Poznati psihijatar Herman Vukušić objavio je na društvenim mrežama kako je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova zaključila da on u intervjuu Glasu Istre nije zastupao homofobna stajališta.

“Moj intervju “Glasu Istre” od kolovoza ove godine u kojem sam kritički govorio o rodnoj ideologiji i potencijalnim opasnostima agresivnog trans aktivizma potaknuo je LGBTQ platformu “Seksizam naš svagdašnji” da me lažno optuži za homofobiju i transfobiju i zaprijeti prijavom Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.

Ne budi lijen, ja sam njoj pisao prvi i cijenjena gospođa Višnja Ljubičić je promptno reagirala i u očitovanju koje sam zaprimio ovih dana lijepo, između ostaloga, rekla sljedeće:”Navodi izneseni u intervjuu ne predstavljaju diskriminaciju odnosno uznemiravanje u smislu Zakona o ravnopravnosti spolova odnosno Zakona o suzbijanju diskriminacije…Tvrdnje iznesene u intervjuu su u u domeni vrijednosnog suda koji NEMA DISKRIMINATORNI UČINAK (moja velika slova)”

Hvala institucijama na korektnom djelovanju, a sada sam ja na redu da prijavim gospodu/gospođe/njih/one/ono za javnu uvredu”, napisao je Vukušić.

U nastavku prenosimo intervju koji je Herman Vukušić dao Glasu Istre.

– Godinama ste gorljivi borac protiv “rastuće transrodne agresije”. Možete li objasniti taj izraz?

– Moram Vam reći da sam u tom izrazu plagijator. Izraz transrodni agresivni aktivizam sam preuzeo od dr. Ivice Šole koji već par godina piše o nečemu što naziva LGBT totalitarizam. U okviru tog totalitarizma, po Šoli, daleko najagresivnija je ta transaktivna komponenta koja će se u konačnici pokazati vrlo, vrlo štetnom, ne samo za društvo u cjelini, nego ponajprije za LGBT zajednicu. Da podsjetimo čitatelje, taj trenutni aktivizam i pokret korijene vuče iz transrodne ideologije, što je kolokvijalni naziv za jedan mindset odnosno populariziranje ideje prema kojoj se rod ne određuje natalnim spolom, znači onom u kojem ste rođeni, nego je to društveno uvjetovani koncept po kojem svako dijete može izabrati svoj rod, bez obzira na spol u kojem je rođeno i da je to kontinuum koji sadrži više rodova. Sve do toga da je na tom kontinuumu do danas u SAD-u, ali i u Europi, zavedeno nekoliko desetaka rodova koji se baziraju isključivo na tome kako se individua osjeća. Tako imate rodova kao što su „lane u šumi“, „kolačić“, „trava na pašnjaku“. Ne karikiram, ja Vam govorim primjere koji postoje, koji su publicirani i o kojima se govori.

