Od ulaska turske grupacije Yildirim u vlasničku strukturu Petrokemije prije dvije godine, nadvila se neizvjesnost nad poslovanjem staroga kutinskog industrijalca, a posebice nakon nedavne objave Uprave da namjerava zatvoriti dva proizvodna postrojenja i otpustiti 160 radnika. Proizvodnja mineralnih gnojiva u Europi posljednjih godina nije konkurentna, a u slučaju Petrokemije za nastavak poslovanja nužna su i velika ulaganja radi zadržavanja okolišnih dozvola, koje su već istekle ili istječu. Iz Yildirima su dosad bili zatvoreni za komunikaciju o svojim planovima, no najnovije vijesti iz kutinske tvrtke ipak ulijevaju nadu u nastavak i razvoj poslovanja.
Hrvatski član Uprave Petrokemije Miroslav Skalicki potvrdio je Poslovnom dnevniku da se razmatra ulaganja u postrojenja za proizvodnju granulirane uree, ali i – proizvodnju amonijeva nitrata, iz kojega se proizvodi eksploziv. Petrokemija ima dugogodišnjeg iskustva u toj proizvodnji, uglavnom je korišten u gospodarsku svrhu, najčešće za poslove probijanja tunela i miniranja u rudnicima. No, geopolitičke prilike stvaraju sve veću potražnju za eksplozivom. U Petrokemiji tu vide svoju priliku…
“Geopolitička i energetska situacija definitivno stvaraju velike probleme radu, odnosno profitabilnosti Petrokemije, a to se prvenstveno odnosi na visoke cijene prirodnog plina tijekom zadnjih nekoliko godina”, ističe Skalicki, podsjećajući da je Petrokemija, kada je u punom pogonu, najveći industrijski potrošač prirodnog plina u Hrvatskoj, kojega koristi i kao sirovinu za proizvodnju amonijaka. Cijene plina posljednjih su godina velik problem u organiziranju proizvodnje, a ove godine nije se dogodilo da nakon zime i sezone grijanja cijene plina padnu. Razlozi su, kaže Skalicki, dijelom u relativno praznim podzemnim skladištima širom Europe, ali ponajviše zbog stalnih ratnih napetosti u nekoliko regija.
“Zadnjih nekoliko dana cijena na CEGH (Central European Gas Hub) je malo više od 42 eura/MWh, najviše kao rezultat novog rata između Irana i Izraela, što je najviša cijena prirodnog plina od studenog 2024.”, dodaje Skalicki, koji je u Upravu Petrokemije stupio prije mjesec dana. U svim okolnostima u kojima se odvija Petrokemijino poslovanje, on ocjenjuje da Uprava “neumorno radi na optimizaciji troškova i očuvanju proizvodnje”. Konkretnije, postoje dijelovi proizvodnje koji nisu isplativi ili na tržištu nema dovoljno sirovina pa su postrojenja izvan pogona na trenutačno neodređen period.
Zatvoren nakon potresa
“To se odnosi na postrojenje za proizvodnju sumporne kiseline koju je Petrokemija u prošlosti prodavala kao gotov proizvod, ali je interno potrebna i kao sirovina u procesu proizvodnje amonijevog sulfata (AS) kao i amonijevog sulfatnog nitrata (ASN). Glavni izvor sumpora su rafinerije putem rafinerijskog procesa hidrodesulforizacije sirove nafte”, pojašnjava Skalicki.
Budući da je sumporna kiselina osnovna sirovina za proizvodnju tih tipova umjetnih gnojiva, postrojenje za AS i ASM nije u planu za proizvodnju. No, iako ne daje preciznije podatke o samim vrijednostima, Skalicki kaže kako su u planu značajna ulaganja tijekom 2025., pretežito u postojeća postrojenja, kako bi se održala sigurnost i stabilnost proizvodnje, ali slijede i nova kapitalna ulaganja. U planu je tako postrojenje za proizvodnju granulirane uree, s tim da po riječima Skalickog konačna odluka o tom projektu još nije donesena.
“Drugo veće kapitalno ulaganje koje se razmatra je ono u sanaciju postrojenja za proizvodnju amonijeva nitrata koji se koristi za proizvodnju eksploziva, prvenstveno industrijskog, ali može se koristiti i za proizvodnju eksploziva za ostale primjene”, kaže Skalicki, prenosi Poslovni dnevnik.
Riječ je o postrojenju koje je tijekom “sisačkog” potresa prije tri godine pretrpjelo ozbiljna oštećenja, urušena je, koliko je poznato, krovna konstrukcija i proizvodnja amonijeva nitrata je tada zatvorena. Koliko je poznato, pokušavana su saniranja prostora, no ocijenjeno je da potpuna obnova iziskuje ogromna ulaganja, čak oko 40 milijuna eura, za koja tvrtka u tadašnjim uvjetima nije imala snage.
Osim toga, to je predstavljao manji segment u ukupnoj proizvodnji. No, u međuvremenu su se okolnosti na svjetskom tržištu promijenile i proizvodnja amonijeva nitrata ima velik potencijal, pa i stratešku važnost za državu i EU, koja treba sve vrste baruta i eksploziva. Zasad je, dakle, u planu samo obnova postojeće proizvodnje, no s obzirom na potencijal, nije isključeno i da se naknadno uđe i u projekt gradnje novih postrojenja za amonijev nitrat.
Skalicki kaže kako se trenutačno analizira postojeće tržište Hrvatske, regije, ali i prekomorskog izvoza, te se radi i analiza logističkih izazova, zbog strogih pravila skladištenja i transporta kopnom i morem.
“Ovisno o rezultatima analize donijet će se konačna odluka o mogućem kapitalnom ulaganju u obnovu proizvodnih postrojenja. U slučaju pozitivne odluke, za realizaciju će biti potrebno nešto više od godinu dana, a model financiranja se isto još razmatra”, kaže Skalicki, ne ulazeći dublje u detalje o mogućim vrijednostima koje bi takva investicija podrazumijevala.
Odlazi 100 radnika
Za Kutinjane ta vijest neće predstavljati razlog nezadovoljstvu i otpor, s obzirom na to da su navikli na život uz opasnu kemijsku proizvodnju u Petrokemiji, u kojoj znaju kako taj posao raditi i imaju iskustva i do sada nije bilo incidenata, čak niti u vrijeme Domovinskog rata. Mjere sigurnosti uvijek su bile rigorozne.
A u međuvremenu, prema dostupnim informacijama, niti smanjenje broja zaposlenih nije završilo dramatično kako se isprava činilo. Sindikati su se, naime, bojali da će zbog negativnih očekivanja oko budućnosti tvrtke s jedne strane i dobro ugovorenih uvjeta kroz kolektivni ugovor s druge puno veći broj zaposlenika pokazati interes za otpremninama, što se na kraju i dogodilo. Više od njih 220, (što je oko petine svih zaposlenika), izrazilo je spremnost za odlazak iz Petrokemije. No, cijeli proces, kako se čuje, okončan je s otpremninama za oko njih 100.
Foto: Pixabay