Bili su pripadnici postrojbe koja je brojala samo 18 ljudi. Osnovani su 14. rujna na dan početka općeg napada velikosrpskih snaga na Vukovar. Zapovjednik obrane Borova Naselja Blago Zadro, dao je zadatak da se formira ta postrojba koja je trebala ići tamo gdje je najteže.
Ako bi obrana na nekom mjestu popustila, tada bi, kako su se nazvali, Turbo vod išao u akciju. A nazvali su se tako jer su u programu srpske televizije govorili o „turbo-ustašama“ u Vukovaru koji „bacaju bombe i preko stotinu metara“. Tako im je došla ideja za naziv njihove postrojba.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: Dragan Primorac otkrio zašto se slikao sa Stipom Mesićem u invalidskim kolicima
Prosjek godina tih boraca bio je 20 godina. Zapovjednik im je bio Robert Zadro, sin Blage Zadre. Jedan od njih bio je i tada 19-godišnji Tomislav Jakovljević (rođen 1971. godine), Nakon mučkog ubojstva 12 hrvatskih policajaca u Borovu selu 2. svibnja, javio se Blagi Zadri stavivši se na raspolaganje hrvatskoj obrani.
On ga je poslao da s njegovim sinom Tomislavom bude u kafiću Zürich na straži prema selu Trpinji. „Došao sam spreman fizički i dobro sam poznavao naoružanje, bio sam mlad, lud, pun adrenalina i želje za slobodnom Hrvatskom“, rekao je Jakovljević.
No, u Vukovaru je tada bio samo na dopustu jer je služio vojni rok u bivšoj JNA. Bio je u diverzantskoj jedinici, najprije u Skoplju, a potom je zbog sve napetije situacije poslan u Sloveniju. Kako su se napadi srpskih pobunjenika i bivše JNA na Vukovar nastavljali, granata je pogodila i njegovu rodnu kuću, odlučio je pobjeći.
Zajedno s „dva naša momka“, jednim iz Varaždina, a drugim iz Koprivnice, preskočio je ogradu vojarne i napustio bivšu JNA. Privremeno se sklonio u majčino rodno selo kod Varaždina. Potom se vratio u Vukovar. Stavio se na raspolaganje obrani grada, ali su mu tada rekli da nema oružja i da će ga zvati ako bude potrebno. Stanje je u Vukovaru tada bilo izuzetno teško. „Naoružanje je stiglo tek u rujnu kad su dragovoljci po cijeloj Hrvatskoj počeli oslobađati skladišta. Dotad smo se mijenjali za oružje, kad netko bude ranjen ili pogine, uzmemo mu oružje i idem dalje“, kazao je Jakovljević.
Veliki tenkovski napad srpskih snaga na Trpinjsku cestu krenuo je 14. rujna. „Bila je borba kuća za kuću. Izađeš van, klecaju ti koljena, pogodiš tenk i bježiš“, opisao je Jakovljević kako je izgledalo to suočavanje s puno moćnijim neprijateljem. Tog dana bilo je dramatično. Tenkovi bivše JNA nadirali su iz svih pravaca. Htjeli su zauzeti Borovo Naselje, padale su ulice.
I Tomislav, koji je tog dana, kako je sam rekao, majci pomagao vaditi krumpire u vrtu njihovo obiteljske kuće, se priključio skupini ljudi koja je u jednoj od tih ulica gledala što napraviti jer su tenkovi išli prema njima. „Naših ljudi je tu bilo 40-ak, neki su imali dijelove maskirne odjeće, a od naoružanja – samo lako oružje. Zavladala je panika…“, rekao je dodavši kako je i sam bio u civilnoj odjeći i bez oružja.
Tom ulicom su prema njima išla tri tenka bivše JNA. U tom trenutku se pojavljuje Blago Zadro s jednim suborcem koji je nosio dvije zolje. „Bio je čovjek iz naroda kojem su ljudi vjerovali“, govori za njega Jakovljević.
Blago okupljenima poručuje da više nema povlačenja. Pita prisutne zna li tko rukovati tim oružjem. Jakovljević se javio i rekao da zna. „O, Tomice, otkud ti?“, rekao mu je. A onda je poručio okupljenima: „Sad ćemo ja i Tomica uništiti te tenkove. Vi se ne mičite, samo pucajte“, rekao je Zadro okupljenima i rekao suborcu da Jakovljeviću da zolju.
