Od srednjoškolskog profesora, preko mjesta gradonačelnika Siska, SDP-ovog ministra rada i socijalne skrbi do sadašnjeg predsjednika udruge Socijaldemokrati, Davorko Vidović prošao je zanimljiv politički i životni put. Još uvijek jednako aktivan i predan političkom djelovanju, u razgovoru za Glas Istre osvrće se na prošlost, ali i govori o aktualnim izazovima i osnivanju nove stranke, javlja Glas Istre.

– Bili ste jedan od najdugovječnijih članova SDP-a. Koliko Vam je bilo teško otići iz stranke u kojoj ste praktički bili jedno od zaštitnih lica?

– Odgovarajući na to pitanje, lako bih mogao upasti u napast emocionalnog ispovijedanja, jer moj angažman na stvaranju, stasanju i rastu te stranke od njenoga osnutka nije bio samo pitanje političkog angažmana, nego strasti i nesebičnog davanja sebe jednom projektu za koji sam čvrsto vjerovao da nadilazi okvire političkog i da ima eminentno širi društveni značaj i poslanje. Podsjećam, u ratnim i poratnim 90-im godinama snažnih turbulencija, radikalne promjene političkog sustava, ekonomske kataklizme, strelovitog pada BDP-a, nestanka proizvodnje, gubitka 700 tisuća radnih mjesta, uspostavljene, dokazano, pretvorbeno- privatizacijske pljačke i s time povezanih dramatičnih socijalnih posljedica, graditi alternativu ondašnjem režimu upravljanja, bio je pomalo herojski poduhvat. Biti u matici izgradnje drugačije vizije države i društva, sa slabašnom podrškom birača, sa neslobodnim medijima, nerazvijenim civilnim društvom, teškim egzistencijalnim traumama za većinu građana ove zemlje, značilo je više od običnog političkog angažmana kakvoga danas prakticira većina političara.

Od početka 1993., preuzimajući poziciju potpredsjednika SDP-a i najbližeg suradnika Ivice Račana, sudjelovao sam i aktivno predvodio sve bitne promjene, kreirajući političke i izborne programe, jačanje terenske mreže, uspostave koalicija, medijsko prezentiranje i sve ostalo što nas je u konačnici dovelo i do formiranja, neki kažu najuspješnije hrvatske Vlade, u kojoj sam bio ministar. SDP je stoga bio ne samo moj posao, već moja životna misija i rastanak od njega bio je i emocionalno obojen završetak jednog razdoblja moga života.

– Je li Vam Peđa Grbin izbacivanjem iz stranke nanio nepravdu ili, zapravo, napravio uslugu?

Pojedinačne nepravde prema pojedincima su bolne za pojedince kojima se nanose, ali šire gledajući to je manje važno. Taj politički liliputanac nanio je nepravdu generacijama ljudi koji su stvarali jednu veliku i ozbiljnu stranku i ogromnu političku štetu hrvatskom društvu, ostavljajući ga bez brenda koji je značio utočište za slabije i nadu u mogućnost drugačije, bolje države i društva. Istina, devastacija SDP-a nije započela s njim i njegovom družinom, već znatno ranije, rekao bih od 2007. kada je klijentelizam, karteliziranje, rastjerivanje mislećih ljudi, postao modus operandi i za tu stranku. SDP je pomalo i postepeno gubio svoj temeljni identitet i svoj vrijednosno politički supstrat. Pokušavao sam se na sve načine boriti protiv toga, ali sam mojom marginalizacijom, od strane Milanovića (naime, nisam bio niti na jednoj listi u tri izborna ciklusa, iako sam od članova biran u najviša tijela stranke), zajedno s drugima marginaliziranima bio de facto već izbačen. Samo su me emocija i preostali časni i čestiti ljudi držali u formalnom članstvu. Stoga je ova brutalna čistka koju je provelo aktualno vodstvo, možda poštenija od tihe likvidacije koju je provodio Milanović u svojim mandatima.

