Simona Mijoković, bivša Gotovac u velikom intervjuu za Večernji list iskreno govori o svojoj problematičnoj prošlosti i životu prije nego je upoznala Isusa Krista, kako je živjela raskalašeno, često pod utjecajem zabranjenih supstanci i u nemoralu. Danas je ona voljena žena i majka petero djece, a svojim svjedočenjem, nada se, mnogima može pomoći u pronalasku istinske sreće.

Idete li baš svaki dan u crkvu? 

Trudim se ići svaki dan, ali nažalost ne mogu svih sedam dana u tjednu. Obavezno idemo petkom, subotom i nedjeljom. Nedjeljom idemo svi zajedno, a trudim se i da djeca još koji dan u tjednu odu na svetu misu. Joshua ima srijedom u školi misu i on pohađa privatnu školu Srce Isusovo.

Bude li vam katkada teško ići u crkvu ili vam se ne da?

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Bivši savjetnik Andreja Plenkovića: Njemu je korupcija “meki trbuh”

Nikada. Svjedočila sam i vjernicima da je pričest moja snaga, radost i moj izvor života. Sve što mogu, mogu zato što imam živoga Boga u svetoj hostiji. Uvijek kažem: “Možete mi uzeti ovozemaljsku hranu i sve, ali mi ne dirajte Isusa u svetoj pričesti.”

Gdje ste upoznali supruga Stanislava?

Upoznali smo se na Facebooku, gdje smo bili prijatelji. Imala sam želju poslati mu svoje svjedočanstvo, a on mi se nije javljao nekoliko dana i nisam bila sigurna zašto. On je tada bio u gužvi i radio je pa mi se i ispričao što mi nije odmah odgovorio na poruku. Tada mi je rekao da je ostao zadivljen mojim svjedočanstvom, a još se i rasplakao. On je vjernik oduvijek, od malih nogu. Odmalena su ga vodili u crkvu, bio je ministrant, mama mu je pjevala u crkvenom zboru i tako je odgajan. Imao je četiri brata, jedan se preselio u nebo te je bio s posebnim potrebama. Moj Stanislav se o njemu jako brinuo, mijenjao mu je pelene i već je imao to iskustvo kako se brinuti o bližnjem. Isto tako, uvijek se brinuo i o svoje dvoje djece koje je dobio s prvom suprugom, a vjerujte, on baš ima dar očinstva u sebi. Ima dar služenja obitelji, djeci i supruzi, a to je veliki talent koji je dobio od Gospodina. 

Suprug Stanislav dolazi iz Tovarnika, a u Linzu živi više od 25 godina. Je li vam teško palo preseljenje u Linz? 

Osam godina živim u Linzu i nije mi teško pala selidba. U životu sam se puno puta selila, iz Slovenije u Zagreb, a u Zagrebu sam često išla s jedne adrese na drugu. U životu se trudim ne biti vezana ni za što osim za Boga. Ne volim biti vezana za prostor, za materijalne stvari, za hranu, a ni za ljude… 

Kada se prisjetite svog prijašnjeg dijela života u kojemu ste bili nemoralni, što ste sve ponijeli u svoj novi i čisti život s Bogom? 

