Boris Trupčević, rođen 1976. u Zagrebu. Svoju profesionalnu putanju gradio je kroz pozicije novinara, urednika, direktora i predsjednika uprava vodećih hrvatskih medijskih kuća, kao što su Jutarnji list, 24sata i Večernji list. No, nakon desetljeća intenzivnog rada, Trupčević se odlučio povući iz medija i posvetiti se introspektivnijem načinu života.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: VELIKI DOSJE O TRAGIČNOJ SMRTI DOKTORA ANTE ĆORUŠIĆA: Što se zapravo dogodilo?

– Sve u meni se prelomilo. Osjetio sam potrebu za samoćom, rekapitulacijom i skidanjem svih tih uloga koje sam imao. Htio sam napraviti nešto posebno za sebe, priznao je Trupčević, objašnjavajući zašto je napustio medije.

Njegova odluka o odlasku bila je iznenađenje za mnoge, s obzirom na uspjehe koje je ostvario, piše HRT.

Kolege i prijatelji prisjećaju se njegovih početaka i utjecaja na industriju. Novinar Boris Rašeta prisjeća se kako je Trupčević još kao tinejdžer počeo raditi u redakciji Fanzina antiratne kampanje.

– Imao je samo 17 godina kad je dobio kolumnu, što je u to vrijeme bilo nevjerojatno postignuće, kaže Rašeta.

S druge strane, Dražen Klarić, njegov kolega iz Styrijinih izdanja, ističe da je Trupčević bio pionir u digitalnoj transformaciji medija, prepoznajući potencijal digitalnih platformi kada se to još činilo pomalo “luckasto”.

– Pokazalo se da je u nekim trenucima možda bio i ispred svog vremena, dodao je Klarić.

Jedan od ključnih trenutaka u njegovoj karijeri dogodio se 2011. godine kada je Večernji list, pod njegovim vodstvom, prvi put izgubio kolektivni ugovor. Anton Filić, predsjednik sindikata, prisjeća se tih pregovora.

– Mislim da je njegov zadatak bio uništiti kolektivni ugovor. Odradio je posao za vlasnike, za Styriju, ustvrdio je.

Ipak, mnogi smatraju da je Trupčević otišao iz medija u pravom trenutku, prije nego što je stres previše utjecao na njegovo zdravlje i osobni život.

– Predugo je bio sastavni dio medijske scene u Hrvatskoj, rekao je Klarić, dok Tomislav Birtić, njegov dugogodišnji prijatelj, ističe kako je znao da će Trupčević nakon odlaska na hodočašće u Španjolsku napisati knjigu koja će biti potpuno drugačija od ostalih.

– Rekao sam mu, ‘bez knjige se ne vraćaj’ jer sam znao da će biti vrlo, vrlo potpuno drugačija od svih ostalih knjiga o Caminu i stvarno jest potpuno drukčija, prisjetio se Birtić.

Trupčević je, nakon što je napustio poslovni svijet, krenuo na hodočašće Sv. Jakovu u Španjolsku. Prema nekim kolegama, to je bio način da se suoči s grižnjom savjesti zbog teških odluka koje je morao donijeti kao vodeći čovjek velikih kompanija.

Na pitanje hoće li se ikada vratiti biznisu, Trupčević je odgovorio: “Ne bih rekao da sam zauvijek raskrstio s biznisom, ali danas bih taj posao radio bitno drugačije nego prije.”

Boris Rašeta i mnogi iz medijske industrije žale što Trupčević više nije dio njihove branše.

– Nisam siguran da se neće vratiti, zaključuje Rašeta.

Teleskop doznaje da je Anton Filić, jedini kritički nastrojeni sugovornik, bio cenzuriran jer su neki njegovi najsočniji komentari o Borisu Trupčeviću bili izbačeni iz konačne verzije priloga. Filić je, doznajemo, opisao Trupčevića kao Superhika koji je “uzimao siromašnima i davao bogatima”. Naglasio je da je Trupčević bio poslan u Večernji list da obavi “prljav posao”. Izbor sugovornika u emisiji Nedjeljom u dva bio je prilično tendenciozan jer su nastupila trojica Trupčevićevih prijatelja i bliskih suradnika koji su ga neumjereno hvalili, a kritični nastrojeni Filić dobio je tek “mrvice”. Prije bi se moglo reći da je bila riječ o nekritičkoj hagiografiji nego o ozbiljnom novinarskom uratku. Jedna od koautorica televizijskog priloga je poznata HRT-ova novinarka Maja Sever koja nam je pojasnila kako se “kalila” hagiografija Borisa Trupčevića. Sever ističe da se u kreiranju priloga nije dogodilo niša izvanredno i da je uobičajeno da se napravi više materijala nego što ide u konačni “proizvod”.

” Ja sam kolegu Filića snimala petnaest minuta, a prilog mora trajati svega tri minute. Svakog sugovornika snimim po petnaest, a neke i po trideset minuta i od svega uzmem dvije izjave od 30 sekundi. Tako se uobičajeno rade novinarski prilozi poput onog koji je objavljen u emisiji Nedjeljom u dva. I Rašetu sam snimala gotovo dvadeset minuta, a uzela sam svega dvije izjave po 30 sekundi”, rekla je za Teleskop Maja Sever objašnjavajući nam da se o svakom prilogu za “Nedjeljom u dva” dogovara s urednikom. Na našu primjedbu da je omjer sugovornika bio 3:1 u korist Trupčevića, Maja Sever je rekla da je ona željela razgovarati s još nekim sugovornicima, ali oni nisu pristali. Istaknula je da je njezina ideja bila da i Anton Filić bude sugovornik.

” Meni je bilo važno da se u emisiji čuje i netko tko je bio na cesti tih dana”, ističe Maja Sever dodajući da u nedjeljom prilogu nije bilo cenzure nego autonomne novinarske odluke jer se jednostavno materijal morao kratiti.

Pokušali smo pojašnjenje potražiti kod urednika emisije Aleksandra Stankovića. Nije nam se javio na telefon nego je komunicirao s nama isključivo putem SMS poruka.

“Pa nemam baš što puno objašnjavati…obojicu sam zvao zbog ” bijega”, a sve drugo u toj emisiji je bilo sporedno. Ovo Filić, Večernjak i sl. tu zbilja nemam komentara”, napisao je Stanković kojeg smo zamolili da nam odgovori tko je birao sugovornike u emisiji i zašto su o Trupčeviću govorili uglavnom njegovi bliski suradnici i prijatelji za koje se unaprijed zna da neće reći ništa loše o Trupčeviću. To je kao da je gost bio Plenković a da o njemu govore Marko Milić, Nina Obuljen Koržinek i Branko Bačić. Naravno može se ići i u tom smjeru, ali to je onda hagiografija
“Promijenili smo smjer. Zovemo u studio afirmativne goste i izostaje potreba za konfrontacijom u prilozima. Ako je potrebno ja to radim u emisiji, ako nije razgovor je isto tako u cijelosti afirmativan. Ako je to vama hagiografski ne mogu ništa protiv dojma”, zaključio je Stanković