Nakon odluke Izvanraspravnog vijeća Županijskoga suda u Velikoj Gorici koje je u petak odbilo žalbe prve skupine od jedanaest navijača Hajduka na pritvaranje zbog nereda u blizini benzinske postaje kod Donjeg Desinca 21. svibnja, nakon odigrane nogometne utakmice između Dinama i Hajduka, Slobodnoj Dalmaciji javila se M. M. (52) iz Splita (podaci poznati redakciji – op. a.) čiji se 27-godišnji sin trenutačno nalazi u Remetincu.

Upravo on je bio u prvoj skupini navijača kojima su žalbe odbijene, što ju je posebno razljutilo jer smatra da svakog uhićenog treba gledati ponaosob, javlja Slobodna Dalmacija.

Njezin je sin kondicijski trener, završio je Kineziološki fakultet u Split i u svom dosadašnjem životu, tvrdi, nije imao problema s policijom, a kako nam kaže ova gospođa, njezin sin je s Torcidom prošao desetke Hajdukovih gostovanja.

Da stvar bude još gora, kazuje naš sugovornica, sin joj je srčani bolesnik, koji je za Božić prošle godine završio na koronarnoj jedinici KBC-a Split s upalom srca i srčane ovojnice i još je uvijek u procesu liječenja i pregleda.

– Bio je tada u bolnici petnaest dana i situacija nije nimalo bila ugodna. Nakon izlaska iz bolnice je petnaestak dana morao ležati i nije smio ustajati iz kreveta, a tek prije jedno mjesec i pol dana vratio se relativno normalnom životu. Kada kažem normalnom životu, tada mislim na normalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti – govori nam majka.

Njezin sin je od najranije mladosti pripadnik Torcide.

– To je način života, to je u njemu, valjda, usađeno rođenjem. Ne znam, ali to je tako. Uvijek je, u proteklih devet godina, kada je mogao išao na Hajdukova gostovanja i nikada nije imao nikakvih problema s policijom. Jer da je, ja bih kao majka to sigurno doznala i vjerujte on više gostovanja ne bi vidio. Sada, kada su mu liječnici rekli da može “normalnije živjeti” otišao je na utakmicu u Zagreb. I eto moj sin je sada sa 27 godina “poludio” i završio u zatvoru. Da nije tužno bilo bi smiješno – kazuje M. M.

Na dan utakmice s Dinamom sin joj se ujutro, zajedno sa svojim prijateljima, iz Splita u Zagreb zaputio autobusom.

– Krenuli su ujutro oko 10 sati i rekao mi je “Čujemo se mama”. Kada je utakmica počela na TV-u, ja sam počela gledati i bilo mi je čudno što na tribinama ne vidim Torcidu. Odmah sam kontaktirala mobitelom muža koji je bio na brodu i koji je također gledao utakmicu, na što mi je odgovorio da ne puštaju Torcidu na stadion. Istu večer u 21.11 sati šaljem sinu poruku “Zašto si ti išao u Zagreb?”. Isto kao da sam osjetila da će se nešto dogoditi – veli majka.

Sin je umiruje SMS porukom i govori joj kako je sve u najboljem redu.

– Kako mi se nije javljao, ja mu u 23.36 sati šaljem novi SMS i pitam ga “Jeste li prošli to što se dogodilo na A1”, a on mi u 23.50 sati odgovara “Jesmo”. Kako se nismo čuli, a ja sam nekoliko minuta nakon pola noći 22. svibnja na portalima vidjela da je nastala gužva, ponovno mu šaljem poruku i pitam ga “Jeste li prošli taj dio gdje je gužva”. On mi tek u 1.19 sati odgovara “Jesmo” – kazuje majka, koja sumnja da je on već tada bio pod nadzorom policije, ali joj to nije htio reći, kako je ne bi uznemirio prije spavanja.

I to je bio njezin zadnji kontakt sa sinom do ujutro u 9.39 sati kada ponovno sinu šalje poruku “Di si?”.

– Meni nije ništa odgovarao, već je odgovorio sestri da će doći kući tijekom dana. Kako je već došlo 18 sati tog 22. svibnja ja sam već bila u panici i zovem ga na mobitel koji zvoni, ali on se ne javlja. Prestrašila sam se da mu se nije nešto dogodilo, jer je ne tako davno imao teških problema sa srcem, a i vidjela sam na portalima da su neki navijači privedeni. Nakon konzultacije s prijateljicom prvo nazivam PP Jastrebarsko, gdje mi policajac govori da mi sin nije tu, a nakon toga nazivam Šestu policijsku postaju Zagreb. I tamo mi policajac govori “Tu vam je sin”. Ja ga pitam “Što sada?”, a on mi odgovara “Sada će oni na spavanje, a ujutro će u Državno odvjetništvo”.