Sve to kreće od učenja Johna Moneya, novozelandskog psihologa koji je kasnije radio u Americi na čuvenom John Hopkins institutu. On je prvi koji je rod iz lingvistike prebacio u psihologiju. Rod je do tada bio pojam koji je u lingvistici označavao predznak muško ili žensko. On to prvi upotrebljava u psihologiji, zagovara nauk da je rod društveno uvjetovani koncept i sve je to već u početku trebalo pasti u vodu na slučaju njegovih pacijenata, Reimer blizanaca. To su bila dva jednojajčana blizanca koji su imali fimozu, stanje kad je kožica spolovila prevučena preko spolovila i onda se kirurškim putem mora napraviti obrezivanje. Kirurg koji je to radio upotrijebio je električni skalpel i kod jednog brata spalio spolovilo. Roditelji su se tada obratili slavnom seksologu Johnu Moneyu i on im je rekao da djetetu, dok odrasta, ništa ne govore, nego da ga odgajaju kao djevojčicu. Kirurški su mu odstranjeni testisi, odijevali su ga kao curicu, ali on se nikada u svojoj unutrašnjosti nije saživio s tom ulogom zbog niza hormonalnih promjena koje su to onemogućavale. S 20 godina su mu rekli istinu, on se vrlo brzo pokušao kirurški vratiti u svoj natalni spol, ali nije uspio. Brat je s njim proživljavao sve njegove traume i pakao. Na kraju je priča završila tragično, jer je jedan počinio samoubojstvo, a drugi umro od predoziranja. John Money je preko te jadne obitelji htio dokazati svoju teoriju i već se na početku pokazalo da je to promašeni koncept. To je inače čovjek koji je početkom ’90.-ih izjavio: „Kada bih imao slučaj dječaka od 10-11 godina koji ima osjećaje seksualne atrakcije prema muškarcu u dvadesetim ili tridesetim i kada bi ti osjećaji bili obostrani, ja tu ne bih vidio nikakve patologije“. Ono što je zastrašujuće, a to vam sada govorim kao liječnik, je to da po novoj definiciji pedofilije u MKB-11 klasifikaciji bolesti, koja u Hrvatskoj još nije zaživjela jer nije prevedena i uvedena u CEZIH, ovakva definicija nije patologija. Rodna ideologija je vrsta postmodernističke pseudoreligije koja je vrlo opasna, jer ako se s njom ne slažete, odmah ste cenzurirani.

Rodna disforija u porastu

– Kad smo već kod rodne ideologije i njezine prezentacije predškolskoj i školskoj djeci, na koji način to utječe na njihov psihoseksualni razvoj? Kakav stav o tome imate kao psihijatar?

Postoji nepopravljiva šteta koja govori o fenomenu značajnog porasta rodne disforije (poremećaj rodnog identiteta, op.n.) u djevojčica. Pogledajte što se dogodilo s knjigom “Kada je Harry postao Sally” koja je zabranjena na Amazonu. Pazite, to je prvi slučaj nakon Staljinove Rusije i Hitlerove Njemačke da smo knjigu globalno zabranili! Ako dijete koje ima rodnu disforiju pustite da prođe kroz taj proces i uđe u adolescenciju, u 80 do 90 posto slučajeva ta djeca se srastu sa svojim natalnim spolom. U SAD-u, da meni kao psihijatru dođe djevojčica od 10 godina i kaže da želi biti dečko, ili obrnuto, ali bori se sama s tim i ja joj želim pomoći da se sraste sa svojim natalnim spolom, ja gubim licencu! U 21 državi u SAD-u je tako. Mislio sam da znam nešto o tome jer se bavim time dugo, ali tek kada sam kao stručnjak ušao u priču dublje, povodom događaja u Zagrebu, onda sam se zaista prenerazio. Dječji um je kao spužva – upija sve. A nema adolescenta i tinejdžera koji ne želi biti drugačiji, koji se ne želi fajtati s roditeljima. Već po definiciji su djeca podložna utjecaju i propagandi bilo koje vrste.

Što se tiče rodne disforije, prema europskim podacima, imate jedno muško dijete koje želi postati žensko na više od 10 000 slučajeva, a obratno je omjer 1:27 000. I sada imate situaciju koja je prvi put opisana u SAD-u, nagli porast rodne disforije koji je otkrila doktorica Little. U zadnjih 10 godina u klinici u Londonu broj rodne disforije u populaciji tinejdžerica porastao je za četiri tisuće posto! Nema drugog odgovora na to nego da je to uvjetovano raznim socijalnim faktorima, propagandom, aktivizmom, popularizacijom i tako dalje. Supresori ili blokatori puberteta do danas nisu odobreni, dugoročno nitko u medicini ne može reći kakve su posljedice. Djevojčice postaju sterilne, gubi im se gustoća kostiju, postoji još cijeli niz fizioloških negativnih posljedica svega toga. Ono što će aktivisti ove propagande govoriti jest da je „terapija koja potvrđuje rod“, što god to značilo, medicinski opravdana, a nije. Kad idemo duboko u pravu medicinu, ne samo da ne postoje dokazi utemeljeni na pravim istraživanjima, nego se medicina želi izbaciti iz svega. I u Hrvatskoj se medicinu želi izbaciti i pretvoriti u kozmetičko-biohormonalni servis za ljude koji, eto, po njima nemaju nikakve poremećaje, nego im se probudio osjećaj njihovog intrizičnog rodnog identiteta. Samo primjer: 2007. u SAD-u imali ste jednu kliniku koja se bavila tim pitanjima, danas ih je preko 150. Svakom roditelju bih predložio da pogleda film “Transhood” koji govori o četiri primjera trans-djece, kao primjer koliko je to otišlo daleko, da djeluje na roditelje koji su prihvatili tu ideologiju.

