Književnica Vedrana Rudan u intervjuu Novom listu govorila je o tome kako se Rijeka promijenila i poseljačila. Posebno je bila kritična prema bahatim novobogatašima. Zanimljivo je da je u Rijeci od prvih demokratskih izbora vlada SDP i da je jedan od glavnih arhitekata riječkog srozavanja bio Slavko Linića koji je imao izuzetno značajnu ulogu u današnjem, kako Vedrana Rudan kaže, poseljačenju Rijeke.
Jedna od tema romana vašeg romana “Doživotna robija” je i Rijeka. Moglo bi se reći da je ovaj grad “koji teče” jedan od likova romana. Zašto vam je bilo bitno da radnja bude smještena u Rijeci i njezinoj okolici? Kako kao stanovnica Rijeke danas doživljavate svoj grad?
– Potpuno ste u pravu. Rijeka, Grad Koji Teče, je jedan od “junaka” u ovoj knjizi. Rijeka je moj grad, poznajem mu dušu ili sam tako mislila. Danas više nisam u to sigurna. Rijeka se promijenila. Poseljačila. Toliko je prljava da me to baca u očaj. U rukama je nekih čudnih ljudi, bivših prodavača salame, brijača, ljudi koji su prije rata bili nitko i ništa, a danas su “gospoda” koja sve nas građane drže kao taoce svoje bahatosti, primitivizma i bešćutnosti. Svoje ogromno bogatstvo oteli su od nas kojekakvim “privatizacijama”, “pretvorbama” i pobjeđivanjem na izborima.
Mladi masovno bježe, bukvalno se dijelovi grada prodaju nepoznatim ljudima, užasnula sam se kad sam pročitala da je Žabica nekome prodana. Žabica je srce grada, Žabica je naša, tko je smije prodati? Ipak je prodana “nekome” tko se jedini javio kao kupac. Ta je prodaja čisti zločin i nama građanima šalje jasnu poruku: Riječanke i Riječani, nemojte se opustiti. Uvijek može gore. Dičili smo se lokalnom izrekom “Krepat ma ne molat”. Davno smo “molali”. Sada nam preostaje da krepamo.
Vaša glavna junakinja evocira zbivanja iz prošlosti, no sadašnjost se odvija u vrijeme korone, a pozornica zbivanja je Rijeka. Osim poznatih riječkih lokacija, tu su još i Opatija, Lovran, Učka… Tema korone donijela je i motiv maske, odnosno maskiranja, koje se spominje i u neočekivanom obratu na kraju romana. Ima li vrijeme korone i neko dodatno značenje u vašoj knjizi i kako ste ga osobno doživjeli i proživjeli?
– Korona je promijenila svijet. Došla je da ostane. Više nikad nećemo hodati bez maske osim s vremena na vrijeme. Kad nestane korona, doći će neka druga opaka boleština. Kako je rekao Bill Gates, idući će virus, nije bitno umjetni ili prirodni, biti još opakiji. Ovo njegovo “ili umjetni ili prirodni, nije bitno” meni je, recimo, bitno. Nikad nisam povjerovala u priču da je korona božja volja. Sigurna sam da je k nama došla iz laboratorija. Znamo da nas ima previše na Zemlji. Znamo da Zemljom vlada nekolicina gospodara. Što će iduće na nas poslati, ne znamo. Međutim, u prirodi postoji ravnoteža. Priroda je ljudima uvijek poručivala: “Ja sam gospodarica vaših života.” Ljudi su jedina bahata i glupa živa bića. Izgubit će rat s prirodom, već ga gube, čak i ona petorica ili šestorica koja misle da će moći pobjeći. Zaslužili smo sve što nam se događa. Korona se, naravno, i mene dočepala. Načela mi je vid i pluća. Vjerujem da mi je cjepivo pomoglo da ne umrem. Doduše, dovoljno sam stara i toliko užasnuta svijetom u kome živim da mi se smrt sve češće čini kao spas.
Foto: Blog Vedrane Rudan