Šok, nevjerica, tuga, samo što se nisam srušila u nesvijest – kazuje majka.

Sljedeći dan, 23. svibnja majku iz Zagreba naziva odvjetnica koja će braniti njezina sin.

– Odvjetnicu su angažirali njegovi prijatelji i ona mi kaže da će odluka o tome hoće li ga zadržati biti donesena tog popodneva. Još me upozorila kako postoji mogućnost da će mi sin ostati u zatvoru. Zemljo otvori se, promislila sam. Kako mi je rekla odvjetnica, moga sina nitko ništa nije pitao, nitko ga nije ni pogledao, nego su onako “odoka” donijeli odluku da idu svi u pritvor – pojašnjava M. M.

A koji je krimen njezina sina, do u detalje nam je ispričala.

– Oni su se vozili u autobusu prema Splitu i kada su došli blizu odmorišta Desinec stali su, jer nisu mogli dalje. Moj sin je izišao s prijateljem iz busa da bi vidjeli što se događa, i stali su uz autobus. Kako je sukob eskalirao, tako su mi se sin i taj prijatelj odlučili vratiti u bus, i tada ga je, na prvoj stepenici, prilikom ulaska u vozilo, s leđa pendrekom po glavi udario policajac. Rasjekao mu je glavu i kasnije je u bolnici “dobio” tri punta. Hitna pomoć ga je pokupila i odvela u bolnicu, odakle ga je policija poslije sa svima njima odvela u policijsku postaju – tvrdi majka.

Zadnji kontakt njezin sin je imao sa svojom sestrom A. M., nakon što je doveden u policijsku postaju.

– Nazvao je sestru s fiksnog telefona, jer je imao pravo na jedan poziv. Sljedeći kontakt smo imali s odvjetnicom koja nam je rekla što da mu od stvari pošaljemo u Zagreb, kao i medicinsku dokumentaciju. U srijedu mu je sestra išla u Zagreb i posjetila ga je u Remetincu, gdje su pričali preko stakla, kao da mi je sin najgori kriminalac. Rekao joj je kako su mu obećali odobriti telefonske pozive, ali to do dana današnjeg još nisu napravili – govori majka.

Odvjetnica je odmah napisala žalbu, u kojoj je posebno istaknula kako ih sud mora gledati individualno, a ne kao skupinu, jer u toj grupi ljudi ima onih koji nisu ništa uradili.

– Postoje snimke, otisci, zna se tko je napadao policiju. Mogli su ih pustiti da se brane sa slobode, donijeti odluku da ne smiju na utakmice i da se svaki dan moraju javljati u policijsku postaju. A, sada je u Remetincu, osam ih je u sobi. Istaknula bih da im je Torcida, odmah nakon što su završili u pritvoru poslala pakete vode i hrane, ali ih još uvijek nisu dobili. Moj sin je 31. svibnja imao zakazan UZV srca u bolnici na Križinama, na koji nije otišao, a 3. lipnja je imao zakazan pregled kod kardiologa. Naravno, ni na tom pregledu nije bio, jer mu je to onemogućeno – nastavlja M. M.

Ona pak još nije otišla u Zagreb vidjeti sina.

– Nemam snage, ali ću morati otići. Remetinac mi nikako nije spojiv s mojim sinom. On ne bi ni mrava zgazio. Dodatno sam se šokirala kada sam u petak vidjela da ostaju u pritvoru, njih jedanaest. To znači da su ih opet gledali kao grupu, a ne ponaosob. Njima na sudu nije važno ni to što je moj sin bolestan, ništa to nije bitno. Bitno je samo to da oni svi u očima javnosti sada moraju biti huligani, a neki od njih nisu ni sudjelovali u tim neredima.

Odvjetnica mi je rekla da sud i policija nemaju nikakav dokaz protiv mog sina, ali uzalud to. Činjenica jest da je u Remetincu, da je srčani bolesnik i da nije sudjelovao u tim neredima. Ja vjerujem svom djetetu, znam kako sam ga odgojila – zaključuje majka M. M, javlja Slobodna Dalmacija.

Na slici: Ilustracija

Foto: Hina