– Na čelu ste Udruge socijaldemokrata i sada osnivate stranku. Hoćete li se u njoj prihvatiti predsjedničke funkcije ili još nije odlučeno tko će biti na toj poziciji?

– Držim da bih se odrekao sebe kada bih se odrekao vrijednosti za koje sam se zalagao cijeli svoj život i da nemam pravo na odustajanje, ma kako se privlačnim činilo smanjenje intenziteta svakodnevnog rada i povlačenje u mir privatnosti i ispunjenje u mojim drugim ulogama i vanpolitičkim interesima. Našavši se u ovim okolnostima, u ovom vremenu i sa ovim ljudima, čini mi se da ne bi bilo pošteno, niti prema sebi niti prema mojim mlađim kolegicama i kolegama, povući se zbog osobnog komoditeta iz projekta koji razvijamo i za koji čvrsto vjerujem da treba Hrvatskoj i da ima dobre izglede za uspjeh. Pritom, kao što sam to i do sada činio, prihvaćam sve ono što mislim da pridonosi zajedničkom uspjehu, bez obzira na kojoj se ja poziciji nalazio. Moje će kolegice i kolege zajedno sa mnom procijeniti kako da najbolje iskoristimo moje doista veliko političko iskustvo, da optimalno i ja kao i svi drugi budemo dio zajedničkog uspjeha, a ne neuspjeha. Ja osobno, čvrsto hodam po zemlji svjestan i vlastitih ograničenja.

– Što ste kroz Udrugu uspjeli uvidjeti, a niste ranije? Je li Vas i kolege udruga osnažila za daljnji rad?

– Udruga Socijaldemokrati oblik je političkog okupljanja koji pruža izvanredne mogućnosti za ostvarenje jednog od ključnih, po mome sudu i najvažnijih ciljeva društvenog i političkog angažmana, a to je okupljanje, inkluzivnost. Naime, upravo su ljudi, sa svojim znanjima, iskustvima, motivacijama, najvažniji i zapravo jedini resurs i jedini pokretač pozitivnih promjena. Gomila problema i ogromni izazovi pred kojima se nalazimo kao društvo, mogu se rješavati uspješno samo okupljanjem ljudi koji imaju ekspertna znanja, koji dijele napredne vrijednosti i nije im žao vremena i truda da ih stave dobrovoljno u neki organizirani društveni angažman. Veliki broj takvih ljudi susrećem ovih mjeseci i oni sami odabiru vrstu i oblik njihova uključivanja. Veliki dio njih iz različitih razloga ne žele formalni, stranački angažman, ali žele doprinositi društvu kroz neku organiziranu formu. Udruga je u tom smislu pun pogodak. Ima veliki potencijal za razvoj i kada osnujemo stranku.

– Hoće li vaša nova stranka biti sastavljena i od nekih novih lica koja su vam se možda kroz udrugu pridružila?

– Da. Iako okosnicu nove stranke, očekivano, čine mnogobrojni izbačeni članovi SDP-a, a riječ je doista o tisućama ljudi, mnogi još uvijek članovi SDP-a, značajan je i broj ljudi koji do sada nisu bili članovi niti jedne stranke, a očekujem ih sve više u skoroj budućnosti.

– Budući da počivate na načelima socijaldemokracije, koliko ćete se programski razlikovati od SDP-a kojemu je u samom nazivu stranke takvo načelo?

– Obzirom da sam pisao recentni program SDP-a “Za dobro društvo”, naravno da stojim iza njega i njegova sadržaja, ali iza njega ne stoji ili ga ne razumije i u velikoj mjeri potpuno ignorira trenutno vodstvo te partije. U njihovom se političkom djelovanju ne osjeća razumijevanje smisla socijaldemokracije. Njihova politička preokupacija ne korespondira sa temeljnim vrijednostima i političkim ponašanjem stranke takva naziva. Stoga, upravo mi Socijaldemokrati vidimo kao našu obvezu afirmirati djelatno temeljne postavke i toga programa, dodatno aktualiziranim novim izazovima i novim odgovorima na te izazove. Naše se razlikovanje mora temeljiti na našoj uvjerljivosti i dosljednosti, koju vodstvo SDP-a nema.

