U svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju Ivica Šola ističe važnost vjerovanja u neobjašnjivo za zdravlje čovjeka i nacije, te upozorava na “morbidnu logiku” koja ne dopušta ništa što je objašnjivo. Hrvatska samostalnost i pobjeda u ratu jedan je oblik “čuda”, smatra Šola, koje se dogodilo jer je hrvatski narod tada još vjerovao u čuda.

Luđak je onaj koji je izgubio sve osim razuma

Šola podsjeća na skoru obljetnicu obraćenja Gilberta Keitha Chestertona na katoličko kršćanstvo. Taj čovjek je, kaže Šola, bio čudo. “Jedan od najvećih genija svoga vremena, homo universalis, koji se svaku večer prije spavanja, poput djeteta, molio svom anđelu čuvaru. Je li bio lud ili zaluđen mitovima?”

Najbolje je, kaže Šola, riječ prepustiti njemu: “Što je to što ljude održava razumnim? Moguće je dati općeniti odgovor što ljude kroz samu povijest održava pri zdravom razumu. Misticizam održava ljude pri zdravom razumu. Dokle god postoje misterije, postoji i duševno zdravlje.

Kada ih uništite, stvarate morbidnost. Običan je čovjek oduvijek zdrav, jer je običan čovjek oduvijek mistik. On podnosi sumrak. On uvijek ima jednu nogu na zemlji a drugu u carstvu čudesa… Sva je tajna misticizma u ovome: čovjek može shvatiti sve uz pomoć onoga što ne razumije. Morbidni logičar nastoji sve učiniti jasnim, a uspijeva sve učiniti tajanstvenim. Mistik pak dopušta da jedna stvar bude tajanstvena, i time sve drugo postaje jasno… Najsigurniji znak ludila je kombinacija logičke potpunosti i duhovne skučenosti. Luđak nije onaj koji je izgubio razum, već onaj koji je izgubio sve osim razuma”, pisao je Chesterton.

Bajke su za odrasle

Chesterton, piše Šola, je smatrao da ljudi griješe što djeci čitaju bajke, jer bajke su za odrasle, za djecu je stvarnost koja je u sebi toliko puna čuda i čudesnoga, više i od najmaštovitije bajke, što dječje oko tako lako zapaža. Djetetu je čudo i kada puše vjetar i kada pada kiša.

Smatra da nas danas o misticizmu uče skupi gurui s Dalekog istoka ili specijalizirani priručnici, iako je “sposobnost za misticizam” prirodna svakom čovjeku kroz proces socijalizacije. Naravno, osim ako je uništena “morbidnim logičarenjem”.

Oluja kao čudo

Šola podsjeća da je Hrvatska vojska i policija u akciji “Oluja” oslobodila Knin, slomila kralješnicu Miloševiću i spasila Bihać od nove Srebrenice. Nasuprot onome što je došlo kasnije, kada je u narodu zavladao cinizam.

“Sve do oslobađanja Gotovine i Markača, o “Oluji” i Domovinskom ratu pisalo se isključivo pod vidom zločina, snimani su filmovi, krenula hajka na branitelje i njihove “povlastice”, među kojima su i geleri u tijelu, sama država (Mesić) radila je u Haagu protiv države”, piše Šola.

“To su bile godine, devedesete, kada je ovaj narod još vjerovao u čuda, kao što je nastanak i oslobađanje hrvatske države. Sve se dogodilo protivno svakoj logici, i vojnoj i (geo)političkoj. Tada smo kao narod još bili ‘maloljetni’, vjerovali smo u čuda, ona su nam bila kao nešto prirodno. I dogodila su se.”

Foto: YouTube