Smijenjeni i uvrijeđeni Nikola Vuković opisuje Tomaševića kao marionetu: Prigovarali su mi da sam angažirao stare kadrove

Smijenjeni i uvrijeđeni Nikola Vuković opisuje Tomaševića kao marionetu: Prigovarali su mi da sam angažirao stare kadrove

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević početkom proteklog tjedna smijenio je predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Nikolu Vukovića te člana Uprave Antu Samodola, nakon samo tri i pol mjeseca, a razlog su bila česta neslaganja i nesuradnja s dijelom Nadzornog odbora i samim Uredom gradonačelnika oko upravljanja Holdingom.

Ante Samodol na svojoj je stranici nakon toga detaljno opisao što se događalo od dana imenovanja do dana smjene. Teško je pritom optužio Možemo i Tomaševića da ne znaju što potpisuju, da su nesposobni amateri te da se vode bezakonjem. Istaknuo je kako su na jednom sastanku dobili izričitu zabranu bilo kakve komunikacije s javnosti i počeli primati izravne naloge i zahtjeve.

O cijeloj situaciji se sada u pismu koje je napisao za Index oglasio i bivši predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Nikola Vuković, koji je objavio sve o uzrocima razlaza u upravljanju Zagrebačkim holdingom i pritom zaključio da sve što je Samodol pisao u svom blogu – istina.

U podužem pismu napisao je kako on i Samobol nisu tražili da upravljaju Holdingom, već da je ‘ekipa iz Možemo njih molila da preuzmu tvrtku’. Kaže kako u njihovom strateškom dokumentu o upravljanju Holdingom nema ništa osim fraza da da je jedini dokument o aktivnostima oporavka napisao upravo on.

Vuković piše kako je model upravljanja koji gura Možemo! suspektan prema političkim neistomišljenicima te da su mu prigovarali jer ‘angažira stare kadrove’ i govorili da neke radnike treba disciplinirati.

– U njihovom modelu primjenjuje se izigravanje zakona gdje god nisu primjereni njihovim predrasudama i skrivenim interesima, ponovo se uvodi političko kadroviranje i politički diktati u poslovanje, a sve u interesu tajnih sponzora i interesnih skupina, te se još pritom treniraju igre moći, napominje Vuković.

Tvrdi kako je Nadzorni odbor, podupiran Tomaševićem i Danijelom Dolenec, htio donositi odluke u svom interesu, a za ništa odgovarati. Tvrdi i kako nije postojao nikakav problem u suradnji između Samodola, njega i rukovodećih ljudi.

Problem je, piše, nastao kad su raščlanjujući nagomilane probleme, otkrili da neki članovi Nadzornog i ujedno Revizorskog odbora ‘imaju vrlo konkretne financijske interese u Holdingu’.

U pismu tvrdi i da Tomaševiću zapravo drugi govore što da radi.

– Često smo ga Ante i ja, nakon neučinkovitih sastanaka s njim, sažalijevali kako se muči između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu trku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni, napisao je, među ostalim, Vuković.

Također je napomenuo da je obavijestio dogradonačelnicu Dolenec da su u Nadzornom odboru “kontaminirani članovi”.

– Odgovor DD je bio da su svi kontaminirani. Problem je što Ante i ja nismo. A onda smo “teški za suradnju”, nismo za “timski rad” – piše Vuković.

Riječ je o tome, kako kaže, da jedan član NO ima financijski interes ne samo u Laništu d.o.o. već i u obveznicama ZGH-a, kojima ostvaruje “prinos od 3.875%, pa je nastala prava panika kad se pojavila mogućnost da se ne plati kupon od 89 milijuna kuna do polovice srpnja ove godine”.

Na slici gradonacelnik Tomislav Tomaševic, zamjenica Danijela Dolenec i zamjenik Luka Korlaet, bivši predsjednik Uprave Nikola Vukovic i bivši clan Uprave Ante Samodol

Osvrnuo se Vuković i na natječaj za glomazni otpad koji je Tomašević poništio jer je među ponuđačima bila i tvrtka Ce-za-r, dio C.I.O.S.-a Petra Pripuza. Kako navodi, on i Samodol su Tomaševića nagovarali da potpiše okvirni sporazum.

– Neće potpisati zbog vlasnika firme koja je pobijedila u javnoj nabavi pa makar, rekoše, čitav grad bio pun glomaznog otpada. Kad se u gradu počeo gomilati otpad, nastupila je panika – piše.