– U kojem vremenskom periodu planirate registrirati stranku?

– Proces formiranja stranke je upravo u toku. Očekujem da ćemo do sredine srpnja predati zahtjev za registracijom.

– Imate li najbližu opciju za naziv nove stranke?

– Imamo. No, komunicirat ćemo je kada za to dođe vrijeme. Ali nećemo se zvati ni krik ni urlik.

– Na čemu će se temeljiti vaš program?

– Naš je fokus na četiri kompleksna cilja i sve što budemo radili mjerit ćemo uspješnošću u njihovu ostvarivanju. Naš je prvi cilj povećanje dobrobiti ljudi, njihovog materijalnog blagostanja, ali i proširivanja njihove slobode, zaštite njihova dostojanstva, njihovih prava, njihove sigurnosti i osobnog zadovoljstva životom u njihovoj zemlji. Rekao bih “Ljudi na prvom mjestu!”, što je i moja osobna politička deviza već godinama. Također snažno podupiremo traženje rješenja za doista globalnu ugrozu od klimatskih promjena i sve veće i bezumne devastacije prirode i okoliša. Tu vidimo prostor za iniciranje ideja epohalnih društvenih, gospodarskih i svakih drugih promjena koje su nužni za očuvanje uvjeta za bilo kakav život. Zelena tranzicija nije samo ekološki, nego primarno ekonomski i socijalni koncept i nova paradigma razvoja koja dovodi u pitanje sve što smo do sada znali i činili, posebno u kapitalizmu, koji je osigurao golemi spoznajni i tehnološki razvoj, ali i ugrozio opstanak čovjeka i prirode. Treći je naš fokus na razvoju zapostavljenog društvenog povjerenja. Golema je frustracija ljudi zbog nemogućnosti da svoje osnovne društvene potrebe ostvaruju na jednostavan, predvidiv, uređen način, golemo je razočarenje institucijama, politikom, nosiocima javnih funkcija, korupcijom, nepotizmom, manjkom empatije, solidarnosti. Društvo se mora svjesno izgrađivati kao zajednica, a ne fizička nakupina ljudi. Ako nam je državotvornost bila fokus posljednjih trideset godina, konačno je došlo vrijeme za društvotvornost. Sociolog Émile Durkheim bi rekao da smo anomično društvo. Ostali smo bez zajedničkih vrijednosti i kao društvo nemamo ni približnu ekspliciranu ili neizrečenu viziju društva u kojem bi smo željeli živjeti. Neka vrsta koncenzusa bi morala postojati. U ovom trenutku je vidim u našem Ustavu, ali i te vrijednosti se, kako možemo vidjeti, često dovode u pitanje. Najzad, imamo i državu, za koju se kaže da je uspješno apsolvirana priča, osamostaljenjem, obranom i europskim integriranjem. No, imam dojam da smo daleko od toga da je proces njenog razvoja dovršen i to u nekim vrlo važnim aspektima. Vidi se to i po dijametralno suprotnim koncepcijama naše obrambene, sigurnosne, vanjske politike koju svakodnevno iskazuju glavni politički akteri. U mnogim su aspektima problematični naši odnosi sa susjednim zemljama, i Slovenijom, i Mađarskom, i Srbijom i, nažalost, sa BiH. Imamo konfuzne stavove i po pitanjima europske budućnost, sukobe tzv. suverenista i eurofila, manje ili više Europe, odnosa sa velikim svjetskim silama i tako dalje. Imamo ogroman problem sa neefikasnom javnom upravom, koja je umjesto sredstva za razvoj, kočničar i privrede i ostvarivanja građanskih potreba i prava. Neefikasnost države se zorno pokazuje na primjeru obnove potresom pogođenih područja. Velik nam je problem pravosudni sustav, teritorijalna organizacija države i tako dalje. Sve su to izazovi na koje ćemo davati naše odgovore, konzultirajući ljude koji razumiju probleme, koji mogu ponuditi rješenja, a koje zbog nedostatka političke volje, aktualne političke elite niti čuju niti žele čuti.

