Anton Filić, bivši novinar Večernjeg lista i Janjevac iz Zagrena, danas je objavio svoju predsjedničku kandidaturu. Tvrdi da Hrvatska propada već desetljećima i da će on biti glas diskriminirane većine. Poduže priopćenje Antona Filića prenosimo u cijelosti.

“Hrvatska je predivna zemlja, jedna od najljepših na svijetu, ali je loše vođena. I zato propada već desetljećima. Umjesto da buja i cvjeta, ona stari i umire. Samo u posljednjih 10-ak godina izgubili smo 400.000 stanovnika, a broj rođene djece iz godine u godinu je sve manji. Primjerice, godine 1953. u Hrvatskoj je rođeno 98.784 djece, a prošle godine samo 32.170. Ni Vlada ni Sabor još uvijek ništa ozbiljno ne poduzimaju da se učini povijesni zaokret u populacijskoj politici i demografskom ozdravljenju na smrt bolesne hrvatske nacije.

Ali ne samo demografski, Hrvatska propada i u gospodarskom smislu. Industrije gotovo i nemamo, u posljednje vrijeme svjedoci smo i nestajanja tekstilne industrije, poljoprivrednici nam grcaju u problemima, pa mi (o)visimo o tankoj niti dotacija iz europskih fondova i turizma. Ne daj Bože rata ili neke nove epidemije poput Covida i mi smo na koljenima. 

Hrvatskoj zato nisu potrebne male promjene, nego potpuni zaokret. Političarima koji su se više brinuli o izvršavanju bruxelleskih naloga nego o potrebama svoga naroda, kao i onima koji je njihov vlastiti ego važniji od narodnoga interesa, trebamo se zahvaliti i dati im otkaz. Hrvatskoj su potrebni novi ljudi, posve izvan postojećeg establišmenta koji je unazadio Hrvatsku.

Hrvatskom već skoro 80 godina (1945.-2024.) vlada ista struktura: komunjare, udbaši i njihova djeca. Zauzeli su sve ključne pozicije u državi, imaju sve privilegije (državni posao, studiranje u inozemstvu, otvorena vrata u ministarstvima i ostalim institucijama) i dakako da te privilegije žele sačuvati. Povezani su, guraju jedni druge i teško će bilo koju iole značajniju funkciju prepustiti ostalima. Ako ne vjerujete u ovo, pogledajte  u obiteljsko stablo najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj i sve će vam biti jasno. 

Ne rješavaju se problemi naroda, običnih ljudi, nego elite grade sebi najbolje pozicije i grabe sebi najviše što mogu.

Ne mogu pasivno gledati što se sve kod nas radi i zato sam odlučio kandidirati se za predsjednika Republike Hrvatske i pokušati nešto učiniti da se stanje promijeni. Želim biti glas upravo one dosad diskriminirane Hrvatske koja je zapravo većinska. Želim se boriti za bolju Hrvatsku na sve načine, pa i na ovaj. Znam da nemam stranačku mašineriju iza sebe, ali uz Božju pomoć vrijedi pokušati.  

Zbacimo napokon jaram korumpiranoga HDZ-a i njegove sestrinske stranke SDP-a. I jedni i drugi pokazali su da nemaju rješenje za korupciju nego da su i sami do grla u njoj. Pokazali su što znaju i mogu, red je da probamo s novim ljudima… Milanović se, primjerice, želi prikazati kao hrvatski domoljub i socijaldemokrat, a zapravo nije ni jedno ni drugo: za Hrvatsku je rekao da je slučajna država, a što se socijaldemokracije tiče, dok je bio na vlasti donio je najgore zakone za hrvatske radnike. Osim toga, njegova vlada je ugasila list Vjesnik, a time je počelo i definitivno urušavanje cijele kuće Vjesnik, simbola hrvatskog novinarstva. 

Niti ostali dosad prijavljeni kandidati ne ulijevaju povjerenje u to da bi mogli donijeti značajne promjene, većina njih su na ovaj ili onaj način dijelovi postojećega establišmenta. Ili su bili u vlasti (Primorac) ili su saborski zastupnici (Selak Raspudić, Bulj, Kekin…), u svakom slučaju za njih se ne može reći da su novi ljudi. 

