Selo Rozmajerovac, u našičkom kraju smješteno je na samoj granici Osječko-baranjske i Požeško-slavonske županije. Trgovina je putujuća, nema asfalta, nema mladih ni djece, a broj starijih stanovnika se stalno smanjuje. Ostalo ih je samo 12. Kažu, čekaju bolje sutra, a ono nikako ne dolazi.

U Rozmajerovcu vrijeme kao da je stalo. Jedan od 12 stanovnika ovoga sela je i gospodin Mato. U svom rodnom mjestu dočekao je mirovinu, javlja HRT.

 – Bilo nas je više tu, samo su ljudi pomrli, staro bilo, i ja sam ostao još, prskosim narodu, kaže Mato Ćatić i priznaje da bi se volio preseliti negdje drugdje.

Gospodin Marko se preselio, ali se i dalje povremeno vraća u rodni Rozmajerovac.

 – Čovjek žudi za rodnim mjestom i kad sam se obišao svijet, čak i kontinente, došlo mi je da svega sit, ali najmanje sreće. Znači male stvari čine sreću, čovjek je sretan sa malo, priznaje Marko Zubaj.

Selo Rozmajerovac koje se proteže na 4 kilometra, 1954.godine imalo je 317 stanovnika, 2022. samo 12. Malobrojni mještani obnovili su zvonik i lovački dom. Uz mir i tišinu prirode, život je ovdje lijep, ali i težak.

 – Što se može tu promijeniti? Svašta se može, ali mislim da je dosta kasno. Ljudi nemaju fiksne telefone, nemaju internet, nemaju vodovod, nemaju asfalt, kaže Ivan Vulma, Lovačko društvo Jastreb Ostrošinci, Rozmajerovac.

 – Spas je ako se modernizira taj put što je u planu, još ovih 4 kilometra i to se spoji prema Požegi i Slavonskom Brodu i ja mislim da će ipak postojati interes, kaže Ivica Bosak, predsjednik Vijeća MO Granice.

Interes za boljim vremenima kojima se stanovnici Rozmajerovca i dalje nadaju.

Foto: HRT