Udario hrvatski vojnik na hrvatskog vojnika: Što je general Rahim Ademi klevetnički napisao o generalu Mirku Šundovu

Udario hrvatski vojnik na hrvatskog vojnika: Što je general Rahim Ademi klevetnički napisao o generalu Mirku Šundovu

Knjiga generala Rahima Ademija „Samo istina – ratni dnevnik generala Hrvatske vojske“, koja je u nakladi Večernjeg lista objavljena početkom kolovoza 2021. godine, izazvala je veliko zanimanje hrvatske javnosti. Ima i negativnih reakcija. Bivši načelnik Hrvatske vojske general Mirko Šundov nije zadovoljan nekim dijelovima knjige koje smatra klevetničkim i traži od generala Ademija da to žurno ispravi. Pismo generala Šundova donosimo u cijelosti.

“Poštovani gospodine Ademi, 

Obraćam Vam se sa Zahtjevom radi ispravljanja neistina, netočnosti, kleveta i uvreda autora  Rahima Ademija u knjizi „Samo istina“ – ratni dnevnik generala hrvatske vojske“, nakladnik  Večernji list, Zagreb 2021. 

Rahim Ademi u navedenoj knjizi iznosi niz neistina, kleveta i uvreda o istaknutim hrvatskim  generalima, zapovjednicima, pojedinim postrojbama, ratnim situacijama i događajima tijekom  Domovinskog rata. Jednako tako i o meni iznosi neistine, netočnosti, klevete i uvrede na  stranicama: 44., 144., 145., 149., 150., 172. i 218. Izneseno se ne tiče mene samo kao Mirka  Šundova građanina, nego i časti generala zbora Hrvatske vojske, bivšeg načelnika GS HV,  ratnog zapovjednika 4. gardijske brigade i dragovoljca te i same istine o opisanim događajima. Stoga iznosim najvažnije lako provjerljive činjenice o svom ratnome putu i radu u Hrvatskoj  vojsci. 

Kada god u knjizi spominje moje ime, Rahim Ademi čini to s omalovažavanjem iznoseći  neistine, netočnosti, klevete i uvrede. Naglašavam da nikada nisam ružno govorio ni pisao o Rahimu Ademiju, pa to neću uraditi ni ovom prigodom, samo ću navesti činjenice i istinu.  

U aktivnosti vezane za organizaciju obrane i suvereniteta RH uključio sam se dragovoljno i  izravno tijekom jeseni 1990. sudjelujući u aktivnostima raspodjele naoružanja i organizacije  dragovoljačkih postrojbi. Tijekom ožujka i travnja 1991. sudjelujem u pripremama za ustroj, a  od 27. travnja 1991. i u ustroju 4. brigade Zbora narodne garde (u daljem tekstu Brigade). U skladu sa svojom dužnošću, sudjelujem u operacijama Brigade, uključujući i neposredno  vođenje satnije ZNG u Vrliku. Krajem srpnja 1991., upućujem se s dijelom snaga Brigade u  Kruševo (kod Zadra), koje je bilo neposredno ugroženo od neprijatelja. Organizirao sam rad i  zapovijedao snagama na Kruševu tijekom borbenih djelovanja neprijatelja (Gornji Vrkići i  Uvezac) na Izdvojenom zapovjednom mjestu (IZM), do dolaska Zapovjednika Brigade. 

Brigada se, nakon teških borbi, izvukla s Kruševa i rasporedila u obrani Zadra, gdje sam  sudjelovao do odlaska u Zapovjedništvo obrane Splita, krajem rujna 1991. U Zapovjedništvu  obrane Splita sudjelujem u pripremi pričuvnih postrojbi ZNG za obranu Splita, te neposredno  sudjelujem i zapovijedam dijelom dragovoljačkih snaga u blokadi vojarne na Dračevcu. Dana  1. studenog, 1991., vratio sam se u Brigadu te, u skladu sa svojim imenovanjem, sudjelovao u  daljnjim operacijama Brigade na Južnom bojištu. „Za uspješno povedenu prvu borbu brigade  u Kruševu, za sve vojničke i radne uspjehe“ (kako je ugravirano) nagrađen sam pištoljem od  zapovjednika Brigade generala Ive Jelića i dodijeljen mi je čin pukovnika odlukom  Predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika HV dr. Franje Tuđmana (u daljnjem  tekstu Predsjednik RH). 

