“Nit’smrdi, nit’ miriše. Uvijek rezerviran, samozatajan. Ukratko samodovoljan. Iskreno, ne znam ima li taj čovjek bliske prijatelje i krug ljudi od povjerenja. Poprilično bahatog ponašanja i sam sebi najvažniji, na isti se način odnosio i prema svojim suradnicima”. Tako Giannija Rossandu, pod čijim je vodstvom potonuo istarski div, opisuju ljudi koji ga već dugo poznaju. Naši izvori bliski uhićenom bivšem predsjedniku Uprave Uljanika s kojim su poslovno surađivali i radili potvrđuju istu priču, piše Novi list.

“Ego mu je velik k’o Rusija. On je nevjerojatno introvertiran tip, nije spreman na kompromise, a uz to se ponaša kao da je bolesno ambiciozan. Čovjek koji je spreman, da bi ostvario svoje ciljeve, gaziti sve pod sobom. U poslu ne poznaje timski rad, ne cijeni mišljenje kolega, ne zna što je empatija, a njegova uvijek mora biti zadnja. Ako mu se suprotstavite, obično bi slijedila kazna”.

– Pa nije jednom s rukovodećih funkcija smijenio ljude koji su ga upozoravali na neke loše poslovne poteze i odluke. No, on nikada nije bio spreman slušati. Naravno da su pogriješili oni koji su ga montirali na tu funkciju. Radio sam s njim i nakon par mjeseci bilo mi je jasno da će Uljanik, ako tako nastavi, vrlo brzo završiti u provaliji. Tako je i bilo. Nitko mu se nije želio zamjeriti ili, bolje rečeno, usudio suprotstaviti.

Jednom je jedan visokopozicioniran kolega u Uljaniku predložio da jedan mjesec radnicima ne isplatimo plaću jer su problemi počeli puno prije nego što su gubici isplivali prema van. Već je voda lagano došla do grla, a potezom da se jedan mjesec plaća stopira, kolega je želio probuditi uspavani i uljuljkani sustav, pripremiti radnike te potaknuti državu da se snažnije uključi. Rossanda za to nije želio ni čuti, a ubrzo nakon toga kolega je premješten na drugo mjesto. Točnije, smijenjen je. Kratko je razmišljao da sa svime izađe u javnost, no zašto je odustao, iskreno ne znam. Taj kolega danas je među uhićenima, priča nam izvor koji je jedno vrijeme usko surađivao s Rossandom.

– Znam Rossandu jako dugo. Nažalost, ne mogu ništa pozitivno o njemu reći jer taj je čovjek svojim ne činjenjem i guranjem glave u pijesak uništio Uljanik. Taj čovjek je totalni egomanijak i tako se odnosio i prema poslu. Uživao je da ga se hvali, tetoši, tapša po ramenima. Takvim se ljudima i okružio. Nastavio je trend zatvorenosti u Uljaniku iz kojeg “preko zidina” nisu izlazile nikakve informacije. Svima je bilo jasno da će zbog bahatosti i velikih apetita Rossanda uništiti Uljanik, piše Novi list.