Odluka o dodjeli Nagrada Grada Zagreba izazvala je dosta prijepora u javnosti jer su među nagrađenima i neke javne osobe koje su blisko povezane s platformom Možemo. Odbor za javna priznanja uputio je “popis nagrađenih” Gradskoj skupštini Zagreba koja bi na sjednici 27. travnja trebala rutinski izglasati prijedlog s obzirom na to da SDP i Možemo imaju uvjerljivu većinu. O ” Tomaševićevom izboru” razgovarali smo s Trpimirom Golužom, oporbenim zastupnikom u Gradskoj skupštini.
Kako ocjenjujete “Tomaševićev izbor” javnih djelatnika koji su dobili Nagradu Grada Zagreba?
Nisam iznenađen. Osim zasluženih laureata na popisu su i ljudi čije je nagrađivanje prvenstveno izraz zahvale ideološkim istomišljenicima, simpatizerima i podupirateljima politike gradske vlasti, a ne rezultat objektivne evaluacije njihova društveno korisnog rada.
Nagrađen je i Saša Ceci koji se zalagao za drakonski lockdown i cijepljenje djece?
S obzirom što je zagovarao i kako je “lutao” tijekom pandemije njegovo nagrađivanje je u najmanju ruku kontroverzno, ako ne i posve promašeno. Totalitaristički, pseudoznanstveni pristup u pandemiji nanio je veliku štetu zdravstvenom sustavu u cjelini, ponajviše u smislu gubitka povjerenja između pacijenata i medicinskih radnika. Ta šteta imat će dalekosežne posljedice.
Što mislite o nagradi koju je dobila ravnateljica bolnice “Sveti Duh”.
KB “Sveti Duh” u velikoj je krizi, ponajprije međuljudskih odnosa što se onda odražava i na kvalitetu pružanja medicinske skrbi. Bolnicu su napustili mnogi zaposlenici, ne samo liječnici već i voditelji pojedinih službi na razini Uprave bolnice. Protiv ravnateljice je podnijeto desetak anonimnih kaznenih prijava.
Ne ulazeći u procjenu jesu li te prijave utemeljene ili ne, čini mi se ishitreno nagrađivati ravnateljicu već nakon godinu dana njenog mandata.
Izgleda kao da je ravnateljica nagrađena samo zato jer je nakon niza godina omogućila da se u bolnici “Sveti Duh” obavljaju pobačaji na zahtjev.
Zagrepčanka godine je gospođa Mirela Čavajda. Je li ona zasluženo dobila to priznanje?
Mirela Čavajda višestruka je žrtva posve nezrelog i krajnje antagoniziranog društva nesposobnog za suočavanje s problemima suvremenog života.
Između ostalih i glasne, isključive i agresivne društvene skupine, formalizirane u razne udruge koje tobože štite ljudska prava i interese žena, iskoristile su nesretnu sudbinu mlade žene kako bi dodatno antagonizirale društvo. Pri tome se nisu libile teško optuživati neistomišljenike i pozivati ih zbog „pogrešnih“ uvjerenja. Osobna ljudska tragedija smišljeno i perfidno je postala “opće dobro” svedeno na zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu liječnika na priziv savjesti. Isključivo u tom kontekstu shvaćam i nagrađivanje gđe. Čavajde.
Je li za Nagradu Grada Zagreba bila potrebna “stranačka veza”?
Ne za sve, ali za mnoge je bilo presudno da su na “ispravnom moralno političkom kursu” i da ideološki ne zastranjuju.
Foto: Hina