Ostalo je to što se kao žena volim dotjerati i srediti. Kada sam krenula putem Isusa Krista i prvi put mu se obratila, mislila sam da ću biti bolja vjernica ako se prestanem šminkati, prestanem trenirati i zapustim se. Nekoliko gospođa mi je reklo da kada idem u crkvu, trebam skinuti šminku i da sređivanje nije po pravilima Gospodina. Mislila sam da je to istina i htjela sam biti poslušna do kraja kako bih mogla služiti Isusu. Nakon toga srela sam fra Željka u Samoboru koji mi je rekao da se ne trebam zapustiti i da mi je Bog dao talent za ljepotu i njegovan izgled. Rekao mi je da to ne znači da svoju ljepotu trebam iskoristiti kroz nemoralnu odjeću i nemoralno ponašanje, već da je dovoljno da imam dostojanstvenu i čednu odjeću te da se mogu pristojno srediti i našminkati. Moram biti primjer mladim djevojkama koje žele služiti Gospodinu da nije potrebno zapustiti se, prestati se šminkati, udebljati se deset ili petnaest kilograma. Objasnio mi je da Bog od mene traži dostojanstvo, ali da se ne trebam odijevati kao da sam u samostanu i biti zapuštena bez šminke koja ističe svu žensku ljepotu. Kada sam imala životnu ispovijed na Taboru, pater Zvjezdan me odriješio svih grijeha i rekao da idem i da ne griješim više. Dvanaest godina sam čista od kokaina, nemorala, a Gospodin me ozdravio. Imala sam bulimiju, od koje sam bolovala četrnaest godina, pušila sam cigarete i bila poročna. Ostaviti to iza sebe nije bila moja snaga, već Božja milost. Petnaest godina, od svoje dvanaeste, živjela sam u teškom grijehu, svaki dan sam pušila travu, tražila sam kokain, heroin, ekstazi… Od malih nogu konstantno sam se drogirala, djetinjstvo mi je prošlo, a u moj život ušli su muškarci. Sve je to bio začarani krug nemorala u kojemu mi nitko nije pružio ruku, već sam sve dublje i dublje tonula u crnu rupu. Sve što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. 

Kakvo mišljenje imate o moliteljima, muškarcima koji svake prve subote u mjesecu na Trgu bana Jelačića, ali i brojnim drugim gradovima diljem Hrvatske, mole krunicu za čednost žena, domovinu, prestanak obavljanja pobačaja, za duše u čistilištu, osobne nakane i život u predbračnoj čistoći?

Oni imaju svu moju podršku! Njihove nakane nisu apsolutno ništa što se kosi s katoličkom vjerom. Imaju nakanu za obitelj te da je otac autoritet u obitelji, a što to znači? Znači da je Bog prvo stvorio Adama, a tek onda Evu. Ja koja sam odrasla bez oca znam kako je to kada fali otac. Otac je taj koji je autoritet, a žene su popustljivije i mlake. Sveti Pavao to najljepše govori u hvalospjevu o ljubavi i u Poslanicama Efežanima: “Muževi, ljubite svoj žene kao što je Krist ljubio crkvu, žene pokoravajte se svojim muževima.” To naravno ne znači da će žena dobivati batine i trpjeti psihičko ili fizičko nasilje, ali znači da je muškarac glava obitelji. Ako pogledamo natrag u prošlost, muškarac je uvijek bio taj koji je išao u lov i donosio hranu, a žena je držala sva četiri kuta u domu, brinula se o djeci, kuhala, čistila… Vidim da danas žene žele biti ravnopravne s muškarcima i imati autoritet. Sklad crkvenog braka je to da muž i žena postaju jedno tijelo, kao što je riječ tijelom postala i prebivala među nama. Molitelji zbilja imaju moju podršku zato što ne čine ništa loše. Mole za svetost braka i otvorenost života, a tome sam i sama svjedok.

I dalje ne razumijem njihovo uvjerenje da ako je mlada žena izazovno odjevena, a pri tome je napadnuta ili silovana – onda je ona kriva?! 

Rekla sam vam što je svećenik kazao o mojem odijevanju. Kada sam se pomaknula i odrekla svoje nemoralne, nečedne i bludne odjeće, osjećala sam se mirno. Žena kada se oskudno odijeva, pokazuje grudi ili stražnjicu, u muškarcu odmah pobuđuje maštu, a ako neki muškarac ima problem s bludnošću, ona ga može uvesti u grijeh. 

Zašto je onda u tom slučaju žena kriva? Što je s tim muškarcem koji ima poriv za bludnošću?