– Digli ste prašinu javno podržavši prvi hrvatski Straight Pride, a na svom profilu na jednoj društvenoj mreži napisali da će „24. rujna na Zagreb Straight Prideu 2022, odnosno 1. hetero paradi, mnoge stvari u Hrvatskoj, pa i šire, postati jasnije“. Što ste pod time konkretno mislili?

– Problem je sa zagovornicima ove ideologije što oni apsolutno ne žele diskusiju, ne žele razgovarati temeljem znanosti ni argumenata. Ako mi sada, a definirali smo veliki porast rodne disforije kod adolescentica, to objašnjavamo negativnim društvenim utjecajima, oni će reći da je to zato jer se sad o tome može slobodno pričati. Ali ja pitam: ako smo imali otkriće rodne disforije kao kliničkog identiteta, ako znamo da je to po statistikama duplo više izraženo kod muškaraca koji žele biti žene, gdje su sada srednjovječne transrodne osobe koji sad mogu slobodno reći da hoće biti nešto drugo? Evo, jedan primjer je Bidenova pomoćnica ministra zdravstva koja je do prije par godina bila u braku kao muškarac i ima dvoje djece. Gdje su ti ljudi? To su prirodni primjeri transrodnih osoba. Oni kažu da je rod spol koji je određen pri rođenju. Ali, gdje su sad oni koji žele biti žene, a rodili su se s pimpekom? To veze nema s liberalizacijom pogleda na LGBT zajednicu, na njihova prava, ali se ta ideologija upravo najviše gura pod duginim bojama. U Hrvatskoj je situacija još gora. Znate kada je donesena lista stručnjaka koji se bave pitanjima promjene spola i koji daju dozvolu kod medicinskih, psihologijskih i psihosocijalnih indikacija Nacionalnom zdravstvenom vijeću? Od 2015., s te liste, naš jedini liječnik koji ima certifikat međunarodnih institucija da je specijalist seksualnog zdravlja, prestao je raditi zbog, po neformalnim informacijama, aktivističkog pritiska transrodnih organizacija. Na listi imate tri privatnika. Ja sam vještak za hrvatske branitelje u komisijama Ministarstva branitelja. Koliko je meni poznato, Ministarstvo zdravstva ni na koji način ne honorira članove svojih stručnih skupina. Sada ja pitam: ako ne dobijete honorar od države, koliko ćete imati pacijenata u privatnoj praksi? Recimo, ja ne dobijem honorar od Ministarstva branitelja, ali sam privatni vještak za PTSP. Koliko bih ja imao klijenata kada bih imao prolaznost sada, kakvu imam u Ministarstvu branitelja, da od 10 slučajeva eventualno dvojica dobiju prolaznu ocjenu? Ovo sve govorim zbog zbunjujućeg kliničkog trenda koji smo primijetili unatrag mjesec dana, koji sada proučavamo i koji ćemo, kada ga detaljno proučimo, staviti na stručne kolegije, prvenstveno institucije gdje radim, stručnih društava i šire akademske i znanstvene zajednice. Ti su trendovi, nažalost, dosta slični već viđenim trendovima u svijetu, a tu primarno mislim na nedavno zabranjenu rodnu kliniku Tavistock u Londonu.

– Kao javnu podršku Zagreb Straight Prideu istaknuli ste izjavu „Ne možeš protiv prirode, priroda uvijek pobjeđuje“. Pojasnite geslo u tom kontekstu.

