Kada se slavi akcija Bljesak, jedna od ruža na spomeniku „Kristalne kocke vedrine“ u Okučanima, polaže se i za jednog posebnog vojnika s Grobnika. Sergio Šimac, rođen 8. siječnja 1971. godine u Rijeci, prošao je gotovo sva hrvatska ratišta, bio je više puta ranjavan, i poginuo je u toj akciji pred kraj Domovinskog rata. Imao je 24 godine.

Bljesak je jedna od najvažnijih operacija Hrvatske vojske koja je započela 1. svibnja 1995. i kojom je u samo 31 sat oslobođeno oko 500 četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija u zapadnoj Slavoniji. Bila je neka vrsta generalne probe za Oluju, kojom je zabijen zadnji čavao u lijes srpske paradržave u Hrvatskoj.

Bljesak je bio iznenađenje i za međunarodne krugove. Kako proizlazi i iz kasnije objavljenih izvješća američke obavještajne agencije, CIA-e, i oni sami su bili potpuno nepripremljeni za takav razvoj događaja. Do tada su sumnjali da Hrvatska vojska može izvesti tako uspješne napadne operacije u tako kratkom vremenu. Bojali su se novog razbuktavanja sukoba, a to se nije dogodilo.

Nakon toga se i u vrhu američke politike počinje mijenjati pogled na rat koji je trajao na jugoistoku Europe. Hrvatska vojska postaje čimbenik koji može pomoći da se okonča velikosrpska agresija na Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Tri mjeseca kasnije, u Oluji, te potonjim akcijama hrvatskih snaga u BiH, to se i ostvarilo. Stvoreni su preduvjeti za postizanje mirovnog sporazuma što se i dogodilo u Daytonu.

Ključni dio tog dogovora, ne smije se zaboraviti, bila je i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, koja je, iako su oko toga mnogi dvojili, uspješno dovršena u siječnju 1998. godine.

No, Bljesak je trasirao put za takav razvoj događaja. Zato se svake godine, na obljetnicu početka te akcije, u Okučanima upriliči proslava te velike bitke na koju stižu brojni građani, državni vrh, branitelji, obitelji stradalih. Osim slavlja pobjede, odaje se počast onima koji su položili živote da bi se ta pobjeda ostvarila.

U Bljesku je sudjelovao i Sergio Šimac, pripadnik riječkih specijalaca, „Ajkula“. Kao 20-godišnjak prijavio se kao dragovoljac i otišao braniti Hrvatsku. Bio je raspoređen u 111. riječku brigadu Zbora narodne garde.

I njegov brat Goran je bio u Hrvatskoj vojsci, u 128. riječkoj brigadi. Poginuo je 1991. na ličkom ratištu. Sergio se sljedeće godine pridružuje specijalcima, „Ajkulama“. Suborci ga opisuju kao izuzetno sposobnog i odgovornog. „Sergio je bio vojničina, rođen za to, spreman za to. Pokazalo se to već na obuci kad se istaknuo kao sjajan alpinist“, rekao je za njega jedan suborac.

Bio je dva puta ranjen. Bilo je to tijekom operacije Maslenica u siječnju 1993. kada su riječki specijalci zauzimali dijelove Velebita. Prvi put metak je prošao kroz njegovu kacigu na glavi, ali čim su ga medicinski zbrinuli, odmah se vratio na ratište. Drugi put je ranjen kad je htio pomoći jednom suborcu koji bio na višem položaju iznad njega, a ostao je bez streljiva za mitraljez. Sergio je dohvatio kutije sa streljivom, krenuo ih mu odnijeti bez obzira na opasnost i tada je bio pogođen.

Srećom, metak mu je okrznuo leđa. Tada mu je, prepričavaju, život spasila konzerva ribe koju je nosio u vojničkom ruksaku. Svi posebno ističu njegovu požrtvovnost i brigu za suborce. Bio je, kažu, uistinu poseban. „Bio je od onih vojnika koje želiš imati uza sebe jer tada znaš da si siguran. Sjećam se kad je u akciji ostao čuvati zarobljene neprijateljske vojnike, točno se osjećao njegov nedostatak na terenu“, rekao je jedan njegov suborac.

