Tko može, i tko uopće smije zabraniti kupanje na Vrilu Cetine? Invazija turista na izvor pitke vode ne prestaje, dive se biseru prirode, ali i u njemu kupaju. Mještani su ogorčeni, ali i u strahu od zaraze. Ne kupaju se samo ljudi, nego i životinje. Evo što je u nedjelju tamo zabilježila ekipa Dnevnika Nove TV.
“Čuo sam, odnosno vidio ovo mjesto na Instagramu”, rekao je Michael, turist iz Njemačke koji je u nedjelju posjetio izvor Cetine.
I nije jedini. Vijest o modrozelenom biseru prirode poput munje ovoga se ljeta proširila virtualnim svijetom. Ali bez informacije da je ovo i izvor pitke vode, izvijestila je reporterka Dnevnika Nove TV Sanja Jurišić.
Domaći se, kažu, nikad ovdje nisu kupali. Temperatura vode ne prelazi osam Celzijevih stupnjeva.
“I ode se samo čeka kada će se netko utopiti, i onda će zatvoreno biti ovo”, kaže Jovo Preočanin iz Civljana.
Kupaju se turisti. Kupaju se njihovi psi.
“Ovo će bit za ovu godinu, ‘ko je ove godine popio vode, dogodine je neće bit!”, smatra Preočanin.
“Vidim ove doli ljude. Mislim, ovo je strašno. Kako zagađuju bezveze, zabranjeno kupanje, a oni se opet tu kupaju”, kaže Josip iz Katuna pored Imotskog.
Kupanje nije službeno zabranjeno. Iako je ploča s upozorenjem tu – postavili su je građani. Umorni od čekanja da institucije reagiraju.
Načelnik Općine Civljane kaže da su mu ruke vezane. Za bilo što mora pitati Hrvatske vode. Tvrdi da ni travku počupati ne može bez dozvole Hrvatskih voda, a kamoli postaviti ploču o zabrani kupanja.
“Jedan dopis je bio blizu dogovora, blizu Sporazuma gdje bi oni nama ustupili, lokalnoj jedinici, da mi vodimo brigu i o čistoći gore ovog vidikovca i ovdje da uvedemo red, da postavimo table, da se zabrani kupanje”, kaže Petar Preočanin, načelnik općine Civljane .
No, dogovorili se nisu. Vjeruje da hoće. Iz Hrvatskih voda u nedjelju nisu odgovorili na upit Dnevnika Nove TV. A dok se mjerodavni loptaju s odgovornošću, izvor se zagađuje.
Priča o zaštiti ovoga izvora izgleda da je stalaonoga trenutka kada je Dinara proglašena parkom prirode. Više od godinu čeka se odluka resornog Ministarstva gdje će biti sjedište tog Parka Prirode, jer bez te odluke nitko nema ingerenciju nad ovim izvorom.
Iz resornog Ministarstva odgovaraju: uredbu i sredstva imaju, sve je u fazi donošenja, čeka se “amen” Vlade o osnivanju Javne ustanove. Odgovornost prebacuju na lokalnu razinu, sugeriraju Općini da izvor pitke vode proglase mjestom za sport i rekreaciju, pa kažu: prema Zakonu o vodama, postave ovdje ploču za zabranu kupanja i komunalne redare. Načina sigurno ima, a volje će valjda biti do sljedećeg ljeta da se svi zajedno dogovore što i kako? Samo da ne bude prekasno.
Miro Bulj poziva državu da reagira i da spriječi daljnej zagađivanje izvora Cetine.
“Moj jučerašnji apel da nadležna tijela zaštite neprocjenjivo prirodno bogatstvo izvora rijeke Cetine, mediji su prikazali kao nesvakidašnji incident. Premda je vijest prenesena uz senzacionalističke naslove te je prikazana kao incident, ljudi su jasno uvidjeli moju namjeru da se stane na kraj neredu koji cijelo ovo ljeto vlada na izvoru Cetine na kojemu posjetitelji, bez ikakve kontrole, svojim neodgovornim ponašanjem uništavaju jedinstveni prirodni fenomen radi pokoje atraktivne fotografije ili videa za društvene mreže.
Činjenica da nadležna tijela za zaštitu prirode mjesecima ne reagiraju pokazuje potpunu nebrigu države za naša prvorazredna prirodna dobra i bogatstva. Meni je takva nebriga neprihvatljiva! Narodi i države koji ne vode računa o svojim prirodnim i kulturnim bogatstvima, o simbolima svog nacionalnog ili lokalnog identiteta, o svojoj tradiciji i vrijednostima ne mogu očekivati da ih njihovi gosti poštuju.
Brendiranje Hrvatske kao turističke destinacije u kojoj je sve dozvoljeno, u kojoj nema reda ili u kojoj se zakoni i regule ne poštuju nije vizija turizma koju trebamo slijediti. U svakoj se uređenoj državi njezini zakoni moraju poštovati i svima biti poznati, pa i gostima, posjetiteljima ili prolaznicima. No, da se razumijemo, moj apel zapravo se uopće ne odnosi na strane turiste koji naš jezik ne razumiju, nego na nas domaćine koji svojim primjerom moramo našim gostima pokazati kako se odnosimo prema svojoj zemlji, prirodi ili gradovima i naseljima.
Onako kako se mi budemo ponašali prema našim ljepotama i bogatstvima, tako će se prema njima odnositi i turisti. Onako kako mi budemo održavali red i čistoću u našim gradovima i naseljima, tako će je održavati i naši gosti. Dok te jednostavne činjenice ne shvatimo, ne možemo se nadati održivom razvoju i turizmu, nego ćemo se svakog ljeta iznova tobože skandalizirati vijestima o svakojakom neredu.