– Ti možeš promijeniti rod i osjećati se kao zelena trava, ali spol ne možeš promijeniti. Transrodna žena nije žena, kao ni muškarac koji se osjeća kao žena i naziva se ženom. Bez obzira što će Vam reći aktivisti, pa čak i bez obzira koliko nanizali titula iza sebe. Spol se ne određuje samo genitalijama, niti unutarnjim reproduktivnim organima, pa niti sekundarnim karakteristikama. Spol se određuje isključivo spolnim stanicama. Transrodna žena ne može producirati jajašca kao što ni transrodni muškarac ne može producirati sjemenu tekućinu. I tu je biologija zadnja, koliko god se oni trudili. Biologija uvijek pobjeđuje, pa i u smislu seksualne orijentacije. Naći ćete jako puno komentara koji opisuju današnje muškarce prije trideset godina, koji su prilikom odrastanja bili dečki koji su se igrali loptom i imali svoje faze u smislu homoseksualnosti, ali nisu postali jedan od njih. Jedan dio dečkića koji su bili feminizirani bi postali gayevi. O.K. Davno smo se profesor Gruden i ja razilazili oko toga je li homoseksualizam bolest ili nije. Za mene nije. Ti dečki koji su se igrali lutkicama nekad su bili gay. Ali u današnje vrijeme će mu reći – ti si žensko! I zato će gay zajednica biti najveća žrtva tog pokreta, ako već nije. Možeš ti gay osobu pretvoriti u žensko ili muško i zavarati ga, ali u konačnici će se ta osoba osjećati kao i svaka druga koja je po tom pitanju zavedena, kako hetero, tako i gay. Biologiju ne možeš pobijediti.  

– Predviđate li da će se mnogo ljudi odazvati na hetero paradu u rujnu?

– U svakom slučaju mnogo više nego što nam predviđaju.

Pokret Super Straight

– Ako netko kaže da je ponosan što je heteroseksualac, je li on u startu etiketiran kao homofob? Imaju li, po Vašem mišljenju, u Hrvatskoj svi jednako pravo na slobodu govora?

– Nemaju. Imate jedan pokret koji se pojavio prije par godina i koji je bio u principu parodija, zvao se Super Straight. Znači, “ja sam super straight, furam samo komade“. Nekoliko milijuna prijava su imali od strane transrodne aktivističke zajednice! Prava na slobodu govora u Hrvatskoj apsolutno nisu ista! Popularizacija LGBT odnosa je daleko veća nego što su oni u stvarnosti zastupljeni u društvu kao cjelini, ona je daleko van društvenih statistika, a i svjetonazora. Radikalan primjer je glumica koja se zvala Ellen Page, a sad je Elliot Page. Nju čak i stručnjaci u Hrvatskoj uzimaju kao primjer utjecaja kulture. Kao, ona je promijenila spol, pa je to cool, pa se sad djeca furaju na to. Glumi u jednoj seriji koja se bazira na stripu. U stripu se lik kojega ona glumi zove Vanya, ženskog je roda i spola i kroz čitav strip je Vanya. Međutim, kako mijenja svoj svjetonazor prije tranzicije u mušku osobu, u drugoj sezoni Vanya postaje gay, a u trećoj Viktor. Kultura se kompletno prilagođava. Imate milijune fanova Gospodara prstenova koji šize sada diljem svijeta zbog najave Amazonove serije koja se zove The Rings of Power, gdje je Amazon totalno, već po onome što se vidi, izmijenio cijelu mitologiju Tolkina koji je bio duboko duhovan i uvjereni katolik, da se milijuni fanova javljaju. Ja to gledam pozitivno, jer se ipak društvo počelo buditi na pritisak te kulture otkazivanja i tog nasilnog nametanja koncepta kao što je rodna ideologija koje će u konačnici biti jako štetno za društvo.

– Kako komentirate izraz “osoba koja menstruira”?