Do Bljeska Sergio je s riječkim specijalcima prošao brojna ratišta. Od Gospića, deblokade Dubrovnika, operacije Poskok 1 kojom su se zauzimali vrhovi Velebita, Maslenice, Medačkog džepa. Ta operacija u zapadnoj Slavoniji početkom svibnja 1995. trebala je biti kruna njegova ratnog puta.

Njegova supruga Jasminka poslije će reći kako je tada jedini put prije akcije došao kući. Obično bi nakon poziva ostajali u vojnoj bazi i ne bi nigdje išli. „Kao da je osjetio potrebu oprostiti se, kao da je slutio“, kažu.

U Bljesku su riječki specijalci bili raspoređeni na pravcu prema Okučanima pokraj mjesta Rajić. Stigli su u noći u tamošnju šumu. Prvi dan vodile su se teške, krvave, borbe, ali su uspjeli probiti neprijateljske položaje i zauzeli su planirane crte. Imali su šestoricu teško ranjenih. Drugi dan došli su pred Benkovac Okučanski.

Pobjeda u Bljesku tada je bila dobivena, neprijateljska vojska je bila razbijena, ali neki od njih su se izbjegavajući predaju u grupama nastojali izvući iz okruženja i domoći rijeke Save te prijeći na teritorij BiH pod srpskom kontrolom.

Sergio je sa suborcem bio na jednom punktu kada je došlo do sukoba s povećom skupinom neprijateljskih vojnika. Njihova brojčana nadmoć tada je prevladala. Sergio je poginuo u tom sukobu. Pokopan je na groblju u Jelenju. Njegova majka Davorka, nije uspjela dugo izdržati nakon pogibije i drugog sina. Otišla je za njima.

Branitelji Grobnišćine na svojim okupljanjima zajedno s pripadnicima veterana „Ajkula“ s ponosom njeguju uspomenu na poginule s njihova područja. Na središnjem križu na groblju u Jelenju gdje je i Sergiovo ime, polože vijenac i zapale svijeće, a posebno se dugo zadrže na njihovim grobovima.

Na zgradi općine Jelenje postavljena je spomen ploča s imena poginulih branitelja s tog područja i s dirljivim stihovima koja je napisala majka jednog od njih. Svojedobno je u Domu kulture u nedalekim Dražicama u organizaciji Matice hrvatske – ogranak Jelenje postavljena izložba „Grobnišćina i Grobničani u Domovinskom ratu“.

Fotografije su za tu prigodu pribavili sami branitelji te drugi mještani koji su se na taj način prisjetili ratnog puta jelenskih branitelja od kojih su mnogi, poput Sergia, bili dragovoljci. „Ponosni smo na ovu izložbu koja svjedoči o domoljublju naših ljudi jer gotovo da i nema grobničke obitelji koja nije dala jednog branitelja“, kazali su organizatori.

Predstavnici veterana „Ajkula“ ne propuštaju otići na obljetnice Bljeska kako bi odali počast svojim suborcima. Ističu kako su upravo poginuli u Domovinskom ratu, pa tako i oni u Bljesku, temelj hrvatske neovisnosti.

„Baš oni su omogućili modernu Hrvatsku… Sjećanje na naše suborce ne blijedi i ne mijenja se koliko god da je iza nas već jako veliki protok vremena“, kazali su. Ističu kako je Bljesak bila operacija u skladu s nazivom, ali iznimno teška, po „Ajkule“ i jako krvava. „S velebitskih smo visova otišli u zapadnu Slavoniju, gdje smo imali i najteže gubitke tijekom cijelog Domovinskog rata – uz dva poginula, šest je naših pripadnika bilo teško ranjeno“, kazali su.

Oni svake godine na obljetnicu Bljeska obiđu i mjesta pogibije, svojih kolega, prijatelja i suboraca. Tada odaju počast i Sergiu Šimcu, požrtvovnom specijalcu s Grobnika koji je nesebičnim žrtvom sudjelujući u gotovo svim presudnim akcijama Hrvatske vojske dao nemjerljiv doprinos slobodnoj Hrvatskoj.

