sam bio po bolnicama nego na terenu, pišu Sportske novosti.

Zato je trenersku karijeru u svom klubu Calwu, smještenom u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, počeo kao tinejdžer.

– Sa 17 sam doživio tešku ozljedu koljena i preuzeo brigu oko juniorske momčad. Prepoznao me Thomas Albeck, dugo godina glavni čovjek u Akademiji Stuttgarta, koji je imao jednu od presudnih uloga u mojoj karijeri. Inzistirao je da polažem za licence, išao sam na stažiranje kod Rangnicka… Kasnije je Albeck bio u RB Leipzigu i 2017. je nesretno preminuo.

Igrao je do 1993. kad se opet teško ozlijedio u amaterima Waldhofa iz Mannheima i s 27 završio karijeru. Trener prve momčadi tada je bio Klaus Toppmöller…

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: VRIJEME RADI ZA GAZDU: Državno odvjetništvo mora brzo djelovati

– On me doveo u Bochum 1996., sjetio me se. U Bochumu sam šest mjeseci radio besplatno i onda tamo potpisao prvi profesionalni ugovor. Prvo kao trener juniora i pomoćnik druge momčadi, a onda sam otišao u Duisburg. Tri godine u Duisburgu su mi jako pomogle, jer sam svaki dan imao trening s juniorima, s drugom momčadi i radio s prvom gdje sam skautirao. Nakon Duisburga sam otišao u Waldhof.

Bilo je to na prijelazu stoljeća. Potom je prvi put napustio Njemačku i postao glavni trener neke prve momčadi.

Početkom 2022. preuzeo je Tadžikistan.

– Zvali su me u korona vremenu. Šest mjeseci su bili bez izbornika, a bilo je manje od pet mjeseci do početka kvalifikacija. Problem je bio što sam htio sa sobom dovesti dvojicu trenera iz Gruzije i fitness trenera iz Crne Gore, jer je fizika njihov najveći problem. Nisu htjeli prihvatiti. Rekao sam, gledajte, ja ne pričam savršeno ruski i u kratkom razdoblju ne mogu dovoljno dobro instruirati mlade trenere u Tadžikistanu što da rade. Dvaput su mi dizali novac, ali ja sam inzistirao na pomoćnicima i ipak su popustili. Sada su svi zadovoljni s njima trojicom. Vjerujte mi, bez njih trojice ne bih mogao napraviti to što sam napravio.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Bivši Dinamov kapetan: Ne daj Bože da Hajduk bude prvak. Može se lavina zakotrljati

Ušao je Šegrt u povijest, prvi je izbornik s kojim se Tadžikistan kvalificirao na Azijski kup, prvenstvo kontinenta.

– Situacija je u pozitivnom smislu eksplodirala od mog dolaska. Kvalificirali smo se na AK, osvojili King’s Cup u Tajlandu, odigrali s Rusijom 0:0, osvojili Merdeka Cup u Maleziji… I sada imamo potpunu euforiju u državi. Protiv Kine je utakmicu u Tadžikistanu pratilo 8 milijuna gledatelja, a država ima 10 milijuna stanovnika, sve vam je jasno… Kad sam ja došao, prosjek momčadi bio je oko 30 godina, sada je prosjek 23,6, samo je Indonezija mlađa. Joachim Löw mi je rekao “Petre, ti si sam kriv što su takva očekivanja, sam si podignuo letvicu jako visoko”. Svi su sada naviknuli na pobjede, misle da i na Azijskom kupu možemo sve pobijediti, da smo tako jaki. Normalno je da želimo proći, ne želimo stati na ovome, ali neće biti lako.

U kakvom ste odnosu sa Štimcem i Ivankovićem?

– Stalno smo u kontaktu, prije i poslije utakmica. Ivanković je za mene legenda, Štimac je bio veliki igrač i velik je čovjek. Igor mi je pomogao da osvojim turnir Merdeka u Maleziji u listopadu prošle godine, jer mi je dao sve glavne informacije o domaćinu od kojeg je Indija ispala u polufinalu. Mi smo onda svladali Malezijce s 2:0 u finalu i zbog toga ću mu uvijek biti zahvalan. Igoru i Branku sam dužan jednu lijepu večeru na moj račun. Oni znaju zašto…

Zlatko Dalić?

– Upoznao sam ga na SP u Rusiji, bio sam tada izbornik Maldiva i pokušao dogovoriti prijateljsku utakmicu s Vatrenima. Dalić radi sjajan posao, Hrvatska je kandidat za osvajanje Europskog prvenstva 2024., pa i mi moramo jednom nešto osvojiti. Moramo biti ponosni što je tako mala država uvijek među favoritima.

Na slici: Petar Šegrt