Još nigdje nisam čula da je muškarac koji je vjernik i koji sakramentalno živi, nekog zlostavljao ili silovao. Pravi vjernik nikome neće učiniti ništa nažao; crna kronika puna je ljudi koji žive bez vjere, a ne s njom. Ja kao žena mogu proći negdje pokraj muškaraca, imati dugu i široku haljinu koja apsolutno ništa ne ističe pa opet biti napadnuta. Odjeća nije garancija hoće li netko biti napadnut ili ne. 

Nedavno ste na društvenoj mreži Facebook savjetovali mlade žene kako da mole za nakanu da pronađu dobrog supruga…

To sam se nadovezala na molitelje i htjela sam njima dati svu svoju podršku. Nisam uopće za to da se molitelje napada, evo čak ih neke osobe iz javnog života odrješito napadaju, što nije u redu. Bole me uvrede na račun molitelja, a na Trgu bana Jelačića je jako puno muževa mojih prijateljica koji kleče i ne rade nikome štetu. Oni kleče i mole za bližnjeg svog, za duhovnu izgradnju muževa, žena i djece. Da sa suprugom i djecom živim u Zagrebu, supruga i sinove poslala bih klečati na Trg i da mole. Molitelji imaju svu moju podršku. Sve je više takvih ljudi koji mole, Hrvatska se budi u molitvenom smislu. Uviđam i to da je na svetim misama sve više mladih i s velikim zanimanjem slušaju svjedočanstva. 

Javljaju li vam se pratitelji na Facebooku i kakva vam pitanja postavljaju? 

Da, javljaju mi se. Javljaju mi se žene čija djeca žive u bludu, nemoralu i bave se prostitucijom. Neki dan mi se javila prijateljica iz Splita koja mi je rekla da trebam doći i tamo svjedočiti. Rekla sam joj da moje svjedočenje nije nastup. Svjedočenje je za mene molitva, tada dajem Gospodinu svu slavu i hvalu u molitvi. Rekla mi je da u Splitu ima puno djevojaka koje se bave prostitucijom kako bi sebi platile fakultet. Javljaju mi se i neke mame koje mi kažu da molim za njihove kćeri koje su krenule putem koji sam ja nekada živjela. Kažem im da je najveća molitva i dar Gospodinu biti na svetoj misi i moliti za bližnjeg svog. 

Imate petero predivne djece, a što ako neko od njih kada odraste ne odluči nastaviti njegovati vjeru i ljubiti Krista? 

Bog je svima nama dao slobodu izbora. Moja kći Gabrijela trenutačno je u kušnji vjere, a ja sam joj dala slobodu i molim za nju. Mene nitko nikada nije vukao za rukav i govorio mi da trebam ići Isusu. Moj bivši suprug Ante posvjedočio mi je svoje iskustvo i moje srce je to čulo. Tada sam i sama žudjela za promjenom života i shvatila da je Bog živ te da će iscijeliti moje rane. Mogu dati svoj primjer djeci i pokazati im život koji sada živim. Hoće li oni nastaviti njegovati vjeru do kraja života, ne znam i ništa nema garanciju. Vjerujem da je sjeme posijano, a ono treba kad-tad niknuti. Pisano je da je plaća vinogradarima ista, jedan dođe prije Gospodinu, a drugi poslije. 

Je li vaša kći Gabrijela svjesna vaše prošlosti i života koji ste živjeli?

Apsolutno je svjesna. Gabrijela je bila na svim mojim svjedočanstvima, a moja ostala djeca jako su mala i još su zbilja djeca pa ne razumiju neke stvari. Moj suprug Stanislav djeci je znao pustiti pjesmu i spot “Lova” i objasniti im da sam to bila ja prije nego što sam upoznala Gospodina. Djeca su rekla da me ne prepoznaju zato što nisam bila nasmijana i sretna, a i da sam im sada ljepša. Rekla sam im da ću im kada odrastu ispričati svoju priču i put koji sam prošla i da je Isus njihovu mamu spasio. Nakon toga pustio im je jedno moje svjedočanstvo s Laudato televizije i odmah su prepoznali moj radosni duh u Kristu. Kada odrastu, pričat ću im o svojim lutanjima kroz život, grijesima i bezakonjima. Ništa ne skrivam niti želim sakriti, a Bog mi je sve otkrio i sama tomu svjedočim.