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske 1. lipnja 1992. imenovan sam zapovjednikom 4.  brigade ZNG. Pod mojim zapovjedništvom Brigada sudjeluje u dvije velike operacije:  deblokadi grada Dubrovnika i oslobađanju Dubrovačkog primorja 1992. i operaciji Maslenica  1993. godine. Nakon uspješno provedenih operacija 4. brigada ZNG pohvaljena je od strane  Predsjednika RH. U prosincu 1992. na prijemu kod Predsjednika RH, promaknut sam u čin 

brigadira i odlikovan sam Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1991. Dana 27. siječnja 1993. „za sudjelovanje u operacijama“, „vraćanja dijela teritorija“, „za pokazanu borbenost, za  požrtvovnost i iznimnu hrabrost“, a nakon provedene operacije Maslenica, Predsjednik RH  pohvaljuje „sve vojnike, dočasnike i časnike 4. gardijske motorizirane brigade sa  zapovjednikom brigadirom Mirkom Šundovom i načelnikom Stožera brigade pukovnikom  Milanom Perkovićem na čelu“.  

Temeljem odluke Predsjednika RH imenovan sam za Načelnika stožera Zbornog područja  Split, a dužnost sam preuzeo 1. travnja 1993. Po zapovijedi zapovjednika ZP Split, generala  Ante Gotovine u svibnju i lipnju 1993. obnašao sam dužnost zapovjednika operativne grupe  Šibenik, a od kraja kolovoza i u rujnu 1993. i operativne grupe Sinj, gdje sam zapovijedao i  pripremao snage za aktivnu obranu i napadna djelovanja. Krajem listopada 1993. vraćam se na  Izdvojeno zapovjedno mjesto ZP u Zadru. Tijekom gore spomenutog razdoblja (krajem 1993. i prvoj polovici 1994.), kao načelnik stožera Zbornog područja obilazim gotovo sve postrojbe  u pojasu odgovornosti ZP Split, sudjelujući u provedbi stožernih trenaža, te pripremi i  osposobljavanju postrojbi za obranu i aktivna djelovanja. Dana 12. srpnja 1994. imenovan sam  Odlukom Predsjednika RH (Broj PA 7 -301/1-94) na dužnost Zamjenika zapovjednika ZP  Split. Temeljem Zapovijedi NGS klasa: SP 8/94-02/04; Ur broj: 512-06-02-94-20, od 1.  kolovoza 1994., Zapovjednik ZP Split general Gotovina zapovjedio je da se izvrši  primopredaja dužnosti između dotadašnjeg zamjenika, brigadira Rahima Ademija i  novoimenovanog, brigadira Mirka Šundova, koja je i provedena od 08. – 14. rujna 1994.  

Temeljem svega gore navedenog, krajnje je klevetničko i uvredljivo navođenje Rahima  Ademija na stranici 145. njegove knjige, red 7. citat „Moram istaknuti da Šundov nije  postavljen za zamjenika zapovjednika Zbornog područja Split zbog svojih sposobnosti, nego  zbog svojih spletki. Njegovim spletkarenjem mene su maknuli s mjesta zamjenika  zapovjednika ZP Split i postavili na mjesto načelnika ZP Split, dakle na niži rang, a gospodina  su bez ikakvih zasluga postavili na moje mjesto“. Temeljem ovoga citata insinuira se kako je cijeli zapovjedni lanac sudjelovao u spletkama, uvredljivo se dovode u pitanje moje  sposobnosti, a isto tako teško je razumjeti i prihvatiti da postoji nečije (njegovo), mjesto u  vojnoj organizaciji. 

U razdoblju od rujna 1994. do veljače 1995, sam kao zamjenik zapovjednika ZP Split generala  Gotovine sudjelovao u pripremi, organizaciji i provedbi borbenih i drugih aktivnosti u području  odgovornosti ZP Split, pa tako i u operaciji „Zima 94“ (koliko god je to Rahimu Ademiju teško  priznati). Stoga su neistinite i tendenciozne njegove napisane riječi na stranici 150. red 6., o  meni i govoru koji sam održao kao Načelnik GS HV na proslavi 25.–te obljetnice operacije  Zima 94., a kako sam ja u „Zimi“ sudjelovao „jedan dan“. Ja sam govorio ono što je točno,  nisam sebe hvalio, a druge kudio i napadao kao što on to radi u svojoj knjizi. Siguran sam da  se podrazumijeva, kako sam kao načelnik stožera i zamjenik zapovjednika u ZP Split, u  vremenu od 1. travnja 1993. do 13. veljače 1995. (dakle punih 21 mjesec), svojim  sudjelovanjem dao svoj doprinos aktivnostima i operacijama ZP Split, pa tako i operaciji Zima  94. 