Na kraju, zaključuje Vuković da nije htio pristati na poziciju savjetnika Uprave, koju su mu nudili, riječima “koga da savjetujem?”.

– Neovisno što sam u ovom obrazloženju uzroka razlaza s aktualnim vodstvom grada Zagreba bio kritičan (i realan, radi potrebe javnosti da sazna što se događa u našem gradu), želim im svaku sreću u budućem radu. Trebat će im – navodi.

Vukovićevo pismo niže prenosimo u cijelosti:

‘Gradonačelnik Tomislav Tomašević (dalje: TT) je, počevši sa 4. listopadom 2021., višekratno javno komunicirao Odluku Skupštine Zagrebačkog holdinga d.o.o. (dalje: ZGH) o opozivu članova Uprave Društva pokušavajući opravdati istu odluku, a učestalošću i ponavljanjem istih fraza sam sebe pokušao uvjeriti da je u pravu. Sve liči na mantru. U pratnji mu je pri tom uvijek zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec (dalje: DD). U javnim obraćanjima i odgovorima na upite novinara izrečene su ne samo neistine, poluistine i nesuvislosti već je opovrgavao i sam sebe. Nije predočen ni jedan konkretan dokaz ili činjenica, samo isprazne fraze. Pokušaj osiguranja medijske potpore od strane njihovog PR ‘štaba’ sveo se na fijasko, kroz plasiranje potpune besmislice o tobožnjem dvostrukom povećanju plaća ‘mojim’ ljudima u ZGH-u ili dijeljenje maila u vezi opravdavanja njihove odluke o poništenju jedne javne nabave.

Dugo osmišljavan narativ opravdavanja odluke sveo se na nedokučive općenitosti. Upitno je kako mogu povezati postignuti ‘dogovor oko strateških ciljeva bitnih za stabilizaciju ZGH-a’, naše ‘znanje, iskustvo i dobro poznavanje stanja u ZGH, naš ‘doprinos stabilizaciji ZGH-a’ sa ‘različitim koncepcijama ili vizijama upravljanja’, ‘teškom suradnjom sa Nadzornim, novim članovima uprave i skupštinom Društva’? Dakle, prvo priznaju naše vrline i rezultate a zatim pobijaju operabilnost kojima se došlo do rezultata. Sve je u njihovom opravdavanju dvojbeno: kako je i kad postignut ‘dogovor oko strateških ciljeva’, kad su se pojavile ‘različite koncepcije i vizije upravljanja’, zbog kojih konkretnih razloga je došlo do ‘teške suradnje’, na koji način su novi članovi bili ‘uskraćeni od informacija i odlučivanja’?

Oporavak Holdinga

Prvo treba istaći da Ante Samodol i ja nismo molili ni tražili da upravljamo ZGH-om, već potpuno obratno, ekipa iz Možemo je tražila i molila nas da preuzmemo upravljanje (zadnji sastanak je trajao punih šest sati). Također smo im jasno rekli da se nikad ne bi javili na njihov besmislen natječaj po kojem tražiš i dobiješ nepoznate i neupućene osobe da upravljaju najsloženijim gospodarskim sustavom u Hrvatskoj. Nikad nisam dobio odgovor da li bi natječajem tražili takve osobe da upravljaju njihovom privatnom imovinom? Niti sam dobio odgovor kako možeš imati povjerenje u ljude da upravljaju tako složenim sustavom a za koje tvrdiš da ih prvi put vidiš u životu! Kako se kreira povjerenje? Natječajem gdje se svi međusobno vide prvi put?

Vratimo se na ključne razdjelnice.

(1) Mi nemamo različite ‘strateške ciljeve’ niti različite ‘koncepcije ili vizije upravljanja’ iz jednostavnog razloga što ekipa iz Možemo nema niti jedan strateški dokument niti ‘koncept upravljanja’ ZGH-om a kamoli viziju, pa ne može biti različitosti između našeg programa i njihovog ništa. ‘Ništa’ se ne može komparirati sa ‘nešto’ već se jedno ‘nešto’ može uspoređivati sa drugim ‘nečim’. Provjerite njihov program pa ćete vidjeti da tamo o ZGH-u osim fraza nema ništa. Jedini dokument o mjerama i aktivnostima oporavka i razvoja ZGH-a koji postoji napisao sam ja a koji je ekipa iz Možemo prihvatila bez ijedne primjedbe. Napisan je u travnju 2021. a primili su ga u vrijeme prvog kruga lokalnih izbora.

