Šeks plače nad svojom gorkom sudbinom: Zašto me Milanović naziva krvnikom, dželatom i najvećom štetočinom hrvatskog pravosuđa

Šeks plače nad svojom gorkom sudbinom: Zašto me Milanović naziva krvnikom, dželatom i najvećom štetočinom hrvatskog pravosuđa

Vladimir Šeks reagirao je u Globusu na izjave predsjednika Milanovića koji ga u svojim javnim istupima optužujeda je dželat hrvatskog pravosuđa.

“U Globusu od 7. travnja 2021. u tekstu glavnog urednika Zdravka Milinovića pod naslovom – „Rušenje Milanovića? Ne još…” između inog stoji i ova rečenica: „Zato je prijedlog Vladimira Šeksa (KOJEG SVI DOŽIVLJAVAJU KAO PERSONIFIKACIJU SVEGA ZLA U HRVATSKOM PRAVOSUĐU, A MILANOVIĆ NAPADA KAD GOD POMISLI NA PLENKOVIĆA) da se ozbiljno razmisli o opozivu predsjednika – pucanj u prazno.”

Nemam namjeru komentirati je li moj prijedlog pucanj u prazno. Respektiram urednikovu prosudbu i procjenu da je moje razmišljanje (a ne prijedlog) o opozivu predsjednika RH pucanj u prazno, ali se moram usprotiviti konstataciji da „Vladimira Šeksa SVI doživljavaju kao personifikaciju svega zla u hrvatskom pravosuđu“ jer to naprosto nije istina. Ne mogu razumjeti takvu kvalifikaciju. Mene kao takvu personifikaciju ne doživljavaju ni suci svih razina [od općinskih, županijskih, trgovačkih, upravnih, Vrhovnog suda Hrvatske (1700 sudaca), Ustavnog suda Hrvatske, državnog odvjetništva svih razina, odvjetništva, profesora Pravnih fakulteta, članova političkih stranaka, kako HDZ-a i onih u koaliciji s HDZ-om, tako i oporbenih (osim Mosta, napose zastupnika Grmoje)]. Istina, neki od njih smatraju da sam imao ili da još uvijek imam znatan utjecaj na pravosuđe ili da sam „siva eminencija“ pravosuđa, što je bitno različito negoli „personifikacija svega zla u hrvatskom pravosuđu“.

Pa tko su onda ti „SVI“ koji Vladimira Šeksa doživljavaju kao personifikaciju svega zla u hrvatskom pravosuđu?

Dakle, ako to nije akademska zajednica, suci, državni odvjetnici, odvjetnici, profesori pravnih fakulteta, pravnici, zastupnici u Hrvatskom saboru (osim nekolicine), i političari, ti preostali „SVI“ mogu se svesti na nekolicinu. Na prvome mjestu je predsjednik RH Zoran Milanović koji je rodonačelnik harange i kampanje protiv mene u kojoj me BEZ IJEDNOG ARGUMENTA ILI DOKAZA OZNAČIO KAO DŽELATA, KRVNIKA HRVATSKOG PRAVOSUĐA I NAJVEĆEG ŠTETOČINU U HRVATSKOM PRAVOSUĐU. To je prihvatio zastupnik Mosta Nikola Grmoja, koji je uvjeren da sam ja odigrao značajnu ulogu u situaciji kada je premijer A. Plenković „izbacio“ Mostove ministre iz Vlade.

Treći, u tom trijumviratu MILANOVIĆ – GRMOJA – je novi Milanovićev savjetnik za sport Željko Jovanović koji je nekidan na radiju, ničim izazvan odjednom „tresnuo“ – „Vladimir Šeks je uništio hrvatsko pravosuđe“. Dakle, ta trojka Milanović – Grmoja – Jovanović su ti „SVI“. Zanemariva mizerija. U „pomoć“ Milanoviću priskočio je i pravomoćno osuđeni na doživotni zatvor zločinac Zdravko Mustač, po kojem sam ja (opet bez ijednog dokaza, argumenta) – „Već trideset godina kadrovski faktotum sudske vlasti u Hrvatskoj – što je napisao u „Predstavci“ koju je poslao Hrvatskom saboru i medijima. Klevetničke tvrdnje Zdravka Mustača su u punoj suglasnosti s klevetama Zorana Milanovića koji („Jutarnji list“ 25. ožujka 2011.g.) kaže (laže): „To je HDZ-ovo pravosuđe, to je Šeksovo pravosuđe, to je Sessa, to je ekipa koja razara zemlju već godinama. Ovo što govorim nije emotivno, ovo je naprosto gorko i hladno. To je činjenica i protiv toga ću se boriti.“

Milanović svoju lažnu tvrdnju predstavlja kao činjenicu „protiv koje će se boriti“. Sad u tom „tangu“ Milanović – Mustač dolazimo do merituma stvari, do pravog razloga i motiva (koji Milanović skriva kao zmija noge). Harange protiv mene i bez ijednog razloga, dokaza, argumenta i riječi obrazloženja. Klevetnički me, u valovima bjesnila naziva krvnikom, dželatom i najvećom štetočinom hrvatskog pravosuđa. Ta bolesna opsjednutost Milanovića mojom malenkošću krije se u njegovoj gorljivoj patološkoj mržnji u kojoj me (zajedno sa Zdravkom Mustačem i Josipom Perkovićem) smatra odgovornim što je morao predložiti promjenu zakona – lex Perković – (kojim je, kao predsjednik Vlade, predložio zakon koji je potom usvojen u Saboru) i pokušao spriječiti izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj, a po europskom uhidbenom nalogu”, ističe Vladimir Šeks.

Foto: Hina