– Pogledajte što se dogodilo spisateljici koja je napisala Harryja Pottera. Rekla je da mi već za to imamo imenicu, a to je žena. Sav njen uspjeh i milijarde koje je zaradila jedva su je spasile. Nju su razapeli! Međutim, opet dobra vijest: pokret otpora je sve jači. Postoji pokret otpora majki u Americi koje se jako suprotstavljaju tim izrazima „osoba koja rađa“, „roditelj koji rađa“, „osoba koja menstruira“, koje najviše promoviraju lijevo-liberalni političari, transrodni aktivisti i Zaklada otvorenog društva Georgea Sorosa. Oni su mahnito iza toga. Negativne posljedice znamo. Uzmimo u ženskim sportovima: Lia Thomas. Pobijedila je olimpijsku prvakinju SAD-a. Znači, u ženskom plivanju pobjednica je žena koja će, ako malo dulje ostane u olimpijskom bazenu, dobiti upalu prostate. To je degutantno. I svaka čast Svjetskoj plivačkoj federaciji što je rekla da se to više tako ne može raditi. Onda ne vidim više svrhu niti ženskih sportova, ali niti bilo kakvih ženskih aktivnosti. Vi imate ženski prostor, garderobu, gdje je netko htio nedavno oblačiti žensku garderobu. Mora se uzeti u obzir da su tamo i žene kojima to nije ugodno. Imate diljem svijeta primjere zatvorenika koji se deklariraju kao žene, a onda je jedna takva „žena“ učinila trudnom biološku ženu. Tu se radi o jednoj vrlo destruktivnoj društvenoj agendi iza kojih stoje institucije kao što je Zaklada otvorenog društva. Ono što je za mene kao Zagrepčanina degutantno je program za mlade, nove zagrebačke vlasti, koja koristi te izraze po suludoj politici Tomislava Tomaševića koji je sebe pretvorio u hodajuću maskotu tog negativnog LGBT odnosno transrodnog aktivizma. Zagreb bi za takve mogao biti prijestolnica svijeta.

– Koliko sam shvatila, Vaš stav je da je transrodnost vezana i uz pomodarstvo. Je li, iz psihijatrijske perspektive, svaka tranzicija i medicinski opravdana?

– Jest, ali bitno je nešto istaknuti, a to je ono što kaže doktorica Erica Anderson koja je transrodna žena, vrlo pametna liječnica koja je bila predsjednica krovne organizacije transrodne medicine WPATH. Ona je vidjela na stotine tinejdžera u svojoj karijeri koji su prolazili medicinsku tranziciju i ona sama kaže „Otišli smo predaleko“. Puno te djece ulazi u to jer je to trend.

Pandemijska medicina

– Koje su goruće teme s kojima se susrećete u Vašoj struci, a o kojima se javno uglavnom šuti? Boji li se hrvatska javnost više stigmatiziranja ili istine?

– Mislim da je trenutno najveći globalni problem medicine pandemijska medicina. Mi smo nauštrb covida, koji sam ja prebolio i bio u bolnici 21 dan, zanemarili medicinu kao javnu službu. To se vidi po povećanoj smrtnosti u zadnje dvije godine u starijoj populaciji. Mislim da je to dobrim dijelom zbog toga što smo se usmjerili gotovo isključivo na covid i dogodio se mnogi broj slučajeva koji u nepandemijskim uvjetima ne bi prošli nezamijećeno ili bi pak dobili adekvatnu medicinsku skrb u pravom trenutku. Ja sam tijekom drugog potresa bio kod jednog svog dragog prijatelja koji je abdominalni kirurg, ali radi i kolonoskopiju. U instituciji gdje on radi, tri mjeseca kolonoskopije nisu rađene. Svaki karcinom debelog crijeva će nastati iz polipa, ali neće svaki polip prijeći u karcinom. Ako jedan liječnik u jednoj ambulanti radi dvadeset kolonoskopija mjesečno, u tri mjeseca ih je 60. Na njih 60 sigurno ćete naći 5-10 polipa od kojih će sigurno 30 posto biti karcinom. I to samo jedan liječnik u tri mjeseca. Shvaćate koja je logika? Problemi koji sad dolaze, mislim da će biti posljedica jedne takve situacije u kojoj smo se našli i s tim će se medicina morati nositi.

