Donald Trump ovih dana Putinu prostire crveni tepih, dok se još uvijek pamti kako je u Ovalnom uredu pred kamerama maltretirao Volodimira Zelenskog, podizao ton i ponižavao ga kao da je riječ o podređenom, a ne o predsjedniku napadnute države. Ukrajinski vođa tada je bio primoran braniti se od agresije, tražiti pomoć i pokazivati dostojanstvo pred partnerom koji ga je tretirao kao smetnju.

Sada gledamo suprotnu sliku – Trump na koljenima dočekuje Putina, američki vojnici doslovno odmataju crveni tepih pod njegovim nogama, dok društvene mreže u Ukrajini kipte od bijesa. Ironija je bolna: čovjek koji je žrtva brutalne agresije morao je podnositi Trumpove grube ispade, dok agresor dobiva sve počasti i simboličku nagradu za razaranje, ubojstva i okupaciju.

To nije iznimka nego obrazac: Trump se bolje ponaša prema diktatorima nego prema saveznicima. Kanadi je udario carine i vrijeđao njihove lidere, Europsku uniju sustavno pokušava oslabiti, a čak i neutralnu Švicarsku kažnjava trgovinskim mjerama. Dok svojim partnerima prijeti i pokazuje prijezir, autokratima poput Putina, Kim Jong-una ili Orbána pruža ruku i komplimente.

Takav kontrast ne govori samo o Trumpovoj politici, nego i o vrijednosnom sustavu koji on zastupa. Ako se žrtve tretiraju kao smetnje, a agresori kao partneri, onda se šalje poruka koja nadilazi Ukrajinu – poruka da je moć uvijek važnija od pravde, a silovatelji međunarodnog prava nagrađeni umjesto izolirani. Ali to je samo privremena pobjeda Trumpa i njegovih novih saveznika. Americi će trebati desetljeća da ponovno uspostavi povjerenje sa svojim pravim saveznicima, ali do tada svijet mora preživjeti bezprizornog Trumpa.

Foto: Hina