– Više puta ste izjavili da Socijaldemokrati nisu novi SDP. Mislite li da će vas veliki broj ljudi ipak tako percipirati s obzirom na prošlost u toj stranci?

– Izvjesno je da ćemo se još neko vrijeme morati nositi s tim identifikacijskim problemom. Svakodnevno nas u medijima potpisuju kao SDP-ovce, sjedimo zajedno u Saboru i ljudi nas teško razlikuju. Čini mi se da što više mi Socijaldemokrati radimo, to više pridonosimo dojmu da i SDP nešto radi, jer im se pripisuju i naše aktivnosti i inicijative. Nadam se da će razlike među nama postajati vidljivije i da će to pomoći i građanima da nas lakše prepoznaju kao autentičnu političku opciju.

– Planirate otvaranje podružnica diljem zemlje. Kada je na redu Istra? Je li u Istarskoj županiji osoba spremna za tu vrstu zadaće Sanja Udović?

– Istra je za nas umjerene ljevičare oduvijek bila zanimljiv i atraktivan politički prostor. Viši standard, multietničnost, viša razina tolerancije, bolje ukorijenjene demokratske vrijednosti i standardi, tu regiju u kojoj desne i populističke stranke nisu ni u prošlosti dobro prolazile nalažu nam dodatnu obvezu aktivnije prezentacije naše nove političke paradigme. Razgovaramo sa mnogim ljudima koji bi našu ideju mogli učiniti prepoznatljivom i prihvatljivom za građane Istre. Kad budemo spremni, osnovat ćemo tamo i stranački ogranak i ogranak naše udruge.

– U mnoštvu problema u čitavom tkivu našeg društva, što smatrate trenutno najvećim i kakvo biste rješenje ponudili?

– Spomenuo sam brojne probleme i nijedan od njih se ne može rješavati parcijalno i neovisno o rješavanju drugih. Stoga kao prvi problem od kojega se trebaju početi rješavati i svi drugi, vidim u problemu nedostatka politički i društveno odgovorne institucije koja bi mogla generirati zajedničku viziju društva i promjenu vladajuće, jalove, površne, političke paradigme. U temelju su te paradigme političke stranke kao legla klijentelističkog i parcijalnog zaposjedanja institucija u interesu samih sebe, a ne općega dobra i društva u cjelini. Sve to, dakako, proizvodi i nepodnošljivu količinu korupcije, raznih zloporaba, manipulaciju ljudima i njihovim frustracijama itd. Naše političke elite naprosto nisu niti moralno, niti politički, niti stručno kapacitirane za uspješno vođenje. Zatvorene su i nepropulzivne, neprijateljski nastrojene prema svima koji nisu dio njihova etabliranog načina djelovanja. Zato je uključivost nama toliko važna.

– Svojevremeno ste bili ministar rada i socijalne skrbi. Možete li usporediti tadašnje stanje u tom ministarstvu s današnjim?

– To je ministarstvo sa istim zadaćama i opsegom resora prije 20 godina zapošljavalo manje od 200 ljudi, a sada taj isti posao, kako čujem, obavlja njih 700. U četiri godine mandata i sa ljudima koje sam uglavnom naslijedio iz prethodnih mandata, napravili smo veliki posao. Odradili smo veliku, neki kažu i jedinu pravu reformu, onu mirovinskog sustava. Hrabro smo pokrenuli promjene u radnom zakonodavstvu, modernizirajući ga uz istovremeno očuvanje i unapređenje radničkih prava, donijeli smo vrlo kompleksnu i stručno napravljenu demografsku strategiju, pripremili i nasljednicima ostavili kompleksnu reformu sustava socijalne zaštite. U te četiri godine povećali smo realnu vrijednost mirovina za 33 posto, udvostručili broj djece koja primaju dječji doplatak, povećali socijalnu pomoć, izgradili desetine ustanova iz područja socijalne zaštite, povećali profesionalni kapacitet radnika u socijali, planskim edukacijama i jačanjem profesionalnih organizacija… Nažalost, to je ministarstvo sa svakom novom vladom razbijano i reorganizirano, ali zbiljskih pomaka u smislu povećanja socijalne sigurnosti nije bilo. Čak je i SDP-ova Vlada propustila bilo što korisno učiniti u tom resoru i samo je dodatno degradirala sustav.