– Mislite li da naša zemlja pati od političke korektnosti?

– Pa pogledajte samo izbore u Splitu! Kad vidite Puljkove suradnike, što su oni sve izjavili, Ovo u Splitu je išlo to je išlo toliko daleko da sam ja, s vrlo cijenjenim ljudima koji su te lijeve orijentacije, vodio diskusiju oko toga gdje su me uvjeravali da je sve u redu i da je takav način komunikacije prema ženama normalan jer je dob za konsenzualni seksualni odnos u Hrvatskoj 15 godina. Da su to napravili neki drugi, bili bi sljedeće tri godine u novinama. Ali, sve ide s lijevim predznakom, pa se javi miss celebrityja iz te ekipe kao što je jedna razvikana regionalna kafanska pjevačica koja je podržala tu ekipu i jedna spisateljica za koju kažu da je dobra, ali je po meni loša glumica. A spomenut ću i Tomaševića. On i njegova zamjenica tvrde da su došli na vlast u Zagrebu jer su zagovarali LGBT prava. Nisu, došli su na vlast jer su kritizirali Bandića. Jedan od temeljnih motiva za kritiku je bio postupak javne nabave. Pa pitajte Tomaševića kad je zadnji put u Gradu Zagrebu objavio postupak javne nabave!? A imate svjedočanstvo njegovog glavnog koalicijskog partnera da je situacija gora nego prije, da je Tomašević gori od Bandića, ja se pitam gdje je USKOK, gdje su prijave?

– Svjedoci smo svakodnevnom nasilju, od obiteljskog i bračnog, preko vršnjačkog, pa do onoga na radnome mjestu. Na koji način suzbiti ili prevenirati takav oblik ponašanja?

– Prije tri godine imali smo na KBC Zagreb okrugli stol na temu „Trauma, nasilje i društvo: što se to zbiva u Hrvatskoj?“, a nakon onog slučaja u Đakovu. Skupili su se predstavnici ministarstava, tadašnja predstojnica Klinike i predsjednica Društva psihijatara Alma Mihaljević-Peleš. Osnovni zaključak je bio: struka, a ne aktivisti trebaju preuzeti bilo kakav oblik preventivne akcije. I, evo, Đakovo se desilo isto nakon jednog takvog skupa kojeg je organizirala već spomenuta glumica i kao posljedica toga već preopterećen sustav socijalne skrbi morao je otvoriti hitne telefonske linije. I mi smo na tom skupu saznali broj poziva koji se desio nekoliko mjeseci nakon svega. Znate koliko ih je bilo u cijeloj Hrvatskoj? Devet! Ne devet tisuća, ne 999, nego devet! Znači, ako pustite histerične aktiviste da upravljaju sustavom, ne znam koliko lošim, bit će još lošiji.

– Jesu li, prema Vašim saznanjima i iskustvu u radu, u porastu pedofilija i ostali oblici devijantnog ponašanja?

– Gordana Buljan Flander prošle je godine, prije velikog znanstvenog skupa, na uzorku od 22 tisuće djece koji je uspoređen sa bazom MUP-a, iznijela podatke i dokazala da je seksualno zlostavljanje djece u pandemijskim godinama u Zagrebu poraslo za 63 posto. To je javni podatak. Što joj se desi za dva tjedna? Smijenjena. Klinika koja je bila centar europske i svjetske izvrsnosti dvadeset godina je poslovala financijski pozitivno, a pitajte vlasnika Tomislava Tomaševića kao predstavnika Grada kako danas posluje ta klinika i koliko ljudi im je dalo otkaz, a ono što je najužasnije je što Tomašević po tom pitanju nikada nije primio Gordanu Buljan Flander. Otkad je ona smijenjena nitko više ne govori o jednom ultra užasavajućem podatku o porastu seksualnog zlostavljanja djece u protekle dvije godine.

Liberalni zakoni za veterane

– Kao psihijatar bavite se i pitanjima braniteljske populacije. Koji su, i nakon tri desetljeća od početka rata, najveći problemi s kojima se oni susreću? Kakva rješenja Vi nudite?