U kakvim ste odnosima s bivšim suprugom Antom Gotovcem i gdje je on danas? 

Ostali smo u korektnim odnosima, a on danas živi u Beogradu. Čuje se s Gabrijelom, ide na svetu misu, katkada objavi neku fotografiju na Facebooku pa i to vidim. Između nas je sve u redu. 

Kako je izgledao vaš prvi susret s crkvom i Kristom?

Moj život u grijehu počeo je kada sam imala samo dvanaest godina, a do tada sam se igrala s barbikama. Bila sam odlična učenica i izuzetno poslušno dijete. S dvanaest godina jedan me dečko prevario, rekao je da se idemo prošetati Brežicama, gdje sam tada živjela. Prevario me i uzeo mi nevinost. Danas njega ne krivim, već me vrag prevario kroz njega. Nakon mnogih godina života u nemoralu i bludu u moj život ušao je muškarac koji je imao želju da odemo u Crnu Goru, u manastir Ostrog, kod svetog Vasilija. U to vrijeme to mi apsolutno ništa nije značilo, čak me i bivši suprug Ante znao odvesti do Kamenitih vrata, a tamo kad bih došla, počela bih se smijuljiti i to nisam shvaćala nimalo ozbiljno. Tada kada sam prvi put otišla u Ostrog, taj muškarac mi je rekao da na ceduljicu zapišem svoju nakanu kraj groba svetog Vasilija. Uvijek sam imala nakanu da me netko spasi od života kakav sam živjela u grijehu. Poklonio mi je sliku pravoslavne Gospe i nakon nekog vremena počela sam se moliti nad njom. Vjerovala sam da mi treba samo pravi muškarac da me spasi od poroka, nemorala i bulimije. Mene je bulimija toliko mučila, znala sam povraćati po petnaest puta na dan, nakon svakog obroka išla bih povratiti. To je teška psihička bolest i teško ropstvo. Nakon što sam se iz Crne Gore vratila u Zagreb, Ante mi je pokucao na vrata i rekao: “Isus je živ.” Upitala sam ga o kakvom Isusu govori, znala sam samo za Isusa kao lik u filmu za Božić ili Uskrs. Mene je u to vrijeme vrag toliko otupio da sam bila slijepa, nisam čula i nisam znala normalno odgovarati na pitanja. Ante je dodao da se pričestio, gledala sam ga u čudu i čudila se što je ta pričest. Što je čovjek dulje u grijehu, to ga vrag više oglupljuje, želi umrtviti čovjekov razum, savjest, svijest i podsvijest. 

I nakon toga ste otišli u crkvu? 

Otišla sam kod patera Zvjezdana na Tabor na razgovor 7. veljače 2012., a tri dana poslije bila je moja prva životna ispovijed i tada je počelo sve novo za mene. Čvrsto sam primila Isusa za ruku i ne puštam ga. 

S bivšim suprugom čak ste imali i reality show “Gotovčevi”, a oboje ste tada bili jako popularni.

Ante je to radio iz zabave, a ja sam bila dio toga zato što sam potpisala ugovor s njim i sve što je on tražio sam prihvatila. I u reality show “Farma” trebala sam ići samo jedan tjedan, a na kraju sam ondje ostala ukupno jedanaest tjedana. Mene se ništa nije pitalo, bila sam kao igračka na baterije.

Jesu li se upoznali vaš suprug Stanislav i bivši suprug Ante? 

Jesu, naravno. Ante je došao na Joshuino krštenje u Stenjevcu, a čak sam i u kontaktu s Antinom mamom. Svi smo ostali u dobrim odnosima.