(2) Iz tog dokumenta o razvoju ZGH-a izveden je i model upravljanja ZGH-om na tragu modernih praksi korporativnog upravljanja, napravljen ustroj korporativnih servisa, primijenjen inkluzivan (uključiv) pristup aktivizacije i motivacije ljudskih potencijala (neovisno na njihove političke, vjerske, spolne, nacionalne itd. različitosti). Jedini kriterij vrednovanja je bio radni angažman i doprinos tvrtki. Radna atmosfera je bitno promijenjena, radnici su, upravo u tri mjeseca našeg upravljanja, nakon puno godina mučnine dolazili na posao sa zadovoljstvom, čime je povećana njihova učinkovitost. Potpuno je isključena diskriminacija i mobing. Sve navedeno je lako provjerljivo. Njihov model upravljanja je drugačiji, suspektan prema političkim neistomišljenicima, isključiv, prigovarali su zašto angažiram ‘stare’ kadrove, prigovarali su da nije dobro što sam dobar sa svima, da neke radnike treba disciplinirati da bi radili. Uvode ponovo mobing (sindikati im već pripremaju tužbe). Nisu mi odgovorili na upit kada je promijenjena agenda lijeve aktivističke platforme Možemo. I prethodna upravljačka ekipa u Zagrebu je krenula sa lijeve pozicije i zaglavila u močvari klijentelizma i korupcije. A ova je u samom početku posrnula.

‘Shadow management’

Moderno korporativno upravljanje znači, poštivajući pravila igre odnosno zakone (čime dobivaš na kredibilitetu i povjerenju), maksimirati upotrebu raspoloživih resursa da bi se postigao cilj povećanja efikasnosti i kvalitete javnih i tržišnih dobara i usluga koje pruža ZGH građanima. Umijeće je povećavati zadovoljstvo ujedno i radnika i korisnika. Njihov model upravljanja je suprotan, primjenjuje se izigravanje zakona gdje god nisu primjereni njihovim predrasudama i skrivenim interesima, ponovo se uvodi političko kadroviranje i politički diktati u poslovanje a sve u interesu tajnih sponzora i interesnih skupina, te se još pritom treniraju igre moći.

Njihovi natječajem izabrani kadrovi u upravi primjenjuju originalni upravljački pristup – nakon našeg odlaska pozovu sve voditelje podružnica i navedu im tri elementa novog pristupa: prvo ‘mi ne poznajemo sustav’, drugo ‘očekujemo od vas da nas uputite u funkcioniranje sustava’ i treće ‘očekujemo gotova rješenja’! Kako su sad odjednom dobri stari kadrovi? Koja je svrha uprave u tom slučaju? Je li svrha luksuzni službeni automobili, business kartice i provedba skrivenih interesa raznih umreženih skupina? S njima Nadzorni odbor, TT i DD vjerojatno neće imati problema u suradnji. Jesu li konačno pronašli ‘ovce’? Zaista se Ante i ja razlikujemo od njihovih upravljačkih praksi, ali bi bilo ‘pošteno’ da to konkretno prezentiraju a ne skrivaju se iza neodredivih ‘različitih koncepcija upravljanja’.

Čitavo vrijeme Nadzorni odbor podupiran od TT i DD želi uspostaviti shadow management, donositi odluke u svom interesu a za ništa ne odgovarati. U tu svrhu su kanili promijeniti Izjavu o osnivanju, koju nismo mogli prihvatiti jer znači rušenje kredibiliteta uprave sa štetnim posljedicama za ZGH. Već se, nažalost, osjeća razlika u kredibilitetu nas dvojice naspram Nadzornog odbora i preostalih članova uprave u odnosu na poslovnu zajednicu, financijsko tržište, državne institucije ali i na interne dionike od sindikata do zaposlenika.

Postoje odluke tog Nadzornog odbora iz kojih se vidi da su prekoračivali svoje ovlasti, postoji zapis u kojem stoji da su kao članovi korigirali zapisnik kojeg su međusobno usuglasili, dakle, ne zapisnik kako je stvarno bilo nego kako su ga oni naknadno kreirali itd. Uprava bi prema TT-u to trebala ignorirati. Zaista se razlikujemo u pristupu upravljanju.