Ovlasti predsjednika

Predsjedničke ovlasti nisu velike, iako Milanović ni to što ima nije koristio na pravi način, ali smatram da je nužno otvoriti javnu raspravu o povećanju ovlasti predsjednika države jer ipak on je on neposredno biran od naroda. Morao bi imati barem pravo raspisivanja referenduma te veta na zakone za koje on smatra da nisu u interesu Hrvatske i njezinih građana. Pa, neka se u tom slučaju ti zakoni vrate na dvotrećinsko odlučivanje u Saboru.

Predstavljanje Hrvatske

Premijer i predsjednik ne moraju biti istomišljenici, ali morali bi voditi usklađenu vanjsku politiku, a ne da se ona vodi po onoj narodnoj “jedan u klin, drugi u ploču”, zbog čega mnogi u svijetu dobivaju dojam da Hrvatska nema jasna stajališta o ključnim temama (primjerice o ruskoj agresiji na Ukrajinu). No, zato su nam potrebni političari s vizijom koji mogu prepoznati kamo Hrvatska želi ići i gdje će stići. 

Dosadašnja loša vanjska politika ogleda se i u našim odnosima sa susjedima. U Bosni i Hercegovini, koja je iz više razloga naš najvažniji partner, još se nismo izborili da hrvatskog člana predsjedništva biraju Hrvati a ne Bošnjaci, a Srbiju nismo natjerali da nam pomogne oko otkrivanja sudbine nestalih iz Domovinskog rata, da kazni ratne zločince i plati odštetu našim logorašima.

Zato ću se zauzimati za jačanje veza s Hrvatima u inozemstvu, kako s hrvatskim zajednicama u susjednim zemljama, tako i s našim iseljenicima diljem svijeta, od Australije do Kanade, i od Čilea do Njemačke i Irske. 

Kad su u pitanju odnosi u Europskoj Uniji, ona mora ostati zajednica slobodnih naroda i država i mi nikako ne smijemo odustati od jednakopravnosti.

Kad su u pitanju odnosi u Europskoj Uniji, ona mora ostati zajednica slobodnih naroda i država i mi nikako ne smijemo odustati od jednakopravnosti. A sama pak Europska Unija ne smije dopustiti da je se podcjenjuje u odnosu na velike svjetske sile: SAD, Kinu i Rusiju. Ipak je ona (druga) domovina više od 450 milijuna ljudi i nitko se prema njoj ne smije odnositi s visoka.

Nacionalna sigurnost

Zalagat ću se za jačanje domaće vojne proizvodnje, za uvođenje obveznog vojnog roka (o duljini njegova trajanja može se raspravljati), za tvrđi nadzor državne granice i oštriji odnos prema ilegalnim migrantima. Pravosuđe kojemu ljudi uglavnom ne vjeruju treba u potpunosti depolitizirati te ukinuti pretjerani formalizam koji očito postoji. 

Popularizacija obitelji s više djece

Predsjednik RH nema neki veliki prostor za djelovanje u ovoj sferi, ali može se zauzeti za mjere koje bi pomogle demografskoj obnovi Hrvatske. Može popularizirati obitelji s više djece, posjetiti neke od tih obitelji (i darovati ih) što sadašnjem predsjedniku Milanoviću nikad nije palo na pamet. 

Vraćanje bisti zaslužnika 

Ako budem izabran za predsjednika države, u Predsjedničke dvore na Pantovčaku vratit ću biste neupitnih veličina hrvatske povijesti kao što su kralj Tomislav, Ante Starčević, Stjepan Radić i Franjo Tuđman, koje je sadašnji predsjednik Milanović dao ukloniti.

Ovo je ujedno i poziv svim hrvatskim domoljubima da se aktivno uključe u politički život svoje zemlje. Nemojmo ostaviti ovima drugima (oni će se i sami prepoznati) da nas vode jer nas – zarad svojih sebičnih interesa – vode u propast.

Dosadašnje politike (ponajprije HDZ-a i SDP-a) unazadile su Hrvatsku i nama je potreban potpuni zaokret, neka vrst resetiranja. Potrebni su nam političari kojima će opće dobro biti preče od osobnog interesa. Ili, kako je to lijepo rekao prvi hrvatski predsjednik: Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što. A sve na tragu staroga Euripidova zahtjeva: Nikada se nemoj umoriti u davanju domovini.

Uloga predsjednika RH nikako nije samo protokolarna, predsjednik je moralni autoritet, o nečemu može odlučivati više o nečemu manje, ali može javno žigosati svaku pojavu korupcije, nepotizma, nasilja, kršenja prava skupina i pojedinaca.”, stoji u priopćenju Antona Filića.

Foto: Hina