General Mirko Šundov

Provedba operacije „Zima 94“, odvijala se u vrlo teškim i surovim uvjetima i uz stalna borbena  djelovanja. Stoga je bilo potrebno češće mijenjati i odmarati postrojbe i ljude, pa tako i smjene  ljudi u zapovjedništvima. Opisani događaj oko primopredaje u knjizi Rahima Ademija, na  stranicama 144. i 145., je dijelom neistinit. Istina je da sam došao kao zamjenik zapovjednika 

ZP u Zapovjedništvo OG Livno, 1994. (ali bez tima ljudi), ali Ademi nije bio u zapovjedništvu.  Rahim Ademi se vratio u Zapovjedništvo OG Livno navečer i predložio da on ode na odmor,  a da ja preuzmem zapovijedanje. Ja sam predložio da on s timom ostane još jedan dan, a da ću  ja otići u Zadar pripremiti tim za smjenu i da vršimo smjenu svakih 7 dana (kako je bila  uobičajena praksa). On to nije prihvatio, ljutito je napustio Zapovjedništvo OG Livno. Nakon  toga je održan sastanak s generalom Antom Gotovinom, kojom prigodom je on odlučio da se  ja vratim na IZM ZP Split u Zadru, a da Rahim Ademi ostaje u OG Livno. 

Netočni i neistiniti navodi Rahima Ademija na stranicama 149. i 150. za mene su kao čovjeka i časnika posebno uvredljivi i klevetnički. Sukladno mojim ratnim bilješkama i konzultacijama  s časnicima iz zapovjedništva ZP Split, koji su sudjelovali u tim aktivnostima, situacija je bila  kako slijedi. Po zapovijedi generala Ante Gotovine, 5. siječnja 1995., proveo sam u području  odgovornosti Operativne grupe Livno, obilazeći crtu. Tada sam bio i u pojasu odgovornosti 5.  gardijske brigade u popodnevnim satima, gdje smo proveli obilazak (a ne nadzor kako navodi  Ademi), dijela prve crte na području Jevačka kosa, vezano za probijanje puta prema  Savanduku, uz pratnju ljudi iz 5. gardijske brigade, a što je bio uobičajen postupak. Vladali su  zimski uvjeti, bila je mećava, te po dolasku na vrh kote otvorena je neprijateljska paljba prema  nama iz smjera Pitome kose. U isto vrijeme je i određene zadaće (po posebnoj zapovijedi  zapovjednika brigade), na tome području provodila skupina izvidnika iz 5. gardijske brigade,  koja je imala kontakt s neprijateljem, kojom prilikom je jedan izvidnik teže, a drugi lakše ranjen. Zbog ukupne situacije, a obzirom da se počelo smrkavati, izvukli smo se s tog područja  i vratili u zapovjedništvo 5. gardijske brigade. Po dolasku u zapovjedništvo brigade saznali  smo da je teže ranjeni izvidnik preminuo, i o cijeloj situaciji smo izvjestili zapovjedništvo 

Operativne grupe. Neistiniti, netočni, klevetnički i uvredljivi su njegovi navodi o ranjavanju,  pogibiji ljudi i cijeloj situaciji koja se tada dogodila. Isto tako su neistiniti, klevetnički i uvredljivi njegovi navodi kako smo pobjegli „kao zečići“, te kako „zabranjujem brigadiru Mirku Šundovu ulazak u našu zonu odgovornosti, jer nas je njegov „nadzor“koštao dva života  i tri teško ranjena vojnika….“. Za ove moje tvrdnje i navode postoje isto tako svjedoci – časnici  zapovjedništva ZP Split, koji su zajedno sa mnom sudjelovali u ovoj situaciji. Uvijek, a  posebice kao zapovjednik 4. gardijske brigade (koja je tada sudjelovala u dvije velike operacije  Domovinskog rata – oslobađanje juga Hrvatske i Maslenica), poduzimao sam sve što je bilo u  mojoj moći kako bi što manje ljudi poginulo ili bilo ranjeno.). Naglašavam kako Rahim Ademi  nikada nije zapovijedao gardijskom brigadom.  

Klevetnički i uvredljiv je navod Rahima Ademija na stranici 172., red 4., kako sam „ udaljen s  ratišta OG Livno zbog svoje nesposobnosti“. O mojim sposobnostima i radu svjedoče činjenice  o imenovanjima na različite dužnosti tijekom, (a i poslije) rata – Predsjednik RH imenovao me za zapovjednika, 4. br ZNG ; potom za Načelnika stožera ZP Split, general Ante Gotovina za  zapovjednika OG Šibenik i Sinj, Predsjednik RH za zamjenika zapovjednika ZP Split.

Odlukom Predsjednika RH 1995. imenovan sam za načelnika Uprave za školstvo GS HV (a ne  kako netočno navodi Ademi u operativni centar GS).  