Suradnja sa svima – osim s njima

(3) Prigovaraju nam i opravdavaju svoju odluku time da nismo skloni ‘timskom radu’ i da ‘teško surađujemo’. Iz kojih dokaza su izveli navedene zaključke ni njima nije jasno. Izgleda da im je koncept evidence-based decision making, donošenje odluka temeljem dokaza i činjenica, potpuno stran.

Suradnja i timski rad između Samodola i mene su bili na najvišoj razini, suradnja i timski rad između nas dvojice i rukovodećih ljudi službi, podružnica, ustanove i društava je bila odlična, suradnja između nas dvojice i sindikata je bila vrlo dobra, suradnja između nas dvojice i nadležnih ministarstava i državnih ustanova, kao i financijskog sektora je bila vrlo dobra itd. Time je opovrgnuta teza TT-a da ‘teško surađujemo’ i da tobože nismo za ‘timski rad’. Potpuno je nejasno što, po njima, znači timski rad Skupštine društva, Nadzornog odbora i uprave, koji javno propagiraju, kad svatko ima svoje zakonske nadležnosti koje se ne smiju miješati. Poslovno odlučivanje nije plenumska demokracija.’

‘Ja i Ante nismo kontaminirani’

Gdje je onda problem? U obrani interesa ZGH-a od onih koji su ga ugrožavali svojim skrivenim namjerama, svojim oduživanjem sponzorima, svojim neznanjem i ideološkim predrasudama. Problem je kad smo raščlanjujući nagomilane probleme, tragajući za neracionalnim troškovima i odljevima likvidnosti otkrili da neki članovi Nadzornog i ujedno Revizorskog odbora imaju vrlo konkretne financijske interese u ZGH. Konkretan interes je bio ne samo u Laništu d.o.o., već i u obveznicama ZGH-a gdje je član Nadzornog odbora svake godine ostvarivao prinos od 3,875% pa je nastala prava panika kad se pojavila mogućnost da se ne plati kupon od 89 milijuna kuna do polovice srpnja ove godine. Već nakon dva tjedna osobno sam obavijestio TT i DD da imamo kontaminirane članove Nadzornog odbora, koji ne samo da su u sukobu interesa već imaju konkretan financijski interes u ZGH i njegovim poslovnim partnerima te se neovlašteno predstavljaju na financijskom tržištu. A osim toga nemaju znanja o složenom sustavu ZGH-a i štete svojim postupcima. Odgovor DD je bio da su svi kontaminirani. Problem je što Ante i ja nismo. A onda smo ‘teški za suradnju’, nismo za ‘timski rad’. Doista nismo za suradnju tako da realiziramo njihove privatne umjesto interesa građana kroz učinkoviti ZGH. Ali onda bi to ‘pošteni’ TT trebao reći, ili ne smije. Često smo ga Ante i ja, nakon neučinkovitih sastanaka s njim, sažalijevali kako se muči između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu trku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni. Koliko je izgubljen svjedoči primjer kad na tiskovnoj konferenciji na upit novinara da li mu je poznato da je Nadzorni imenovao sebe u Revizijski odbor niječe tu činjenicu iako sam mu osobno poslao pisano očitovanje o toj paradoksalnoj situaciji gdje Nadzorni ne zna koje su funkcije Revizijskog odbora i vice versa a čine ga iste osobe.

(4) Posljednji pokušaj opravdavanja je u tome da tobože Ante i ja nismo davali informacije i nismo uključivali u odlučivanje nove članove uprave. Štoviše, na zadnjem istupanju TT je to naveo kao trigger (okidač) našeg opoziva. Još jedna njihova kriva percepcija (inače, presudan značaj daju percepciji). Činjenice su provjerljive te je njihova percepcija lako opovrgljiva. Uz prethodno navedeni modus operandi u upravljanju novi članovi su došli ne baš zainteresirani za realne probleme ZGH-a. Osim što su par tjedana kukali za službenim vozilima ni na jednoj sjednici uprave ili kolegiju, a na svima su sudjelovali, nismo čuli od njih ni jednu suvislu poslovnu ideju (pardon, jedan je ingeniozno predložio, kad mu je dopala nabava u nadležnost, da uz službu nabave imenuje još i odbor za nabavu da ga se rastereti odlučivanja o predmetima nabave – moj sarkastični odgovor je bio da je to malo, treba još najmanje i povjerenstvo i komisija). Novi članovi za mjesec dana nisu proučili osnovne akte društva po kojima bi djelovali, pitali su što radi ta i ta podružnica. Mogu samo pretpostavljati kako izgledaju njihovi programi razvoja ZGH-a po kojima su ih TT i DD izabrali. Možemo li od njih očekivati preporod ZGH-a? Članica uprave je bila aktivnija, čim je došla odmah je preuzela upravljanje natječajem za izbor voditelja podružnica tako da ga je ozbiljno kontaminirala. Premda je na upravi upozorena da je prešla crtu legalnog postupanja nije se zabrinula. Zanimljivo da je upitala kako jedna natjecateljica koja je prošla na natječaju na upravu nije zadovoljila uvjete za voditelja podružnice. Od kud je to znala? Za razliku od voluntarizma u Gradu, u ZGH-u su se dosljedno primjenjivali uvjeti natječaja. Dakle, ne samo da im nije spriječeno sudjelovanje u odlučivanju sukladno njihovim ovlastima već su pojedini prekoračivali ovlasti.