– Ja sam Sanji Modrić, koja mene sada ismijava, a ustvari mi radi uslugu tekstovima o Straight Prideu, dao prije više od dvadeset godina intervju u kojem sam govorio da su hrvatski zakoni po pitanju veteranske populacije, osim za PTSP, jako liberalni   i da ne postoje veteranski zakon koji dvadesetpostotnom invalidu daje stan. U među vremenu se ispravilo dosta nepravdi prema oboljelima, ne samo od PTSP-a, nego svih bolesti. Tomo Medved je ukinuo rok na bolest i Hrvatska je po tom pitanju uvijek bila pri vrhu svjetskog zakonodavstva. Problem je u nekim političarima, a tu poglavito mislim na predsjednika Milanovića. Imao sam pacijenata u svojoj karijeri kojima je sve bilo „riješeno“; bili su puno u ratu, imali su status, imali su riješenu mirovinu, ali su se ubili. Jer PTSP je rak duše. A globalno, toj populaciji fali da im se da osjećaj dostojanstva. To su svi zanemarili. Mi sad, kao, nešto idemo u Europu, ne spominju se vrijednosti s kojima smo išli u rat i Milanović to lijepo i suptilno zloupotrebljava. On odlazi, a to je ono što je jako bitno za veteransku populaciju: odlaziti na obljetnice i slično. Mislim, to radi i ministar branitelja, ali Milanović to radi dosta često. Ipak je prošlo toliko godina i sad imate pseudoheroje, ljude koji se predstavljaju da su bili u ratu i predstavljaju se kao heroji koji su se, zapravo, borili za drugu stranu. Po mom bratiću se zove vojarna u Zemuniku – Zrakoplovna baza pukovnik Mirko Vukušić. On je poginuo s Markom Živkovićem, sinom Marijana Živkovića koji je razbio prvu ćiriličnu ploču i Radom Grivom i Antom Plazibatom, 3. prosinca ’91. u platnenom avionu, a bili su među najboljim pilotima u JNA, nakon više od 30 borbenih akcija. I sad imate jednog Selaka koji je prije njihove pogibije liječen na VMA u Beogradu, a sletio je u Hrvatsku pet i pol mjeseci nakon što su ovi poginuli i koji je danas prezentiran kao jedini pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kojeg smo ikada imali. To jako smeta braniteljskoj populaciji i to su stvari na kojima treba ubuduće raditi.

– Na koji način biste Vi osobno pokrenuli reformu zdravstva?

– Kad sam u bolnici ležao zbog covida, nemam riječi hvale za djelatnike u zdravstvenom sustavu; od tehničara, sestara, liječnika, čak sam tada pisao i ministru Berošu, nisam mu persirao. Napisao sam: „Vili, možeš biti ponosan na vojsku koju imaš“. Hrvatski narod ni država nisu svjesni kakvu medicinu imaju u smislu humanog kadra, vjerujte mi. Ali problem je što mi jako puno ulažemo novaca u školovanje tog kadra i onda taj kadar odlazi, jer uvjeti života liječnika u Hrvatskoj nisu u rangu društvenih normi kakvi bi trebali biti. Neprihvatljivo je da srednji menadžer u Hrvatskoj lutriji, primjerice, ima plaću kao i specijalist abdominalne kirurgije. S time bih krenuo u reformu zdravstva.

– Je li hrvatsko društvo još uvijek normalno ili nam više nema spasa?

– Imate jednog poznatog fizičara, Nobelovca, zvao se Ilya Prigogine, koji je imao teoriju o tome da svaki sustav u svom razvoju ima tzv. točku bifurkacije: dakle, ili raste dalje ili se urušava i raspada.

– Gdje smo mi?

– Hrvatska je kao društvo u jednom takvom trenutku gdje ćemo ili prevladati tu krizu razlike i krenuti dalje ili implodirati, urušiti se i s jednim većim dijelom Europe, koja se raspada po svim šavovima, otići u bespuća povijesti.

Foto: Hina