Cirkus je već počeo iako predsjednički izbori još nisu tako blizu. Tako su neki politički komentatori dočekali uvjetnu kandidaturu, kako ju je sam nazvao, bivšeg Mostovca Marka Vučetića za predsjednika države. Taj pročelnik Odjela za filozofiju u Zadru, objavio je na Facebooku sredinom studenog kako će u utrku za Pantovčak. „Moja kandidatura će postati službena ukoliko se ne pojavi kandidat koji je kvalitetniji od mene“, pojasnio je tada.

Sudeći prema tome kakvo mišljenje ima o sebi, teško da će se pojaviti netko „kvalitetniji od njega“ jer oni koje je predožio ne namjeravaju tim putem te ćemo vjerojatno Vučetića gledati u onim besplatnim televizijskim emisijama na koje ima pravo svaki kandidat za tu dužnost, barem na državnoj televiziji. Već i samom najavom te kandidature dobio je veliki prostor u medijima, a bio je i na nekim naslovnicama.

U tih nekoliko intervjua učinio je razvidnim neke osnovne konture svog programa s kojim bi htio doći na jedinu dužnost u državi u kojoj „čovjek može vlastitim snagama donijeti promjene“. Iz onoga što je govorio vidljivo je kako će mu prioritet biti napadi na aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, drugo po važnosti će biti nastavak njegova obračuna s Mostom koji ga je izbacio iz svog saborskog kluba i treće, pokušat će govoriti, kako su mu to savjetovali prijatelji, nešto manje nerazumljivo nego što je to činio do sada.

Ovako je Vučetić, inače rodom s otoka Vira gdje je bio na čelu udruge „Vir bez podjela“ obrazložio zašto se uoči prošlih parlamentarnih izbora odlučio politički angažirati i priključiti Mostu. “U kulturi hrvatske suvremenosti perzistiraju različiti oblici protuhumane svijesti koju odlikuje nepovjerenje prema razumu i bijeg u skrovitost nepoznatog subjekta kojega se ne može locirati, ali svi znaju da jest jer, naime, stoji iza svega“, početak je podužeg traktata kojim se Vučetić tada obratio javnosti.

Na valu tadašnjeg Mostovog uspjeha i on je ušao u Sabor jer je bio drugi na listi u IX izbornoj jedinici. Most je tamo dobio 26.358 glasova, a Vučetić, kako mu danas spočitavaju njegovi protivnici, samo 649 preferencijalnih glasova. No, zahvaljući tadašnjoj popularnosti Mire Bulja koji je bio nositelj liste, mandat je osvojio i ušao u Sabor gdje je bio gotovo nezamjetljiv sve do svog govora o Istanbulskoj konvenciji.

Zalagao se za prihvaćanje te konvencije i održao u Saboru jedan govor o općim vrijednostima i zaštiti žena od nasilja koji je načelno mnogima prihvatljiv i to po svemu sudeći ne bi bio problem jer su se Mostovi zastupnici ioanko podijelili oko tog pitanja (7 ih je bilo protiv ratifikacije, 6 za, a 1 nije bio u sabornici) da nije poslije tog događaja kritizirao vodstvo Mosta.

„U Petrovu vidim stranačke strukture, a u stranačkim strukturama ne vidim sebe“, rekao je među ostalim, najavio je kako je to njegov „prvi i zadnji mandat u Saboru“ te ustvrdio kako je njegova aktivnost u Mostovu klubu zastupnika „minimalna, jer želi sačuvati „svoju nezavisnu poziciju“.

Premda nitko u Mostu neće reći da su ga zbog toga izbacili iz kluba, čini se kako su nakon toga pukle vezivne niti između njih kojih ni do tada očito nije bilo previše. Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja će poslije ustvrditi kako su ga se odrekli zbog neaktivnosti jer, navodno, nije dolazio na sjednice kluba niti sudjelovao u njegovu radu.

Iako je nakon razlaza s njima više puta najavio kako se neće baviti Mostom, ne propušta priliku ‘okrznuti’ ih. Tako je Most nazvao grupacijom „desnijom od HDZ-a“ koja se „razišla sama sa sobom“ i „izgubila identitet“, a bivše kolege optužio je i za klijentelizam. U Mostu su očito odlučili ignorirati Vučetića jer uopće ne reagiraju na njegove tvrdnje od kada je postao nezavisni zastupnik.

Zasad se nikome nije priključio, ali jedno novinarsko pitanje sugeriralo je kako zajedno s bivšim SDP-ovcem Bojanom Glavaševićem luta hodnicima jer ne mogu naći trećeg za svoj saborski klub. Na pitanje što je uvjet za tog „trećeg“ koji bi bio s njima, Vučetić je kazao „oporbenost i nezavisnost“.

Da je Dalia Orešković, bivša šefica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, u Saboru, zasigurno bi im se priključila. Ali kako nije, samo je pohvalila Vučetićevu predsjedničku kandidaturu iako i ona sama, barem su je tako u medijima predstavljali, planira krenuti u utrku za Pantovčak.

Ako je nekima bilo čudno otkud bivši Mostovac u tim lijevim krugovima, to ne treba više biti nakon što je Vučetić sam sebe deklarirao kao ljevičara. Ali, ne vidi se u SDP-u, jer je tu stranku, nakon što ju je pokojni Ivica Račan „uspješno izveo“ iz komunističke partije u socijaldemokraciju, Milanović pretvorio u „tranziciju prema neoliberalnoj politici“.

Po nacionalnom određenju definira se pak kao – transhrvat. „To znači da imamo stabilan identitet, nacionalnu, religijsku, svjetonazorsku pripadnost, ali i sposobnost da tu pripadnost nadiđemo. Ja sam svojom osobnošću nadišao svoj definirani identitet, a to je hrvatstvo“, objasnio je.

Na pitanje kakav bi bio predsjednik Vučetić je kazao kako bi komunicirao s građanima i institucijama, vodio računa o svima, o kompletnom građanskom kolektivu, svim manjinama, i nacionalnim i spolnim. „Bio bih svjestan da jesam predstavnik nacionalne države, ali da ona pretpostavlja mnoštvo tih raznolikosti. Bio bih predsjednik svih građana”, poručio je.

Predsjednički izbori trebaju se održati najkasnije u prosincu sljedeće godine. Kolinda Grabar-Kitarović još nije službeno potvrdila svoju kandidaturu za drugi mandat, o njoj, kako se čini, razmišlja i bivši premijer Zoran Milanović, a od nje nisu daleko ni Božo Petrov i Ivan Vilibor Sinčić. Vučetičeva uvjetna kandidatura vjerojatno će preživjeti sve kvalitativne izazove i postati službenom.