Tomašević bez iskustva

Nemati nikakvog poslovnog iskustva a tvrditi, kao TT, da veliki sustavi trebaju velike uprave izaziva samo podsmijeh. Lako se provjeri da puno veće kompanije imaju često tri člana uprave (CEO,CFO,COO). Kad imate unaprijed utvrđen stav kao TT tu više nikakvi argumenti ne pomažu.

Nekoliko puta sam upozoravao TT-a da je ZGH ključan za funkcioniranje Grada i da stoga tu ne može biti propusta u odabiru rukovodećih kadrova, on je stalno ponavljao da je to eksperiment, pa ako i ne uspije nije bitno. On će preuzeti odgovornost na sebe. Očito se radi o aktivističkom nerazumijevanju rizika, kao što nijedan eksperiment nije uspio kad se provodio na razini čitavog grada i države. Svi takvi pokušaji završavali su neuspješno.

(5) Kad se djeluje po obrascima prethodnog gradonačelnika pa se daju dvojbene pismene upute upravi, pogoduje određenim interesnim skupinama (nisu valjda okupljali Možemo u pivnici i financirali ga da ostanu na jaslama stare skupine) itsl. onda i identični narativi izbijaju na površinu pa ponovo imamo ‘čistu savjest’, ‘neka institucije utvrde’, ‘nemam vremena’, ‘ne bavim se detaljima’, prebacuje se težište na osobne odnose zamagljujući realne probleme itd. Već se nazire da novi upravljači u gradu nisu negacija prethodne prakse upravljanja već više mutirana iteracija bivšeg gradonačelnika. Ali su definitivno unfit to govern (nepodesni, neprikladni za upravljanje).

(6) No, postoje puno bitnije razlike između nas dvojice i gradskog vodstva koje TT nije namjerno javno komunicirao, držeći se vjerojatno uputa svojih PR savjetnika.

Prvo, naš plan da u kratkom roku, od sredine lipnja do 1. rujna, izvršimo reorganizaciju kroz uspostavu nove strukture Korporativnih servisa i nove makroorganizacije ZGH-a, postavljanje nove upravljačke ekipe po podružnicama, povezanim društvima i službama novih Korporativnih servisa, pokrenemo i dovršimo pregovore sa sindikatima o kolektivnom ugovoru čime bi ostvarili uštede, nismo uspjeli provesti u cjelini zbog otpora TT-a i DD. Pretpostavka za realizaciju plana je bio natječaj za novu upravljačku strukturu kao dio njihove izborne retorike, a oni nisu dozvolili provedbu natječaja u traženo vrijeme jer tobože se to ne radi ljeti! Kao da reorganizacija ovisi o godišnjem dobu. Budući su sindikati, koji su bili spremni za pregovore i tokom ljeta, uvjetovali njihovo pokretanje promjenom stare garniture, pregovori još nisu započeti jer ni natječaj još nije okončan. Niti su pokrenuti pregovori sa sindikatima o promjeni sistematizacija radnih mjesta o kojima ovise ustrojstva podružnica i korekcija broja zaposlenih. A kad će sa novom upravom, ne zna se. Time je spriječen plan da sa 1. rujnom krenemo u konsolidaciju poslovanja ZGH-a sa novom organizacijskom strukturom i novim motiviranim rukovodećim ljudima, da temeljem toga donesemo rebalans plana, pokrenemo pregovore sa bankama, poboljšamo likvidnost i pokrenemo nove projekte koji bi povećali prihode u zadnjem kvartalu i narednoj godini. Oni ne shvaćaju da se iz kriznog stanja primarno izlazi sa novim razvojem a ne rezanjem (austerity), a za to se moraju imati jasne vizije, inovativne ideje, veliko znanje, umješnost i odlučnost. Gdje im je to?