– Kao rođeni Siščanin i bivši gradonačelnik tog grada, kako ocjenjujete “brigu” vladajućih za područje pogođeno potresom?

– Na stvarnu muku treba odgovoriti stvarnim i djelatnim rješenjima. Nije dovoljno “brinuti se”, organizirati stožere, donositi i mijenjati propise i pri tome tako zastrašujuće pokazivati svu birokratsku nemoć i ispraznost. Ljudi stradali od prirodne katastrofe svoju državu mogu procjenjivati ne temeljem iskazivanja “brige” nego efikasnim, brzim i vidljivim otklanjanjem posljedica toga užasa koji se nadovezao, na ratnu i tranzicijsku kataklizmu. Ta je regija bukvalno devastirana i ekonomski, i demografski, i infrastrukturno i za nju ne mogu biti dodatna “normalna” rješenja i “normalne” procedure. Treba nam hrabrost, vizija, vodstvo i inovativnost, koju mediokritetski ustrojene i vođene državne strukture nemaju. Uskoro ćemo izići s prijedlogom relativno jednostavnih mjera koje su poznate u slučajevima kao što je ovaj, a koje bi otvorile nove razvojne i revitalizirajuće mogućnosti. Zapuštena i u korov zarasla Banija se ne može demografski sama oporaviti. U mom Sisku koji je nekada u Jugoslaviji bio jedan od deset gradova sa najvišim BDP-om po stanovniku i u kojemu je bilo gotovo više zaposlenih nego stanovnika, danas radi manje ljudi nego što je umirovljenika. Pozdravljam neke konkretne mjere koje je Vlada poduzela kao što su osigurana prehrana za ugrožene ljude, besplatan prijevoz željeznicom, subvencioniranje režijskih troškova , ubrzana izgradnja autoceste do Siska. Ali to nije dovoljno. Nakon godinu i pol dana, nitko više ne bi smio stanovati u kontejnerima.

– Nedavno ste izjavili da želite biti alternativa politici predsjednika i premijera. Kakvom ocjenjujete njihovu politiku?

– Možda je nekom zabavno pratiti prostačku razmjenu uvreda vodećih ljudi u hrvatskoj politici, ali ja spadam među one koje zabrinjava takva degradacija institucija. Meni je potpuno irelevantna njihova osobna pozicija, status, njihove birokratske karijere, ali mi je kao građaninu ove zemlje silno stalo do institucija koje su zaposjeli. No, njihova osobna komunikacija manji je problem od izrazito ozbiljnih razmimoilaženja u važnim pitanjima za vođenje ove zemlje. To jest problem, koji ugrožava važne sustave od obrane, diplomacije, međunarodne pozicije Hrvatske do sasvim konkretnih ekonomskih implikacija njihova razilaženja. Pozivam ih da zatome svoje osobne političke ambicije i da sukladno svojim ovlastima predvode institucije kojima su na čelu odgovorno u korist naše zemlje i njenih građana.

– U čemu smatrate da leži najveći adut vaše buduće stranke?

– U potrebi i otvorenom prostoru za ozbiljnu, nepopulističku, odgovornu i prema budućnosti otvorenoj stranci. U uvjetima površne, PR-ovske, senzacionalističke i estradizirane politika to nije mali izazov. Naprotiv. Bit će nam teško, bit ćemo podvrgnuti brojnim kušnjama jer i mi smo samo građani ove naše zemlje sa svim slabostima, ali vjerujem da ćemo uspjeti. Ne želimo biti meteor na političkom nebu. Dolazimo, da bismo ostali.

Na slici: Davorkoi Vidović (Lijevo) i Zoran Milanović

Foto: Hina