Bivši saborski zastupnik Branimir Bunjac ponovno se oženio. Njegova izabranica je Filipinka, a mala svečanost održana je u Manili.
“Došao je i taj dan. Uplovili smo u bračnu luku”, napisao je na društvenim mrežama bivši saborski zastupnik koji se već neko vrijeme nalazi u glavnom gradu Filipina. Povremeno obvjavljuje svoje dojmove o toj dalekoj i egzotičnoj zemlji. Donosimo najzanimljivije “crtice” iz Manile.
O ŠKOLSTVU
Kao bivši nastavnik morao sam se malo raspitati o sustavu obrazovanja na Filipinima. Najviše me se dojmilo da ovdje nemaju problema s ponašanjem učenika. Naime, učenika koji bi probao maltretirati učitelje ili druge učenike jednostavno izbace iz škole i onda roditelji sami moraju tražiti drugu školu koja ga želi primiti. Zvuci okrutno, ali u praksi stvar vrlo dobro funkcionira
O LIJEKOVIMA
Na Filipinima se svaki lijek kupuje pojedinačno. Znaci, kupi se točno onoliko koliko ti treba, a na kao u HR trebaju ti dvije tablete, moraš kupiti kutiju od 20, trebaju ti dvije žličice nekog praha ili tekućine, moraš kupiti pakovanje od pedeset.Tako malo pomalo nase police i ladice postaju natrpane lijekovima koje nitko ne koristi i na kraju zavrse u smeću, a država se guši u dugovima dobavljačima.O cijenama bolje ni ne raspravljati, znamo da su u Hrvatskoj lijekovi skuplji nego u Njemačkoj, a deset-dvadeset puta skuplji nego u Rusiji.Na Filipinima tableta paracetamola košta ravnih 20 lipa.
DIJETE BESKUĆNIK
Kad sam izlazio iz dućana u Manili pred ulazom sam ugledao djevojčicu kako spava na kartonu.Upitao sam Annabel tko je ona i rekla mi je – beskućnik!Pa kako je moguće da dijete bude beskućnik? Na Filipinima je moguće. Pa gdje su joj roditelji? Nema ih.Gledam to malo, prašnjavo, rasčupano i izmučeno tijelo i doslovno vidim anđela sa neba. Osjećam da sam u šoku. Kroz glavu mi prolazi tisuću misli, razmišljam da to dijete uzmem sa sobom u hotel, pa zatim u Hrvatsku, da je nahranim, obučem, dam joj krov nad glavom, da je školujem i omogućim joj normalan život, ali znam da je to nemoguće. Taman i da uspijem, već sutra sresti ću novo dijete koje pati, jer ih na svijetu ima na milijune. Ne mogu sam protiv svijeta.Prisjetim se kako u Irskoj ljudi hrane mačke paštetom od lososa, kupuju psima odjeću i ogrlice sa žaruljama, pticama, pa čak i miševima grade prekrasne drvene kućice. Gledam oko sebe MC Donalds restorane i Shell benzinske pumpe, visoke zgrade banaka i mislim si kakav je ovo svijet gdje danas živimo? Zašto nikoga nije briga?Slično kao Buddha (makar ja nisam Budhha niti ću ikad biti) kroz susret sa siromahom doživim duboko prosvjetljenje. Već danima razmišljam što kao pojedinac mogu napraviti da učinim ovaj svijet boljim mjestom za život? Nadam se da nešto ipak mogu. Tko će ako neću ja?
O KLIMI
Jucer je u Manili pala kiša i temperatura se spustila na 25 stupnjeva. Filipinci su zaključili da je dobro ostati kod kuće jer vani je – prohladno!Doista, na Filipinima vam ne trebaju ni topla odjeca, ni grijanje ni topla voda. Trebaju vam klima uređaj i kišobran.Cijena litre benzina je 8,35 kuna.
ČUDNA PRAVILA U DUĆANIMA
Na Filipinima u dućanima kod blagajne postoji rampa. Tamo odložite svoje stvari, blagajnica ih skenira, a jedan pomagač ih spakira. Nakon što platite rampa se otvori, pokupite svoje stvari, a blagajnica vam se potpiše na račun. Na izlazu iz dućana na račun još dobijete pečat. Čemu sve to, ne znam.Nadalje, ako idete na bazen, ne morate platiti ulaznicu, ali morate donijeti fotokopiju osobne i jednu svoju fotografiju. To je nešto što Europljanin teško može razumjeti.
PLAĆE NA FILIPINIMA
Postavljeno je pitanje kakve su plaće na Filipinima pa sam se malo bolje raspitao. Radnik ima između 180 i 230 eura, policajac 350, liječnik 700. Obzirom na to jasno je da je filipinskim radnicima jako dobro u Hrvatskoj, gdje zarađuju do 3 puta više nego kod kuće. Irsku neću ni spominjati jer je tamo svima dobro, otkuda god došli. Najbolje zanimanje je mornar, on ima 1400 eura, a brodski časnici čak 3500. Inače, novac na Filipinima je pesos, jedan euro vrijedi 57 pesosa.
ZAŠTO SU KINEZI NEPOPULARNI NA FILIPINIMA
Jučer sam opisao kako su Europljani popularni na Filipinima, ali zato su Kinezi jako nepopularni. Kinezi su zauzeli sve bolje pozicije u gradu, pa su čak i središte Manile nazvali Kineski grad i svuda postavili natpise svojim pismom.Imaju love, voze dobre aute, ali Filipinke ih izbjegavaju. Nije u šoldima sve, ima nešto i u ponosu, osjećaju da te netko iskorištava.
CIJENE U RESTORANIMA
Ručak u vegetarijanskom restoranu na Filipinima za dvije osobe, uključujući juhu i sok, iznosi ravnih 10 eura. Prije nego sam tu došao nisam imao pojma da postoji toliko vrsta riže, kod nas ih možeš kupiti samo tri – bijelu, smeđu i basmati, ovdje par stotina različitih.Potpuno otkriće mi je kruh od banane, nešto predobro, ne mogu prestati jesti. Kaže Annabel da ga zna napraviti, znači moći ćete probati jednom kad dođemo u HR.Ono što ovdje nedostaje su mliječni proizvodi kojih gotovo da nema, a ono što imaju je europskih cijena i uglavnom iz uvoza iz Australije.Dobro će proći pušači (cigarete su između 10 i 15 kuna) i vinoljupci (boca vina je već od 1 euro naviše).Šišanje je 8 kuna.
KAKO BIJELCI MOGU LAKO NAĆI DJEVOJKU NA FILIPINIMA
Filipini su ogromna država sa više od 7000 otoka i 100 milijuna stanovnika.Kad sam kretao na put pitao sam ljude što je najbolje što se može dobiti na otocima, rekli su mi – Filipinka! Znači, to sam već dobio!Za bijelca je doista lako ovdje pronaći djevojku, ima nas jako malo, a tu sam uvjerljivo najviša osoba rastom, pa sam i zbog toga “vidljiv”.Iako hodam gradom sa svojom zaručnicom, Filipinke ne propuštaju priliku da mi pokažu svoju naklonost, ili prodornim pogledom direktno u oči ili jednostavno kažu Annabel – koja si ti “sretnica”!Da sam slobodan muškarac, izašao bih na cestu i za najviše pola sata imao bih curu. Na Filipinima Hrvat može postati sve, ali “stari dečko” nipošto!
Podsjetimo, ovo je drugi brak Branimira Bunjca. Iz prvog braka ima dva sina.
Foto: Privatna arhiva Branimira Bunjca