Kontrola nad javnom nabavom Holdinga

Drugo, čim smo preuzeli upravljanje ZGH-om odmah smo pristupili preispitivanju cjelokupne nabave, strogoj kontroli troškova, nadzoru cash flow-a da bi se osigurala dostatna razina likvidnosti. Naš prijedlog da se nabava ZGH odijeli od gradske nabave je odbijen, čime nismo imali pun nadzor nad nabavom, što je osim usporavanja postupka dovelo do nepotrebnih rizika. Još jedan prilog da je priča o odriješenim rukama u upravljanju bila floskula. TT je pod svaku cijenu želio zadržati kontrolu nad javnom nabavom ZGH-a ne poznajući uopće poslovne procese zadržavajući time model koji su kritizirali u izbornoj kampanji. Kao jedini poluargument za odriješene ruke navodi ukidanje davanja suglasnosti gradonačelnika na zapošljavanja, ali se to nije, naravno, odnosilo na kadrove za rukovodeća mjesta (lako dokazivo prepiskama).

Treće, kod upravljanja financijama je dolazilo do apsurdnih situacija. Stalno se pokušavalo utjecati s pozicije uskih vanjskih interesa na pitanje dugova, refinanciranja kredita, osiguranja novih izvora, naplate potraživanja i obveza prema dobavljačima. Naša pozicija je bila fokusirana na interes ZGH-a dok su drugi sudionici pokušali promovirati eksterne interese. To je bilo primjetno i kod angažiranja KPMG-a gdje smo uspjeli uravnotežiti početnu nejednaku poziciju. Neovlašteno nastupanje prema bankama rušilo je kredibilitet ZGH-a koji smo morali vraćati. Koliko su neovlaštene osobe imale utjecaj na TT pokazuje primjer predsjednice Nadzornog odbora koja je čak intervenirala (temeljem kojih ovlasti?) u Gradskom uredu za financije pokazujući poprilično nepoznavanje javnih financija. Čitavo vrijeme su osobe iz Nadzornog odbora imali punu potporu TT-a i DD, potvrđena nedavno i javnom izjavom TT-a. Ante Samodol je bio moj prijedlog za izbor člana uprave za financije i uvjet za moj ulazak u upravu ZGH, jer je on prvorazredni financijski ekspert, bivši čelnik glavnog regulatora financijskih tržišta i trenutno najbolji CFO na tržištu pa je bilo tragikomično promatrati kako trećerazredni nadzornici i neznalice iz gradske uprave umišljaju da mogu Anti dijeliti lekcije. Logično da Ante nije mogao podnositi takav amaterizam i neznanje koje je štetilo ZGH-u i ne želeći sudjelovati u tom igrokazu odlučio je otići. Kako je došao na moj nagovor pomoći stabiliziranju ZGH-a, i imajući s toga moralnu obvezu prema njemu, uspio sam odgoditi njegovu ostavku sa ciljem da ih dovedemo u situaciju da nas zajedno opozovu i time preuzmu punu odgovornost za još jednu u nizu od svojih loših odluka. Dakle, mi smo se razišli od njih zbog svih ovdje navedenih razloga a ne oni od nas.

