Već treću subotu zaredom u Beogradu se održao prosvjed „Stop krvavim košuljama“ protiv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kojeg optužuju za policijsku represiju, pritisak na slobodu medija i nedemokratski oblik vladavine. Povod za početak prosvjeda bilo je premlaćivanje metalnim šipkama jednog od oporbenih vođa, Borka Stefanovića, prije nekoliko tjedana u Nišu.
-Sve smo više bijesni, i bit će nas sve više, poručio je sa skupa glumac Branislav Trifunović, neformalni glasnogovornik prosvjednika.

Govorio je i Milan Jovanović, novinar portala „Žig info“ kojemu je prije desetak dana zapaljena kuća.-Stojim pred vama kao beskućnik, u posuđenoj odjeći, ali imam snagu jer ima nade, kazao je dodavši kako je za „sat vremena od lokalnih moćnika izgubio sve što je stvarao godinama“.

Prema procjenama organizatora, okupilo se oko 30 tisuća ljudi, dok su iz policije ustvrdili kako ih je bilo svega 5 tisuća. Skup u subotu nazvan je „5 minuta za 5 milijuna“ čime su htjeli reagirati na odbijanje državne televizije da predstavnicima prosvjednika daju 5 minuta u drugom dnevniku za predstavljanje svojih zahtjeva. Ranije je pak Vučić rekao kako ih se može okupiti i pet milijuna ali neće ispuniti nijedan njihov zahtjev.

Tijekom prosvjedne šetnje kroz središte Beograda, prosvjednici su zviždali, udarali u bubnjeve, s razglasa se čula glasna glazba. Prošli su i ispred zgrade Vlade noseći transparente ‘Počelo je’. Najavljen je i prosvjed za sljedeću subotu. Organizatori su poručili kako će se okupljati sve dok vlasti ne otkriju nalogodavce i počinitelje ubojstva Olivera Ivanovića, srpskog političara s Kosova, pokušaja ubojstva Borka Stefanovića i pokušaja ubojstva novinara Milana Jovanovića.

-Dok na to ne ispune okupljat ćemo se svake subote u sve većem broju, kazali su. Primjetno je kako ih se iz subote u subotu okuplja sve više. Oporbeni političari mogu sudjelovati u prosvjedima, ali ne mogu govoriti na njima. Tu ulogu preuzeli su glumci, novinari, neki akademici. Svi oni u svojim javnim istupima ističu nezadovoljstvo stanjem u Srbiji i Vučićevom vlašću koju opisuju kao nasilničku i nedemokratsku.

Vučićev ministar policije Nebojša Stefanović je u nedjelju napao i Hrvatsku televiziju zbog izvještavanja o tom prosvjedu. „HRT-u je bilo važno kazati da izvještava iz grotla građanskih protesta, samo što nisu pozvali na rušenje vlasti u Srbiji“, rekao je Stefanović. Neki od simpatizera tih prosvjeda su na društvenim mrežama pak ustvrdili kako je žalosno kako te prosvjede prenosi tamošnja državna televizija pa „moramo gledati HTV da bi znali što se dogodilo“. Najavljuju se i prosvjedi u drugim srbijanskim gradovima.

Vučić je kazao kako mu ne smetaju dok nisu nasilni. No, po reakcijama njegovih suradnika, čini se da postaju sve nervozniji. Njihovo održavanje svake subote, o čemu izvještavaju i strani mediji, u kojem ga pozivaju da prestane „lagati i krasti“ stvaraju sliku o njegovoj vlasti koja mu se ni najmanje ne sviđa. Spomenuti ministar Stefanović tako se pred novinarima svojski trudio umanjiti broj prosvjednika tvrdeći da su se u koloni „raširili“ kako bi izgledalo da ih ima više.

Nudio je i „egzaktne izračune“ o njihovom broju u svakom redu i koliko je redova bilo, kako bi te izračune potvrdio. Na nervozu vlasti zbog prosvjeda najviše upućuje Stefanovićeva izjava da „političari u Hrvatskoj vide u nekim političkim strukturama u Srbiji šansu za ostvarenje hrvatskih interesa“ kojom priziva izvanjskog neprijatelja kako bi diskreditirao prosvjede. Teško je reći što će se sljedećih subota događati.

Činjenica jeste da prosvjednika ima sve više, ali još uvijek se ne radi o tolikom broju da bi Vučić bio prisiljen zbog njih strahovati za svoju vlast. Srbijanski predsjednik stalno ih poziva da svoju snagu pokažu na izborima. Zadnje ankete govore kako Vučić i njega stranka imaju dosta visoku potporu među stanovništvom. Istina, u vezi s Kosovom se nije baš pokazao kao spretan diplomat, gospodarsko stanje u zemlji nije onakvo kakvim ga predstavljaju njemu skloni mediji, a ono što prosvjednike posebno iritira je visok stupanja nasilja koji se događa u Srbiji.

Ubojstva u sačekušama kriminalnih klanova postala su gotovo svakodnevica, a ni premlaćivanja oporbenih političara i novinara također nisu rijetka. Ako se i pronađu počinitelji, sve ostaje na tome, nalogodavci takvih zločina uglavnom ostaju nepoznati. Sljedeće subote pokazat će hoće li dosadašnji prosvjedi protiv Vučića u Beogradu prerasti u pokret protiv njegove vlasti koji bi onda imao odraza i na sljedećim izborima. „Živjeti slobodno“, jedan je od slogana prosvjednika kojim su pozivali one koji se to još ne usude da im se pridruže na ulicama.