Klevetničke i krajnje tendenciozne i uvredljive riječi Rahim Ademi je napisao na stranici 150.  red 5, citat „…poslije ga je general Gotovina potjerao iz Zbornog područja te je premješten u operativni centar HV-a…“. Prava istina je, a za koju postoje živi svjedoci i fotografije, kako  mi je general Ante Gotovina priredio lijepi vojnički ispraćaj na kojemu su bili nazočni  zapovjednici i osoblje IZM ZP u Zadru, a kojom prigodom mi je uručio vrijedni dar s posvetom (koji i danas imam) kao i Zahvalnicu (Split, 17.veljače 1995.) citiram: „za nesebično zalaganje  i požrtvovnost u obavljanju svih zadaća, samoprijegoran rad i svekoliki doprinos izgradnji  bojeve spremnosti Hrvatske vojske, za vojno-stručno osposobljavanje, jačanje stege, morala i  izgradnje uzoritog lika hrvatskog vojnika – u čast i vjernost Hrvatskoj“. 

Isto tako Ademi navodi u knjizi na stranici 218. kako se tadašnji zapovjednik 4, gardijske  brigade žali, da brigadir Šundov potpisuju obrasce VE – 7 za pripadnike 4. gardijske brigade.  Istina je kako sam ja tada, sukladno važećim propisima, imao pravo potpisati te obrasce ljudima za ono vrijeme kada sam bio zapovjednik 4. gardijske brigade.  

Nadalje, Rahim Ademi uvredljivo navodi na stranici 44. red 5, citat „…..a meni za zapovjednika  dovedu stožernog brigadira Mirka Šundova, čovjeka kojeg su potjerali s ratišta i koji je imao  niži čin….“. U Hrvatskoj vojsci u to vrijeme (1998.g) su ljudi bili imenovani po zakonskoj  proceduri, pa tako i ja, a nikada nisam bio „potjeran s ratišta“. 

Začuđujuće su njegove nestinite, netočne, klevetničke i uvredljive tvrdnje i navodi, jer nikad o  njemu nisam govorio ružno. Suosjećao sam s njime kad je bila podignuta Haška optužnica. On  je dao svoj doprinos u Hrvatskoj vojsci, ali se ovom prigodom ponio vrlo nevojnički. Ukoliko  Ademi nije ispunio sve svoje ambicije i očekivanja u svojoj službi, a što proizlazi iz pojedinih  navoda u njegovoj knjizi, ja nisam za to odgovoran. Stoga, neka se Rahim Ademi suočava sa  svojim frustracijama, tjeskobama i bolima, ali neka to isto ne nanosi drugim ljudima objavljujući neistine, klevete i uvrede u svojoj knjizi „ Samo istina“.  

Nakon Domovinskog rata sam nastavio davati svoj doprinos izgradnji Hrvatske vojske, pored  ostalog, kao zapovjednik Zapovjedništva za obuku, zapovjednik Ratne škole „Ban Josip  Jelačić“, zapovjednik Zapovjedništva za združenu izobrazbu i obuku, Zapovjednik (Ravnatelj)  Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“, Vojni predstavnik Republike Hrvatske u NATO i  EU, Glavni inspektor obrane, Načelnik GS HV. Odlikovan sam, uz navedenu Spomenicu 

Domovinskog rata 1990.-1991., i sljedećim medaljama i odlikovanjima: spomenice  Domovinske zahvalnosti za 5, 10, i 15 godina službe, Medalja Oluja, Red hrvatskog pletera,  Red hrvatskog trolista, Red Bana Josipa Jelačića, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red kneza  Branimira s ogrlicom, Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom. Uz promaknuća  u više činove od strane više predsjednika RH (stožerni brigadir 1995.; brigadni general 2000.;  general bojnik 2004.; general pukovnik 2013.; general zbora 2016.), nagrađivan sam u Domovinskom ratu, kao i poslije rata, od strane zapovjednika Brigade, Načelnika GS i  ministara obrane.

Zaključno tražim objavu ispravka neistinitih, netočnih, klevetničkih i uvredljivih tvrdnji i  navoda o meni u knjizi Rahima Ademija, koji su napisani i objavljeni s ciljem rušenja moga  ugleda i nanošenja štete meni i mojoj obitelji. Stoga zahtijevam od Rahima Ademija kao autora  i od Večernjeg lista kao izdavača knjige „Samo istina“ da u roku od dva tjedna objavite ispravke  gore navedenih tvrdnji i navoda u knjizi.  

U suprotnome budite uvjereni kako ću poduzeti sve raspoložive korake u cilju zaštite svog  ugleda i dostojanstva, kao čovjeka i generala Hrvatske vojske”, ističe general zbora Mirko Šundov.

Naslovna fotografija: Generali Ljubo Ćesić Rojs i Rahim Ademi

Facebook Comments