Sretno kauboji: Igrali smo finale u nogometu, tenisu, možemo li i u rukometu

Sretno kauboji: Igrali smo finale u nogometu, tenisu, možemo li i u rukometu

Hrvatska rukomentna reprezentacija, popularni ‘kauboji’, priredili su nam opet dramu na otvaranju Svjetskom rukomentnog prvenstva koje se održava u Munchenu. S Islandom su dobro otvorili, potom imali nekoliko ‘crnih rupa’ i na kraju uvjerljivo pobijedili s četiri gola razlike (31:27).

Iako je nezahvalno bilo koga izdvajati, ipak se mora reći kako je briljirao Luka Stepančić s 8 zgoditaka, koji je proglašen i igračem utakmice, a svoj važan obol, uz druge, dao je i borbeni Luka Cidrić sa 6 golova. Ovaj put smo imali veliku pomoć i u vrataru Marinu Šegi koji je ubilježio 12 obrana.

Oni koji su gledali utakmicu, znaju kako je bilo neizvjesno do pred sami kraj, strepili smo da će se prelomiti u korist neugodnih Islanđana, ali su, kada se sve zbroji, izabranici našeg izbornika Line Červara pokazali da su bolja momčad. Priznao im je to i islandski izbornik ustvrdivši kako je naša vrsta ipak bila „predobra“ da bi ih mogli pobijediti.
Ova važna pobjeda dat će zasigurno Hrvatskoj novi vjetar u leđa da na ovom Svjetskom prvenstvu pokuša otići što dalje. Sljedeći ispit je u nedjelju s Japanom, i nadamo se da će igrati jednako borbeno, agresivno i pametno s čvrstom obranom i ubojitim kontrama kako su to činili i protiv Islanda.

I ako tako bude, tko zna, možda ova generacija ‘kauboja’, koje smo inače ispratili s priličnom skepsom na ovo natjecanje, ode i dalje nego što smo mislili. Mučile su ih ozljede zbog kojih su neki ispali iz sastava, bilo je tu dosta traženja i u pripremnim utakmicama, ali, sudeći po ovoj, čini se da je Červar pronašao dobar balans.

Uz iskustvo starijih poput Domagoja Duvnjaka i Zlatka Horvata, tu su i neki novi igrači, da spomenemo samo Davida Mandića i Marina Šipića na kojima se ne vidi da su tek nedavno debitirali za reprezentaciju. Time se potvrđuje kako Hrvatska ima dosta širok izbor igrača što je važno za ovakvo natjecanje s puno utakmica.

Nakon ogleda Červar je spustio loptu rekavši kako trebamo ostati čvrsto na zemlji i ponizni. Tu riječ je nakon uspjeha Vatrenih u Rusiji često rabio i nogometni izbornik Zlatko Dalić pa smo na kraju ostvarili rezultat kakav ćemo teško ponoviti u sljedećim desetljećima.

Mnogi se sada pitaju ima li ova Červarova ekipa u sebi snage ponoviti nešto slično. Igrali smo prošle godine finale Svjetskog prvenstva u nogometu, što je povijesni uspjeh, završnicu u Davis cupu koji smo i osvojili, pa zašto to sada ne bi ponovili i u rukometu, već se čuju komentari kojima se priželjkuje odlazak ‘kauboja’ do kraja.

Možda je prednost ove generacije hrvatskih reprezentativaca što nemaju imperativ postizanja velikog rezultata. Neki analitičari su ih u tom smislu unaprijed otpisali i ako je suditi po prvoj utakmici, kao da je to u njima probudilo ‘dišpet’, prkos, pa su se predstavili kao čvrsta i homogena momčad koja će biti tvrd orah svim suparnicima.

Pa i favoriziranim Španjolcima, s kojim ćemo se uskoro ogledati i u skupini, a pogotovo već predugo dominantnim Francuzima s kojima imamo i neke nerasčišćene ‘sportske’ račune. Možda baš ova ekipa, iako se to od nje ne očekuje, izravna nešto od onih epskih dvoboja, poput onog iz zagrebačke Arene, koji i danas pomalo bole.

Potporu za takav eventualni pothvat imat će i s tribina odakle su ih i u petak bodrili brojni hrvatski navijači stvorivši atmosferu, vjerojatno i zbog sve brojnijih naših iseljenika, kao da igraju negdje u domovini. Ali, ako se to i ne dogodi, dakle, ako ne dođu u završnicu, nećemo ih gaziti. Rukomet je jedan od rijetkih sportova gdje smo godinama pri svjetskom vrhu. Sretno ‘kauboji’!