Svaka kocka na Spomeniku u Okučanima zasebno simbolizira po jednog poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, odnosno po zamislima autora, njihove nepomućene duše u kojima se zrcali cijeli naš svijet. Jedna od tih kocki je napravljena za Sergia, čvrstog i požrtvovnog Grobničanina na kojeg su se suborci uvijek mogli osloniti.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije z

Kada se slavi akcija Bljesak, jedna od ruža na spomeniku „Kristalne kocke vedrine“ u Okučanima, polaže se i za jednog posebnog vojnika s Grobnika. Sergio Šimac, rođen 8. siječnja 1971. godine u Rijeci, prošao je gotovo sva hrvatska ratišta, bio je više puta ranjavan, i poginuo je u toj akciji pred kraj Domovinskog rata. Imao je 24 godine.

Bljesak je jedna od najvažnijih operacija Hrvatske vojske koja je započela 1. svibnja 1995. i kojom je u samo 31 sat oslobođeno oko 500 četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija u zapadnoj Slavoniji. Bila je neka vrsta generalne probe za Oluju, kojom je zabijen zadnji čavao u lijes srpske paradržave u Hrvatskoj.

Bljesak je bio iznenađenje i za međunarodne krugove. Kako proizlazi i iz kasnije objavljenih izvješća američke obavještajne agencije, CIA-e, i oni sami su bili potpuno nepripremljeni za takav razvoj događaja. Do tada su sumnjali da Hrvatska vojska može izvesti tako uspješne napadne operacije u tako kratkom vremenu. Bojali su se novog razbuktavanja sukoba, a to se nije dogodilo.

Nakon toga se i u vrhu američke politike počinje mijenjati pogled na rat koji je trajao na jugoistoku Europe. Hrvatska vojska postaje čimbenik koji može pomoći da se okonča velikosrpska agresija na Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Tri mjeseca kasnije, u Oluji, te potonjim akcijama hrvatskih snaga u BiH, to se i ostvarilo. Stvoreni su preduvjeti za postizanje mirovnog sporazuma što se i dogodilo u Daytonu.

Ključni dio tog dogovora, ne smije se zaboraviti, bila je i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, koja je, iako su oko toga mnogi dvojili, uspješno dovršena u siječnju 1998. godine.

No, Bljesak je trasirao put za takav razvoj događaja. Zato se svake godine, na obljetnicu početka te akcije, u Okučanima upriliči proslava te velike bitke na koju stižu brojni građani, državni vrh, branitelji, obitelji stradalih. Osim slavlja pobjede, odaje se počast onima koji su položili živote da bi se ta pobjeda ostvarila.

U Bljesku je sudjelovao i Sergio Šimac, pripadnik riječkih specijalaca, „Ajkula“. Kao 20-godišnjak prijavio se kao dragovoljac i otišao braniti Hrvatsku. Bio je raspoređen u 111. riječku brigadu Zbora narodne garde.

I njegov brat Goran je bio u Hrvatskoj vojsci, u 128. riječkoj brigadi. Poginuo je 1991. na ličkom ratištu. Sergio se sljedeće godine pridružuje specijalcima, „Ajkulama“. Suborci ga opisuju kao izuzetno sposobnog i odgovornog. „Sergio je bio vojničina, rođen za to, spreman za to. Pokazalo se to već na obuci kad se istaknuo kao sjajan alpinist“, rekao je za njega jedan suborac.

Bio je dva puta ranjen. Bilo je to tijekom operacije Maslenica u siječnju 1993. kada su riječki specijalci zauzimali dijelove Velebita. Prvi put metak je prošao kroz njegovu kacigu na glavi, ali čim su ga medicinski zbrinuli, odmah se vratio na ratište. Drugi put je ranjen kad je htio pomoći jednom suborcu koji bio na višem položaju iznad njega, a ostao je bez streljiva za mitraljez. Sergio je dohvatio kutije sa streljivom, krenuo ih mu odnijeti bez obzira na opasnost i tada je bio pogođen.

Srećom, metak mu je okrznuo leđa. Tada mu je, prepričavaju, život spasila konzerva ribe koju je nosio u vojničkom ruksaku. Svi posebno ističu njegovu požrtvovnost i brigu za suborce. Bio je, kažu, uistinu poseban. „Bio je od onih vojnika koje želiš imati uza sebe jer tada znaš da si siguran. Sjećam se kad je u akciji ostao čuvati zarobljene neprijateljske vojnike, točno se osjećao njegov nedostatak na terenu“, rekao je jedan njegov suborac.