Tenkovi bili na udaljenosti od 150 metara. Jakovljević je prvom zoljom pogodio tenk koji se samo ugasio. Nakon određenog vremena opet se čuo rad motora, nakon čega ga Jakovljević potom pogađa i drugom zoljom. Tenk se opet ugasio. Vojnici bivše JNA nisu ga uspijevali nikako pokrenuti, pa je zakrčio ulicu.
Bila je riječ o tenku M84 kojeg zolja, što je Jakovljević kao diverzant znao, nije mogla uništiti, ali ga je mogla oštetiti ili zaustaviti. Ali, i to što je bio zaustavljen na cesti bio je dovoljan podstrek braniteljima koji su krenuti pucati po toj skupini tenkova samo iz pješačkog oružja jer to su samo imali. I Blago Zadro je uzeo svoju strojnicu i počeo pucati po njima usput im doviknuvši: „Četnici, predajte se, ovdje su oružane snage Hrvatske“.
Odgovorili su mu psovkom i nakon pola sata ipak uspjeli upaliti pogođeni tenk. Jakovljević u tom trenutku više nije imao nijedno protuoklopno sredstvo, no, ta skupina tenkova se, pritisnuta s dvije strane, počela povlačiti što je izazvalo veliko veselje kod okupljenih.
Jakovljević je tog dana 14. rujna, imao vatreno krštenje, i u slijedeća četiri dana je, kaže, ispalio osam zolja i sve su bili pogotci. Na Trpinjskoj cesti su pak tog dana Marko Babić i Andrija Marić zajedno sa suborcima iz „Pustinjskih štakora“ i „Žutih mrava“ s dvije ose uspjeli ne samo zaustaviti oklopnu kolone bivše JNA nego su tu cestu postupno pretvarali u „groblje tenkova“.
Turbo vodu su upravo tenkovi bili glavna meta. Imali su taktiku gađati ih s tri strane, najprije topom, a onda s oba boka iz protuoklopnih sredstava. “Bila je to dobitna kombinacija. Tenk u gradu, za nas ovdje, bio je lak plijen. Daljine su bile male, mogli smo ga gađati s bokova i zato se ova ulica zove groblje tenkova”, rekao je Jakovljević govoreći o toj cesti.
Od tog dana, 14. rujna, Jakovljević će biti dio Turbo voda. „Po zapovjedi Blage Zadre išli smo na mjesta koja su bila najugroženija. Kad bi neprijateljska vojska zauzela komad terena, naš zadatak je bio pomoći vratiti ga. Ako bi uspjeli, domaći dečki ponovo bi zasjeli na svoje položaje, a mi bi se vraćali u Slavonsku“, pojasnio je Jakovljević njihovu ulogu.
Ne voli isticati koliko je uništio tenkova, ali upućeni govore da je riječ o vrlo pristojnom broju. Tijekom samih borbi u Vukovaru, Jakovljević je bio prilično samozatajan, tek je na nekoliko ratnih fotografija.
Nakon herojske obrane koja je Hrvatskoj kupila vrijeme za organiziranje obrane drugih dijelova zemlje te pada grada iz Vukovara je zajedno s Robertom Zadrom i manjom skupinom branitelja izišao u proboju 21. studenoga. Dan kasnije nakon velikih napora domogli su se slobodnog hrvatskog teritorija u Nuštru, ispred Vinkovaca, u kojem su našli spas. Svoje služenje domovini nastavio je u okviru 5. gardijske brigade. Danas je bojnik Hrvatske vojske u mirovini.
Jedan je od istinskih junaka Domovinskog rata, tri puta je ranjen. Ne voli pretjerivati ni u broju uništenih neprijateljskih tenkova, a nije pobornik ni priča kako je uništavati te i druge oklopnjake bivše JNA bilo lagano. „U pitanju je »djelić sekunde« u kojem nemaš vremena razmišljati o strahu. Vrijeme teče izuzetno sporo, sekunde su kao sati, misliš da si spor, da sporo trčiš, da sporo hvataš križ, odnosno, nišaniš“, ispričao je tu borbu s neprijateljskim oklopom.
Jakovljević je dobio brojna odlikovanja. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman mu je zbog junačkih djela u bitci za Vukovar dodijelio odličja Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red Nikole Šubića Zrinskog. Nakon završetka Domovinskog rata, odlikovan je Redom hrvatskog pletera i odličjem Junak Domovinskog rata, a zaslužio je i Spomenicu Domovinskog rata i Red hrvatskog trolista.
Preživjeli pripadnici Turbo voda osnovali su udrugu koja ima samo jedan cilj – da se ne zaborave njihovi suborci kojih više nema, od njih 18 njih 6 nije preživjelo.
Foto: Facebook stranica Bitka za Vukovar
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.