U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila na autocesti A3, između čvorova Popovača i Križ, utvrđeno je da je glavni uzrok tragedije postupanje vozača osobnog automobila, čija je krivnja u ukupnoj odgovornosti za nesreću procijenjena na čak 90 posto, dok se odgovornost vozača autobusa procjenjuje na 10 posto. Nesreća je rezultirala smrću dviju osoba i ozljedama 31 putnika kada je autobus na kat, u pokušaju izbjegavanja sudara sa zaustavljenim vozilom na prometnoj traci, udario u njegov stražnji bočni dio, probio središnju ogradu i prevrnuo se na suprotnoj strani ceste. U tom je trenutku suprotna traka srećom bila prazna, čime je izbjegnuta još veća tragedija.

Iako je odmah nakon nesreće županijski vatrogasni zapovjednik iznio tvrdnju da je uzrok incidenta bio nalet automobila na srnu, naknadnom policijskom istragom utvrđeno je da nikakve srne na mjestu nesreće nije bilo. U detaljnoj analizi Autoportal navodi da je prema svemu sudeći, vozač automobila izmislio tu verziju događaja kako bi odgovornost prebacio na vanjske faktore, poput nedostatne bočne ograde za divlje životinje, odnosno na Hrvatske autoceste. Time je, prema važećem Kaznenom zakonu, potencijalno počinio dodatno kazneno djelo davanja lažnog iskaza, javlja Večernji list.

Utvrđeno je da je vozač osobnog vozila najvjerojatnije zaspao za volanom, zbog čega se automobil zanio s prometne trake, udario u zaštitnu ogradu i potom zaustavio na desnoj voznoj traci. Iako se nakon toga vozilo nastavilo kretati i još je imalo djelomične upravljačke mogućnosti, vozač nije iskoristio mogućnost da ga premjesti u zaustavnu traku, bilo vlastitim pogonom ili pomoću elektropokretača. Umjesto toga, izašao je iz automobila, a da prethodno nije učinio ono što je bio dužan – osigurati vozilo i spriječiti daljnju ugrozu prometa.

Pokušaj signalizacije mahanjem rukama i navodno baterijskom lampom ocijenjen je kao neučinkovit i nedostatan. Vozač je, s obzirom na opasnost koju je sam izazvao, trebao aktivno i hrabro pokušati zaustaviti nadolazeći promet, čak i po cijenu vlastite sigurnosti. Međutim, svjedočanstava o takvom ponašanju nema, a sve upućuje na to da je pokušao upozoriti druga vozila s udaljenosti, što se pokazalo nedjelotvornim – vozač autobusa nije ga primijetio na vrijeme.

Zabrinjava i činjenica da su se, na temelju njegovih tvrdnji, u javnosti pojavili komentari i stručne analize koje su neopravdano hvalile navodno pribrano i odgovorno ponašanje vozača. Međutim, kada su činjenice izašle na vidjelo, postalo je jasno da je njegovo postupanje bilo upravo suprotno – neodgovorno, opasno i s potencijalno smrtonosnim posljedicama. Ako se dokaže da je vozač svjesno davao lažne izjave kako bi prikrio svoju odgovornost i teret prebacio na druge sudionike, očekuje ga dodatna kaznena odgovornost.