Do Bljeska Sergio je s riječkim specijalcima prošao brojna ratišta. Od Gospića, deblokade Dubrovnika, operacije Poskok 1 kojom su se zauzimali vrhovi Velebita, Maslenice, Medačkog džepa. Ta operacija u zapadnoj Slavoniji početkom svibnja 1995. trebala je biti kruna njegova ratnog puta.

Njegova supruga Jasminka poslije će reći kako je tada jedini put prije akcije došao kući. Obično bi nakon poziva ostajali u vojnoj bazi i ne bi nigdje išli. „Kao da je osjetio potrebu oprostiti se, kao da je slutio“, kažu.

U Bljesku su riječki specijalci bili raspoređeni na pravcu prema Okučanima pokraj mjesta Rajić. Stigli su u noći u tamošnju šumu. Prvi dan vodile su se teške, krvave, borbe, ali su uspjeli probiti neprijateljske položaje i zauzeli su planirane crte. Imali su šestoricu teško ranjenih. Drugi dan došli su pred Benkovac Okučanski.

Pobjeda u Bljesku tada je bila dobivena, neprijateljska vojska je bila razbijena, ali neki od njih su se izbjegavajući predaju u grupama nastojali izvući iz okruženja i domoći rijeke Save te prijeći na teritorij BiH pod srpskom kontrolom.

Sergio je sa suborcem bio na jednom punktu kada je došlo do sukoba s povećom skupinom neprijateljskih vojnika. Njihova brojčana nadmoć tada je prevladala. Sergio je poginuo u tom sukobu. Pokopan je na groblju u Jelenju. Njegova majka Davorka, nije uspjela dugo izdržati nakon pogibije i drugog sina. Otišla je za njima.

Branitelji Grobnišćine na svojim okupljanjima zajedno s pripadnicima veterana „Ajkula“ s ponosom njeguju uspomenu na poginule s njihova područja. Na središnjem križu na groblju u Jelenju gdje je i Sergiovo ime, polože vijenac i zapale svijeće, a posebno se dugo zadrže na njihovim grobovima.

Na zgradi općine Jelenje postavljena je spomen ploča s imena poginulih branitelja s tog područja i s dirljivim stihovima koja je napisala majka jednog od njih. Svojedobno je u Domu kulture u nedalekim Dražicama u organizaciji Matice hrvatske – ogranak Jelenje postavljena izložba „Grobnišćina i Grobničani u Domovinskom ratu“.

Fotografije su za tu prigodu pribavili sami branitelji te drugi mještani koji su se na taj način prisjetili ratnog puta jelenskih branitelja od kojih su mnogi, poput Sergia, bili dragovoljci. „Ponosni smo na ovu izložbu koja svjedoči o domoljublju naših ljudi jer gotovo da i nema grobničke obitelji koja nije dala jednog branitelja“, kazali su organizatori.

Predstavnici veterana „Ajkula“ ne propuštaju otići na obljetnice Bljeska kako bi odali počast svojim suborcima. Ističu kako su upravo poginuli u Domovinskom ratu, pa tako i oni u Bljesku, temelj hrvatske neovisnosti.

„Baš oni su omogućili modernu Hrvatsku… Sjećanje na naše suborce ne blijedi i ne mijenja se koliko god da je iza nas već jako veliki protok vremena“, kazali su. Ističu kako je Bljesak bila operacija u skladu s nazivom, ali iznimno teška, po „Ajkule“ i jako krvava. „S velebitskih smo visova otišli u zapadnu Slavoniju, gdje smo imali i najteže gubitke tijekom cijelog Domovinskog rata – uz dva poginula, šest je naših pripadnika bilo teško ranjeno“, kazali su.

Oni svake godine na obljetnicu Bljeska obiđu i mjesta pogibije, svojih kolega, prijatelja i suboraca. Tada odaju počast i Sergiu Šimcu, požrtvovnom specijalcu s Grobnika koji je nesebičnim žrtvom sudjelujući u gotovo svim presudnim akcijama Hrvatske vojske dao nemjerljiv doprinos slobodnoj Hrvatskoj.

Svaka kocka na Spomeniku u Okučanima zasebno simbolizira po jednog poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, odnosno po zamislima autora, njihove nepomućene duše u kojima se zrcali cijeli naš svijet. Jedna od tih kocki je napravljena za Sergia, čvrstog i požrtvovnog Grobničanina na kojeg su se suborci uvijek mogli osloniti.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.