Bila je to zadnja akcija hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini i jedna od posljednjih granata ispaljenih s neprijateljskih položaja na postrojbe Hrvatske vojske koje su tada bile na dvadesetak kilometara od Banje Luke.

Nažalost, bila je kobna za Tonija Višnjića, hrvatskog branitelja, dragovoljca, pripadnika 1. Hrvatskog gardijskog zdruga, elitne postrojbe Hrvatske vojske.

Zasule su ih granate iz višecijevnog bacača raketa „Oganj“. Šest njegovih suboraca je ranjeno, a Toni je poginuo tog 11. listopada 1995. godine, doslovce na prvoj crti.

Djetinjstvo i školovanje

Rođen je 18. prosinca 1970. u Šibeniku. U tom je gradu završio srednju školu, a potom upisao studij cestovnog prometa u Sarajevu. Kada je vidio kako velikosrpska politika prijeti Hrvatskoj, napustio je studij i vratio se u svoj rodni grad.

Dragovoljac od 1991. godine

Već u srpnju 1991. kao dragovoljac priključio se 113. šibenskoj brigadi Zbora narodne garde. Bio je raspoređen u 1. A satniju i odmah na početku sudjelovao u zauzimanju vojarne Jamnjak. Potom i u prvim oslobodilačkim akcijama na šibenskom području, kada je u listopadu 1991. oslobođeno selo Gaćelezi.

„Toni je imao osobine vođe, bio je hrabar i sposoban, zaštitnički raspoložen, pogotovo prema nama koji smo bili mlađi od njega…“, rekao je o njemu jedan suborac.

Ratni put i preustroj

Do kraja 1991. uglavnom se borio na skradinskom i drniškom bojištu. U proljeće 1992. ratni ga je put odveo prema Južnom bojištu i Popovu polju, gdje su se vodile teške bitke.

U veljači 1993. prelazi u topništvo 113. brigade i odlazi na obuku za minobacače. Zbog iskazanih vještina i smionosti 1993. prelazi u 8. lakojurišnu brigadu Vojne policije, a od 1994. dio je 1. Hrvatskog gardijskog zdruga. Tamo postaje dozapovjednik minobacačke satnije.

Hrabar i omiljen među prijateljima

Toni je bio omiljen u društvu, uvijek spreman pomoći. Zaručio se sa svojom djevojkom, s kojom je često putovao i provodio vrijeme. Bio je poznat po altruizmu i spremnosti da dijeli ono što ima – čak i novogodišnji dobitak na lutriji poklonio je policajcima na dužnosti.

Sudjelovanje u ključnim operacijama

Bio je dio „Bljeska“ i „Oluje“, kao i operacija u BiH. U operaciji Maestral hrvatske su snage zauzele Drvar, Šipovo i Jajce, a potom je uslijedio Južni potez – završna operacija kojom je srpsko vodstvo bilo prisiljeno na prekid rata i potpisivanje Daytonskog sporazuma.

Pogibija i sjećanje

Dan uoči pogibije nazvao je obitelj, što ih je zabrinulo. Tog dana ugasio je požar u vozilu s vojnicima i spasio ih, no nedugo zatim poginuo je na prvoj crti.

Pokopan je u Danilo Birnju pored Šibenika uz sve vojne počasti. Na oproštaj su došli brojni generali, a iznad mjesta prelijetali su vojni zrakoplovi.

Obitelj i naslijeđe

Djetinjstvo mu je obilježila tragedija – s 11 godina izgubio je oca u prometnoj nesreći. Nakon njegove smrti majka Božena snažno se angažirala u pomoći braniteljima, no i ona je 2022. godine preminula nakon što je pokopala supruga i sva tri sina.

Na obljetnicu pogibije obitelj, prijatelji i suborci polažu vijence i pale svijeće na njegovom grobu.

Odlikovanja i trajno sjećanje

Posmrtno mu je dodijeljen čin satnika. Odlikovan je najvišim državnim odličjima – Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata te medaljama „Bljesak“, „Ljeto ’95“, „Oluja“ i Medaljom za iznimne pothvate.

Zahvaljujući takvim junacima – tihim, odgovornim vojnicima, koji su na bojištu pokazivali svoje umijeće i junaštvo – Hrvatska je najprije obranjena, a potom i oslobođena. Toni Višnjić imao je samo 25 godina.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.