Nesposobni za rješavanje problema otpada

Četvrto, primjer zbrinjavanja glomaznog otpada koji je imao velik javni publicitet na momente je ličio na grotesku. Kad smo došli u ZGH odmah smo uočili da je podružnica Čistoća glavni generator gubitaka u ZGH-u zbog nesrazmjera između nametnutih regulatornih obveza (sukladno EU regulativi) i cijena zbrinjavanja otpada. Te smo odmah početkom srpnja pokrenuli aktivnosti smanjivanja troškova u Čistoći. Jedna od aktivnosti je bila kreirati vlastite kapacitete za oporabu glomaznog otpada, a kako se to ne može realizirati preko noći, predlagali smo da se potpiše okvirni sporazum za završeni postupak javne nabave zbrinjavanja glomaznog otpada da možemo paralelno u miru graditi vlastiti sustav. A okvirni sporazum i tako ćemo koristiti sukladno našim potrebama, jer on nije obvezujući. Tada nastupa inat-politika platforme Možemo. Neće potpisati zbog vlasnika firme koja je pobijedila u javnoj nabavi pa makar, rekoše, čitav grad bio pun glomaznog otpada. Kad se u gradu počeo gomilati otpad nastupa panika. Ponovo smo mi u ZGH-u morali snositi posljedice odluke gradskih vlasti, pokušali opravdati njihovu odluku iako smo znali da će je Državna komisija poništiti te morali nalaziti žurna a ne sustavna rješenja za glomazni otpad. Meni su tumačili da je moj pristup poslovno opravdan ali da oni imaju drugačiji politički interes. Ovaj slučaj pokazuje nesposobnost gradskog vodstva na praktičnom rješavanju problema gospodarenja otpadom, iako im je to programatski središnje usmjerenje.

Peto, praksa bivšeg gradonačelnika u neposrednom davanju radnih zadataka i naloga zaposlenicima ZGH-a od strane aktualnih članova Nadzornog odbora i Skupštine društva je čak intenzivirana u odnosu na prethodno razdoblje. Radne zadaće zaposlenicima, po zakonu, može davati samo poslodavac. A tko je ovdje poslodavac zakonski je precizirano. Zaposlenici ZGH-a su bili često u čudu kako da se ponašaju. Korektno su me izvještavali pa sam im uglavnom odobravao aktivnosti nadajući se da će nadzornici i skupštinari shvatiti upozorenja. Nada bijaše uzaludna. O političkim pritiscima iz Grada na kadrovsku politiku u ZGH-u, upornim nastojanjima nadzornika da dobiju ovlasti davanja suglasnosti na svako rukovodeće mjesto u ZGH-u neću šire elaborirati. Od prvog tjedna u ZGH-u smo ih usmeno i pisano upozoravali da se poslovni sustav ne vodi po njihovim apstraktnim umišljajima, da nas sputavaju u upravljanju i figurativno rečeno ‘pucaju u leđa’, da je to protivno interesima ZGH-a, Grada i njih samih, ali uzalud. Puno je još takvih primjera razilaženja u odnosu na TT-a, DD i članove Nadzornog odbora, a iz svega prezentiranog može se sažeti da su razlike značajne u poštivanju regulative i zbiljskom promicanju interesa ZGH-a kao javnog trgovačkog društva.

Samodol je htio otići

(7) Naposljetku, Ante Samodol i ja smo slobodni ljudi, i za to smo čitav život plaćali visoku cijenu i nikad nismo niti ćemo svoju slobodu mijenjati za sluganstvo. Nema cijene za to. I u ovom mučnom iskustvu sa pripadnicima skupine koji su prekršili svaki dogovor i svako obećanje i time se demaskirali, ostali smo dosljedni našim moralnim načelima a ja nisam pristao da se kompromitiram njihovim ponudama o drugim mjestima u Zagrebu ili mjestom savjetnika uprave. Koga da savjetujem? Zadovoljstvo nam je što smo barem dijelom sa našim znanjem i iskustvom te integritetom pomogli za tri i pol mjeseca stabiliziranju ZGH-a (za navesti naše aktivnosti u ZGH-u trebalo bi puno više prostora) i što smo odlično surađivali sa mnogim zaposlenicima. Žao nam je obojici što će naši započeti ili planirani razvojni projekti u mnogim podružnicama i društvima ZGH-a ostati nerealizirani. Meni osobno što nećemo komercijalizirati imovinu ZGH-a i dati doprinos urbanizmu grada, što se neće uspostaviti ekološki i financijski održiv sustav gospodarenja otpadom i što neće AGM LIBERtas ostvariti svoju kulturnu misiju. Nadam se da se truljenje grada neće nastaviti tekuće četiri godine mandata. Nadam se da će generacije iza nas uspjeti transformirati provincijalizirani Zagreb u modernu europsku metropolu. Žao mi je što to moja generacija nije uspjela. Neovisno što sam u ovom obrazloženju uzroka razlaza sa aktualnim vodstvom grada Zagreba bio kritičan (i realan a radi potrebe javnosti da saznaju što se događa u našem gradu), želim im svaku sreću u budućem radu. Trebat će im.

PS. Sve što je Ante Samodol napisao na svom blogu je, nažalost, istina’, piše Vuković u pismu za Index.

Facebook Comments