U Živom zidu nastala je ‘tarapana’ oko toga tko će otići u Bruxelles na plaću od nekoliko tisuća eura. Sinčić je, kad se sastavljala lista, obećao Tihomiru Lukaniću da će on biti taj. U samom startu nije se očekivalo da bi Lukanić mogao dobiti više glasova od Sinčića, piše Jutarnji list.

Lukanić je bio nositelj liste i računao na taj dogovor koji je sad pao u vodu. Zato se osjeća iznevjeren. Sinčić je javno rekao da njega mjesto u Europskom parlamentu ne zanima. No, sada kad je osvojio mandat, promijenio je mišljenje, premda bi to stranku moglo jako skupo koštati: koji predsjednik stranke može voditi stranku iz Bruxellesa?

To je vječni problem Živog zida: Sinčić se dogovori jedno, a njegovoj supruzi Vladimiri, koja je predsjednica Živog zida u sjeni i povlači sve konce, to se ne sviđa pa sruši sve dogovore jer njezina mora biti zadnja. Kod nje je prevladala matematička računica: briselskom plaćom može lakše riješiti egzistenciju, tim više što je za Živi zid sasvim neizvjesno hoće li se održati do parlamentarnih izbora, jedan mandat je osvojen, ali podrška glasača je u padu i manja od očekivane.”

Pripremu terena za odlazak Sinčića u Bruxelles, premda je više puta javno ustvrdio da ga mandat ne zanima, prvi je utabao Ivan Pernar koji je preko Facebooka dao naslutiti Sinčićev zaokret: “Želim reći da je Sinčić, bez obzira na to što nije bio sklon odlasku u Bruxelles, najbolji čovjek za europsku pozornicu. On je taj koji je osvojio 17 posto glasova 2014. On je taj koji je uveo Živi zid u Sabor”.

Dok bi taj potez bio rizičan za Živi zid, ostaje činjenica da njome Sinčić dobiva pet godina političkog života. I niz beneficija: osim 8757,70 eura bruto plaće, ima 4513 eura mjesečno za troškove rada ureda. A tu je i ‘’džeparac’’ od 320 eura dnevno za svaki dan kada je prisutan u Bruxellesu ili Strasbourgu.

Foto: Lana Slivar Dominić/Hina