Današnje zasjedanje Sabora dugo će se prepričavati zbog dva incidenta. Prvi je izazvao ministar obrane Damir Krstičević. U trenutku dok je zastupnik SDP-a Franko Vidović, nakon što je to najavio iz klupe, htio uručiti makete zrakoplova odgovornima u Vladi, premijer Andrej Plenković je mirno primio taj “poklon” dok je ministar Krstičević izgubio živce. Ustao je i uz ljutite pokrete zgužvao je i bacio maketu, dobacujući zastupniku da “to nosi sa sobom”. Krstičevića su morali smirivati najprije Plenković, a potom i Gordan Jandroković koji je vodio sjednicu Sabora. Ministar obrane poslije je priznao kako njegova reakcija nije bila primjerena, ali se vadio da je kao vojnik i ratnik nije zaslužio.

Međutim, Krstičević je u Saboru ministar, političar, koji odgovara zastupnicima pa i onima iz oporbe. Ako su ga preispitivali pa i kritizirali zbog neuspjeha posla oko nabave izraelskih borbenih zrakoplova, pa i kroz uručivanje maketa, to je morao stoički podnijeti. Uostalom, dužnost zastupnika, najvišeg tijela u zemlji (govorilo se, iznad Sabora je samo Bog), je preispitivati sve ono što radi izvršna vlast.

No, dok mnoge Krstičevićeva reakcija, s obzirom da se za vojnika pretpostavlja da ima kratak fitilj, nije iznenadila iako je dakako ne odobravaju, ono što je nedugo potom napravio premijer Plenković, sve je šokiralo. Plenković je dosad važio za odmjerenog političara koji bira riječi, predstavlja se nadmoćnim u Saboru, često ironizira svoje suparnike, odnosi se prema njima s visoka, nerijetko ih i ismijava.

No, u srijedu je napravio nešto što dosad nijedan premijer nije. Nasrnuo je na zastupnika Nikolu Grmoju, i, dobro se to vidjelo na snimci HRT-a, da se između njih nisu ispriječili zastupnici Miro Bulj i Milorad Pupovac, a potom i saborska straža, tko zna što bi se sve moglo dogoditi. Da je premijer nervozan vidjelo se već kad je Grmoja otvorio pitanje rada ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović-Burić vezano uz izostanak hrvatske kontrole određenih poglavlja srbijanskih pregovora s Europskom unijom.

Grmoja je postavio pitanje radi li na taj način ministrica u korist srbijanskih interesa te hoće li zauzvrat dobiti potporu Srbije za glavnu tajnicu Vijeća Europe, za što se kandidirala. Plenković mu je odgovorio da je “jadan”, a kad mu je Grmoja uzvratio da je ljut zato što ih je prokazao, premijer mu je iz klupe nastavio dobacivati slične uvrede.
Kulminiralo je kada je HDZ-ovac Josip Borić prozvao Mostovku Ines Strenju Linić što je učinila za Hrvatsku, na što mu je Grmoja uzvratio da je ona bila u ratu a da “on i njegov anemični rata nisu vidjeli”.

Na te riječi Plenković je krenuo na Grmoju, i to vrlo odlučno tako da su ga jedva zaustavili. Poslije će Plenković reći kako je zastupnika Mosta htio samo nešto pitati, međutim, to nije tako izgledalo.

Iz Banskih dvora potom su se branili kako je Grmoja ministricu i premijera prozvao za veleizdaju, ali tu riječ nitko nije upotrijebio. Bilo je optužbi da se radi u korist srbijanskih interesa jer se ne primjenjuje odluka koju je još donijela vlada Tihomira Oreškovića da određeno povjerenstvo nadgleda provedbu poglavlja 23. i 24. srbijanskih pregovora. Pod ta poglavlja spadaju za hrvatsku stranu sporna jurisdikcija za suđenja za ratne zločine kao i traženje odštete za hrvatske logoraše u srbijanskim logorima.

Pitanja i tvrdnje zastupnika mogu biti bolji ili lošiji, s njima se netko može slagati ili groziti ih se, performansi koje priređuju također, ali to ne daje za pravo ni ministru, a pogotovo premijeru za reakcije koje su izvan kontrole. Plenkovićev pokušaj fizičkog obračuna sa zastupnikom je za svaku osudu. Kako se to rješava u uređenim demokracijama premijer, koji se često voli pozivati na europske vrijednosti, ima priliku gledati upravo ovih dana u britanskom parlamentu.

Tamošnja premijerka Theresa May grčevito je predstavljala i branila svoj plan za Brexit uz glasno protivljenje oporbe. Udarali su po stolovima, zviždali, hukali, upadali u riječ, optuživali je za sve i svašta, pa i prodaju britanskih interesa, ali ni njoj ni njenim ministrima koji su je podržavali, nije ni u jednom trenutku palo na pamet ljutito nasrnuti na njih ili im prijetiti fizičkim obračunom. Plenković i Krstičević će o tome očito trebati još štošta naučiti.